Ligandom kontrolisani jonski kanali

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Jonotropni receptor)
Transmembranski region neurotransmiterom kontrolisanog jonskog kanala
Ligandom kontrolisani jonski kanali
Identifikatori
Simbol?
PfamPF02932
InterProIPR006029
PROSITEPDOC00209
SCOP1cek
SUPERFAMILY1cek
TCDB1.A.9
OPM superfamilija14
OPM protein2bg9
Ilustracija prikazuje acetilholinski (ACh) ligandom kontrolisani jonski kanal.

Ligandom kontrolisani jonski kanali (LGIC) su grupa transmembranskih jonskih kanala čije otvaranje omogućava jonima kao što su Na+, K+, Ca2+, ili Cl- da prođu kroz membranu u odgovoru na vezivanje hemijskog glasnika (i.e. liganda),[1] kao što je neurotransmiter.[2]

Ovi proteini se tipično sastoje od bar dva različita domena: transmembranski domen koji obuhvata jonsku poru, i ekstracelularni domen koji sadrži mesto vezivanja liganda (alosterno mesto vezivanja). Ova modularnost omogućava pristup 'podele i podčinjavanja' pri oređivanju strukture proteina (potem zasebne kristalizacije domena). Funkcija takvih receptora lociranih u sinapsama je pretvaranje hemijskog signala presinaptički oslobođenih neurotransmitera direktno i veoma brzo u postsinaptički električni signal. Mnogi LGIC su dodatno modulisani putem alosternih liganda, blokatora kanala, jona ili membranskog potencijala. LGIC se klasifikuju u tri superfamilije koje nisu evoluciono povezane: receptori s Cys-petljom, jonotropni glutamatni receptori i ATP kontrolisani kanali.

LGIC mogu da budu kontroliani putem metabotropnih receptora (koji koriste sekundarne glasnike), naponom kontrolisane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od membranskog potencijala), i istezanjem aktivirane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od mehaničke deformacije ćelijske memebrane).[2][3]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ ligand-gated channel at Dorland's Medical Dictionary”. 
  2. ^ а б Purves, Dale; George J. Augustine; David Fitzpatrick; William C. Hall; Anthony-Samuel LaMantia; James O. McNamara; Leonard E. White (2008). Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. стр. 156–7. ISBN 978-0-87893-697-7. 
  3. ^ Connolly CN, Wafford KA (2004). „The Cys-loop superfamily of ligand-gated ion channels: the impact of receptor structure on function”. Biochem. Soc. Trans. 32 (Pt3): 529—34. PMID 15157178. doi:10.1042/BST0320529. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]