Juraj Baldani

С Википедије, слободне енциклопедије
Juraj Baldani
Datum rođenja6. maj 1929.
Mesto rođenjaVeliki Bečkerek
Kraljevina SHS
Datum smrti15. decembar 2010.
Mesto smrtiZagreb
Hrvatska
ObrazovanjeLikovni kritičar, pisac

Juraj Baldani (Veliki Bečkerek, 6. maj 1929. — Zagreb, 15. decembar 2010.) bio je hrvatski likovni kritičar, pisac i novinar.

Biografija[уреди | уреди извор]

Rodio se 1929. godine u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu. Osnovnu školu (1935—1939) i prve razrede gimnazije (1939—1941) polazio je u Zrenjaninu, nastavio u Karlovcu (1946), a zatim prekinuo školovanje i od 1948. bio administrativni službenik u preduzeću »Put«. Od 1952. do 1958. bio je sekretar književnoga društva »Razvitak« u Zagrebu, a do 1959. radio je u različitim preduzećima kao komercijalista, blagajnik, knjigovođa, šef računovodstva. Od 1959. je novinar u „Narodnom listu“ (kasnije „Večernjem listu“), a od te godine studira istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je diplomirao 1963. godine. Veći deo svoje karijere radio je kao novinar, urednik i likovni kritičar Radio Zagreba.[1][2]

Objavio je oko 4000 likovnih kritika, prikaza o izložbama i o umetnicima, osvrta na likovnu problematiku u emisijama radija i televizije, dnevnoj štampi i raznim časopisima. Objavio je monografije: Ive Lozice u „Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1971.“, „Revolucionarno kiparstvo“ u izdanju "Spektra" (1978.), „Kiparstvo Stipe Sikirice“ u izdanju Plive (1986.), „Kiparstvo Aleksandra Rukavine“ (1987.), „Slikarstvo Lidvina Lukete“ (1990.), „Slikarstvo Danice Biondić“ (1992.) a koautor je u monografijama Ante Starčevića (1973.), Šime Klaića (1974.) i Josipa Generalića (1989.).[2] Takođe priređuje autorske, grupne i tematske izložbe, među kojima su važnije: Vanja Radauš, Zagreb 1966. i 1967; Krsto Hegedušić, Zagreb 1974. i Beograd 1975; 20 godina hrvatskog kiparstva 1955—1975, Zagreb 1977.[1] Neki od radova prevedeni su mu na slovenački, esperanto, engleski, nemački, italijanski, francuski i japanski.[2]

Pesmama, novelama i književnim člancima javljao se u raznim publikacijama. Izdao je zbirku pesama „Ples sjena“ i novele „Asfaltom popločeno“, a drama „Netko od trojice“ štampana je u časopisu „Kulturni radnik“, 1955. Pesmama je uvršten u zbirku „Koloplet“ (1954).[1][2]

Bio je član umetničkog saveta časopisa „Naša djeca“ — „Radost“, Hrvatskog novinarskog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva radnika pisaca Hrvatske, žirija Zagrebačkog salona, Radničkog likovnog stvaralaštva Hrvatske i dr.[2]

Umro je u Zagrebu 15. decembra 2010. godine, nakon kratke i teške bolesti.[2][3]

Književna dela[уреди | уреди извор]

Nagrade i priznanja[уреди | уреди извор]

  • 1946.: Prva nagrada za pripovijetku lista "Srednjoškolac" u Zagrebu.
  • 1955.: Posebna nagrada za prevod novele Federacije esperantista Jugoslavije.
  • 1955.: Druga nagrada za dramu Saveza amaterskih kazališta Hrvatske.
  • 1955.: Okupna nagrada za dramu Saveza amaterskih kazališta Hrvatske.
  • 1970.: "Zlatno pero" Društva novinara Hrvatske.
  • 1973.: Prva nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1974.: Druga nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1975.: "Zlatno pero" Društva novinara Hrvatske.
  • 1976.: Prva nagrada Jugoslavenske radio-televizije za emisiju u Tjednu jug. radija u Ohridu.
  • 1976.: Plaketa Jug. radio-televizije na Tjednu jug. radija u Ohridu za najbolju emisiju.
  • 1977.: Godišnja nagrada Radio Zagreba za ostvarene emisije.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Baričević 1983.
  2. ^ а б в г д ђ „Juraj Baldani, prof.”. galerija.fer.hr. Pristupljeno 15. 3. 2018. 
  3. ^ „Umro novinar i likovni kritičar Juraj Baldani”. novilist.hr. 16. 12. 2010. Pristupljeno 15. 3. 2018. 

Literatura[уреди | уреди извор]