Пређи на садржај

Jelašnička reka (Južna Morava)

С Википедије, слободне енциклопедије
Jelašnička reka
Jelašnička reka i MHE
Опште информације
Сливcrnomorski
Водоток
ИзворBesna kobila
УшћеJužna Morava
Географске карактеристике
Држава/еSrbija
ОбластPčinjski okrug
РегијаSurdulica
НасељаJelašnica
ПритокеNovoselska reka, Mala reka
Медији на Остави
Jelašnička reka ispod MHE

Jelašnička reka je reka na jugu Srbije, koja protiče kroz selo Jelašnica u opštini Surdulica. Predstavlja desnu pritoku Južne Morave. Reka je od izuzetnog hidrološkog i ekonomskog značaja za lokalno stanovništvo, pre svega za vodosnabdevanje i poljoprivredu, ali poseduje i značajan turistički potencijal zbog divlje prirode, klisure i vodopada u gornjem toku.[1][2]

Geografske karakteristike

[уреди | уреди извор]
Jelašnička reka priroda i divljina

Jelašnička reka nastaje na planinskom masivu koji čine Besna Kobila i Vardenik. Kao njeno izvorište navodi se područje između vrhova Veliki Strešer (Vardenik) i samog masiva Besne Kobile. U svom gornjem toku, reka prima svoji najvecu desnu pritoku Novoselska reku.

Njene glavne izvorišne pritoke su Gnoiška i Radpnjska reka (koja izviru u ataru sela Kriva Feja).

Reka protiče kroz selo Jelašnica, gde iz planinskog prelazi u nizijski tok. Uliva se u Južnu Moravu kao njena desna pritoka. Ušće se nalazi nizvodno od sela Jelašnica, u blizini sela Gramađe, koje pripada opštini Vladičin Han.

Znamenitosti i turizam

[уреди | уреди извор]

Gornji tok Jelašničke reke je divlji i nepristupačan, što ga čini atraktivnim za planinare i ljubitelje prirode. Planinarska društva (poput PD Preslap i SPK Vlasina) organizuju ture pod nazivom "Tajne Jelašničke reke".

  • Stara hidrocentrala i nova hidroelektrana: Na reci se nalazi jedna od najstarijih hidrocentrala u Srbiji koja je još uvek u funkciji, izgrađena pre više od 90 godina.
    Stara HE Jelašnica
  • Vodopadi: Reka je poznata po atraktivnim vodopadima:
    • Vodopad Damjanik[3][4]: Skriveni vodopad u nepristupačnom delu reke.
      Jelašnička reka mali vodostaj
    • Tri Vira: Sistem od tri manja vodopada koji formiraju virove (bazene) i povezani su kaskadama.
  • Metalni most: Atrakcija na planinarskoj stazi je uski metalni most (širine oko 70 cm) koji prelazi reku na visini od oko 40 metara, predstavljajući izazov za planinare.
    Metalni most kao derivacioni kanal
  • Lokalna izletišta: U mirnijem delu toka, kod sela Jelašnica, obale reke se tokom leta koriste kao lokalna plaža i izletište.

Privredni značaj i ekologija

[уреди | уреди извор]

Jelašnička reka je ključni vodotok za život u ovom kraju.

  • Vodosnabdevanje: Reka je duži niz godina korišćena kao "izvorište vodosnabdevanja 'Jelašnica'".
  • Poljoprivreda: Voda iz reke se intenzivno koristi za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, pre svega zasada malina (malinjaka), bašti, njiva, kao i za napajanje lokalnih ribnjaka.
  • Energetika: Pored stare hidrocentrale, na reci postoje jos jedna hidroeletrana[5][6].
  • Ekološki sporovi: Prethodnih godina, meštani Jelašnice su organizovali proteste ("Ustanak u Jelašnici") protiv planova za preusmeravanje vode iz Jelašničke reke u akumulaciju "Polom", koja služi za vodosnabdevanje Vladičinog Hana. Lokalno stanovništvo je strahovalo da bi ovaj projekat doveo do presušivanja reke i ugrozio njihovu egzistenciju zasnovanu na poljoprivredi.

Biljni i životinjski svet

[уреди | уреди извор]

Slivno područje Jelašničke reke odlikuje se bogatim biodiverzitetom, koji je direktna posledica očuvanosti planinskih ekosistema Besne kobile i Vardenika.

Flora: Bogatstvo Besne Kobile

[уреди | уреди извор]

Planina Besna kobila, koja dominira slivom reke, stanište je za mnoštvo drvenastih, žbunastih i zeljastih biljaka. Jasno su izraženi visinski vegetacijski pojasevi: niži delovi su prekriveni listopadnim šumama, na većim visinama preovlađuju četinarske šume (pretežno jela), dok najviše zone zauzimaju planinski pašnjaci sa niskom travom, žbunovima borovnice i raznovrsnim planinskim cvećem.[7]

Područje je posebno poznato po obilju samoniklog lekovitog bilja i šumskih plodova. Među najzastupljenijim vrstama su kantarion (Hypericum perforatum), divizma (Verbascum), kopriva (Urtica dioica), nana (Mentha), hajdučka trava (Achillea millefolium), malina (Rubus idaeus), matičnjak (Melissa officinalis), maslačak (Taraxacum officinale), kao i prostrane sastojine borovnice (Vaccinium myrtillus).[8]

Fauna: Od pastrmke do vuka

[уреди | уреди извор]

Čista i hladna planinska voda Jelašničke reke pruža idealno stanište za divlju potočnu pastrmku (Salmo trutta), klena, potočnu mrenu, čije prisustvo služi kao pouzdan bioindikator visokog kvaliteta vode i zdravog vodenog ekosistema. Iako nedostaju specifične studije, podaci za širi region ukazuju na verovatno prisustvo različitih vrsta vodozemaca, poput žaba i daždevnjaka, kao i gmizavaca kao što su gušteri i zmije (poskok. šarka, smuk, ribarica, belouška).

Šume i planinski pašnjaci Besne kobile stanište su krupnih sisara, među kojima se ističu vuk (Canis lupus), divlja svinja (Sus scrofa) i lisica (Vulpes vulpes).[9]

Posmatrano u celini, Jelašnička reka funkcioniše kao ekološki koridor koji povezuje visokoplaninske ekosisteme Besne kobile sa nizijskim predelima doline Južne Morave. Ovaj neprekinuti pojas vodenog i priobalnog staništa omogućava kretanje vrsta između različitih visinskih zona. Dok se akvatični organizmi poput pastrmke kreću duž samog vodotoka, kopnene životinje kao što su vukovi i divlje svinje koriste rečnu dolinu kao izvor vode i bezbedan put za migraciju između područja za ishranu i skloništa. Stoga, Jelašnička reka nije samo izolovani hidrografski objekat, već centralna osa funkcionalnog ekosistema, čije je očuvanje ključno za biodiverzitet čitavog regiona kroz koji protiče.[2]

Selo Jelašnica, po kojem reka i nosi ime, drugo je po veličini selo u opštini Surdulica. Leži na obe obale reke, na prelazu iz planinskog u dolinski deo. Arheološki nalazi (poput zidane grobnice iz 3. ili 4. veka) i ostaci starih crkava (manastirište) ukazuju da je područje oko reke bilo naseljeno još u antičko doba.

Галерија

[уреди | уреди извор]

Референце

[уреди | уреди извор]

Литература

[уреди | уреди извор]