Jerolim Miše

С Википедије, слободне енциклопедије
Jerolim Miše
Лични подаци
Датум рођења25. septembar 1890.
Место рођењаSplit, Hrvatska
Датум смрти14. септембар 1970.(1970-09-14) (79/80 год.)
Место смртиSplit, SFR Jugoslavija
Уметнички рад
Пољеslikarstvo, likovna kritika
Правацmoderna umetnost

Jerolim Miše (Split, 25. septembar 1890. – Split, 14. septembar 1970), bio je hrvatski slikar i likovni kritičar, poznat po slikama sa razuzdanim temama i mrtvom prirodom.[1]

Život i karijera[уреди | уреди извор]

Rođen je u Splitu 25. septembra 1890.. Studija slikarstva započeo je u Splitu na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt i na njima proveo dve godine (1910 do 1911), vjerovatno kao spoljni polaznik Dvorane risanja koju je vodio Emanuel Vidović. Dalje školovanje nastavio je 1910.–1911. na zagrebačkoj Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (kasnije Akademija likovnih umjetnosti), potom na Istituto di Belle Arti u Rimu (1911 –1912), a 1913. godine je u Firenci, pohađao je umetničku školu do pred sam početak Prvoga svjetskog rata, Za vreme školovanja u Rimu družio se sa Ivanom Meštrovićem, koji ga je upoznao s bečkom secesijom.[2]

Vraća se u Split i nakon službovanja po kasarnama (Sisak i Glina) zapošljava se kao nastavnik crtanja u Krapini (1917.– 1920), potom u Slavonskom Brodu (1921 –1923).[1]

Nezadovoljan životom u provinciji, pokušao je dobiti zaposlenje na zagrebačkoj ili beogradskoj školi. To mu u uspeva i jedno vreme je radio u Beogradu (1937–1941), kao profesor na novoosnovanoj Umetničkoj akademiji, prvo kao vanredni, a od 1939. godine kao redoviti profesor. U Beogradu Miše je ostao do 1941. godine, kada se vraća u Zagreb na mesto crtača u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu. Od 1943. godine zapošljava se na mjesto profesora pri zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, na kojoj će aktivno raditi sve do odlaska u penziju 1960. godine.[3]

Članstvo u likovnim grupama

Jerolim Miše je bio je član Grupe četvorice i Grupe trojice; član JAZU (danas HAZU) od 1952. godine.

Kao član umetničke grupe nezavisnih umetnika; realizmi; nacionalni likovni izraz; koju su pored njega činili Ljubo Babić; Vladimir Becić; Joza Kljaković; Frano Kršinić; Ivan Meštrović; Marin Studin; Zlatko Šulentić; Vladimir Varlaj.

Grupa nezavisnih umetnika delovala je od 1921. do 1927. godine i u tom razdoblju održala trinaest izložbi po manjim mestima i gradovima Hrvatske i Vojvodine, te kao Grupa nezavisnih učestvovala na V. i VI. Jugoslavenskoj izložbi u Beogradu i Novom Sadu. Članovi Grupe nezavisnih...ostvarili su niz izložbi koje su imale značajan likovni, edukativni i opšti kulturni učinak za provincijska sredina Kraqevine Jugoslavije. Izložbe su ostvarile i zmnalajan komercijalni uspeh (velik broj izloženih slika je prodat.[4])

Preminuo je u Splitu, 14. septembra 1970. godine.

Likovno stvaralaštvo[уреди | уреди извор]

Jerolim Miše je svoja likovna dela stvarao uglavnom u ulju, a motivi su bili portreti težaka, njegovih prijatelja umetnika, deca. Na tim portretima on je, vrlo uspešno slikao psihološka raspoloženja svojih modela.

Portret koji mu je ostao trajna preokupacija, krajem 1920-ih potpao je pod uticaj francuskog slikarstva (pre svega A. Renoara i P. Sezana ) i delomično nemačkoga ekspresionizma. Slike nastale pod tim uticajem su naslikanekratkim potezima četkice, mekšim i svetlijim bojama. Na njima su najčeđće bili dalmatinski pejzaži obaskjani suncem, portreti i mrtve prirode...

Za sobom je ostavio mapu portretnih crteža (Naši dragi suvremenici, 1943), a iz poslednjeg opusa stvaralaštva mnogo slika mrtve prirode i krajolika u prigušenim tonalitetima.

Likovna dela[уреди | уреди извор]

  • Autoportret, 1916.
  • Portret zaručnice
  • Djevojka s dinjom
  • Portret Ive Tartaglie, 1919.
  • Primorska veduta, Supetar
  • Podne u Supetaru, 1928
  • Portret slikara Račkog, 1929.
  • Crvene kuće, 1930.
  • Podne u Koločepu, 1931.
  • Djevojčica, 1932.
  • Škarpina , 1934.
  • Majsko jutro na Lopudu
  • Mrtva priroda s kistovima, 1961.

Izložbe[уреди | уреди извор]

Samostalne izložbe
  • 1990. — Umjetnički paviljon Zagreb, Zagreb, Hrvatska
  • 1970. — Galerija Umjetnina Split. Split, Hrvatska
Kolektivne izložbe
  • 2016. — Umjetnička djela iz privatnih kolekcija srednje Dalmacije, Galerija Umjetnina Split, Split, Hrvatska
  • 2016. — Karlovačko slikarstvo 20. stoljeća, Zbirka Mavreti? Regionalni muzej Ozalj, Ozalj, Hrvatska
  • 2006. — Hrvatski muzej zbirke suvremene umjetnosti Skoplje, Skoplje, Severna Makedonija
  • 1988. — Svjetla I Boje Dubrovnika, Ljudi, Grad I Okolica U Djelima Modernih slikara, Muzej moderne umjetnosti Dubrovnik, Dubrovnik, Hrvatska
  • 1981 — Hrvatski Vedutisti - Od Bukovca Do Danas, Muzej moderne umjetnosti Dubrovnik, Dubrovnik

Likovne kritike[уреди | уреди извор]

Kao likovni kritičar objavljvao je članke i oglede o likovnim umetnostima u Književnoj republici i Bulletinu JAZU, i u Književniku (pod pseudonimom Rome).

Priznanja[уреди | уреди извор]

Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno delo (1968).

Likovna dela Jerolim Miše, danas su de zbirki u:

  • Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb,
  • Galerija Umjetnina Split,
  • Muzeju savremene umetnosti Skopje.

Izvor[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Babić, Ljubo. „Pioniri našeg slikarstva.“ Svijet br. 26 (1928): 559–566.
  2. ^ Zidić, Igor. Jerolim Miše. Katalog retrospektivne izložbe. Zagreb: Umjetnički paviljon, 1990b.
  3. ^ Babić, Ljubo. Umjetnost kod Hrvata. Zagreb: Naklada A. Velzek, 1943
  4. ^ Dulibić, Frano, Grupa nezavisnih umjetnika (1921-1927) Radovi instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 23 (1999), 23; 199-208

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Čupić, Simona. „Grupa naprednih hrvatskih slikara i Petar Dobrović iz Beograda, Prag 1937. godine.“ u: Petar Dobrović u tridesetim. Katalog izložbe. Beograd: Muzej savremene umetnosti, 2005, 11–16.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jerolim_Miše&oldid=26464772”