Kateterizacija mokraćne cevi bešike

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Kateterizacija uretre)
Kateterizacija mokraćne cevi bešike
Uvežbavanje kateterizacije muške uretre
ICD-9-CM57.94
MeSHD014546
MedlinePlus003981

Kateterizacija mokraćne cevi bešike ili uretre rutinski je medicinski postupak kojim se olakšava direktna drenaža mokraćne bešike.[1][2]

Pacijenti svih starosnih grupa mogu zahtevati kateterizacija mokraćne cevi bešike, ali oni koji su stariji ili hronično bolesni imaju veću vjerovatnoću za stalno prisutne katetere, koji nose u tim uslovima uz određene rizike.[3]

Podaci iz literature ukazuju na visoku učestalost trajnih mokračnih katetera kod stanovnika domova za smeštaj starih lica.[4] Prema podacima iz Amerike, oko 13% osoba na prijemu u staračke domove ma trajni kateter a analiza u 67 švedskih domova za smeštaj starih lica pokazala je da 16% muškaraca i 3% žena imaju ugrađen kateter.[5]

Relativna anatomija[уреди | уреди извор]

Osnovni principi kateterizacija mokraćne cevi bešike su slični ali je sam postupak nešto drugojačiji u zavisnosti od pola, zbog anatomskih razlike u mokraćnoj cevi bešike, pa će ta razlika biti skraćeno prikazana:[6]

Anatomija ženske mokraćne cevi bešike
Anatomija ženske и muške mokraćne cevi bešike

Razvijena ženska mokraćna cev bešike je cevasta struktura duga od 4 cm koja počinje na vratu mokraćne bešike i završava se u vaginalnom predvorju. To je bogato vaskularni spužvasta cilindrična cev tako građena da pruža normalnu kontinenciju, odnosno sprovođenja mokraće iz mokraćne bešije do spoljnjeg dela tela.

Ženska mokraćna cev bešike je fiksirana uretropelvičnim ligamentom sa svoje dve strane (trbušna strana je endopelvična fascija, a vaginalna strana periuretralna fascija). Ženska mokraćna cev bešike probija karličnu dijafragmu i perinealnu membranu samo posteriorno od pubične simfize. Distalno, ona pokazuje više genitalnih karakteristika, i postaje bogata žlezdama i obložena je skvamoznim epitelom.[7]

Ženska mokraćna cev bešik je kratka struktura bez složenih investicionih struktura; stoga je manje sklon intrinzičnoj patologiji nego muška uretra. Ipak, razumevanje anatomije ženske mokraćne cevi bešike i njenih odnosa je važno ned samo za kateterizaciju, već i za razumevanje zajedničkih kliničkih problema stresne urinarne inkontinencije i infekcije urinarnog trakta.

Anatomija muške uretre

Muška mokraćna cev bešike je uska fibromuskularna cevčica koja provodi mokraću iz mokraćne bešike i spermu iz ejakulacijskih kanala u spoljni deo tela. Iako je muška mokraćna cev bešike jedinstvena struktura, ona se sastoji od heterogenog niza segmenata: prostatičnog, membranskog i spužvastog.[8]

Folijev kateter
Zatvoreni tip urinarne drenaže
Razne vrste urinarnih katetera

Poznavanje anatomije muške mokraćne cevi bešike je neophodno za sve zdravstvene radnike jer je kateterizacija jedna od najčešće sprovedenih procedura u zdravstvenoj zaštiti. Muška mokraćna cev bešike je podložna različitim patološkim stanjima, od traumatskih do infektivnih i neoplastičnih. Patofiziološke varijante mokraćne cevi bešike mogu imati razarajuće posledice, kao što su insuficijencija bubrega i neplodnost.

Indikacije[уреди | уреди извор]

Kateterizacija mokraćne cevi bešike se može se koristiti u dijagnostičke i terapijske svrhe.[9]

Dijagnostička kateterizacija

Ova vrste kateterizacije koristi se za određivanje etiologija raznih genitourinarnih stanja. Zаsniva se na:[10]

  • Sakupljanju nekontaminiranog uzorka urina za bakteriološke testove
  • Praćenje izlučivanja urina
  • Slikanja (imidžing) urinarnog trakta
Terapijska kateterizacija

U terapijske svrhe, kateterizacija se primenjuje kod:[11]

  • Akutna urinarne retencija (npr benigna hipertrofija prostate, krvni ugrušci).[12]
  • Hronične opstrukcija koja uzrokuje hidronefrozu.[12]
  • Iniciranje kontinuiranog pražnjenja mokraćne bešike
  • Povremene dekompresije kod neurogene bešike.
  • Higijensko zbrinjavanje nepokretnih bolesnika.

Kontraindikacije[уреди | уреди извор]

Kateterizacija mokraćne cevi bešike je kontraindikovana u prisustvu:[13]

  • traumatskih povreda donjeg urinarnog trakta, praćene masivnim krvarenjem,
  • povrede karličnog dela mokraćnе cevi bešike,
  • operacije uretre ili mokraćčne bešike,
  • akutni prostatitis.[14]

Vrste katetera[уреди | уреди извор]

Kondom za urinarnu drenažu

U kliničkoj prakksi koristi se nekoliko osnovnih vrsta katetera:[15][16] [17]

  • Folijev kateter (permanentni urinarni kateter) — koji na svome kraju ima balon u koji se puni fiziološkim rastvorom da bi se balon napunio i na taj način zadržao kateter u mokraćnoj bešici. Baloni su napravljeni od silikonske ili prirodne i zapremine su 5 cm² ili 30 cm²,
  • Intermitentni kateter (Robinsonov kateter) — je fleksibilni kateter koji se koristi za kratkotrajnu drenažu urina. Za razliku od Folijevog katetera, nema balona na kraju te se ne može zadržati u mokraćnoj bešici nepričvršćen. Može biti premazan i nepremazan (npr hidrofilni premazani i spreman za uporabu).
  • Coude (lakatni) kateter — ima zakrivljen vrh koji mu omogućuje da lakše prođe kroz krivinu u prostatičnom delu uretre.
  • Hematurični kateter — koji je tip Foleyjeva katetera koristi se za kontrolu krvarenja nakon transuretralne resekcije prostate. Koristan je za endoskopsko — hirurške postupke i u slučaju masivne hematurije. Postoje kateteri s dvostrukim i trostrukim lumenom.
  • Spoljni kateter, urinski kondom ili kondom-kateter — koristi se kod inkontinentnih muškaraca i nosi niži rizik od infekcije u odnsou na trajni kateter, jer se fizički ne uvodi u uretru već ostaje na površini kože penisa.
Dimenzije katetara

Dimenzije katetera su određene Francuskom kateterskom skalom. Najčešće su veličine 3,3 mm pa sve do 9,3 mm. Zdravstveni radnik je dužan da pri primene izabere kateter dovoljno velik da omogući slobodno oticanje mokraće i istovremen spreči curenje mimo katetera.

Veće dimenzije katetera su potrebne ako je mokraća gusta, krvava ili sadrži veće količine sedimenta. Kod većih katetera postoji veća mogućnost oštećenja uretre.

Način primene[уреди | уреди извор]

Kateteri se mogu ubaciti kao: [18]

  • In-and-out procedura, i koriste se za trenutnu drenažu mokraćne bešike,
  • Samoodrživi uređaj za kratkotrajnu drenažu (kao i tokom operacije),
  • Uređaj za dugotrajnu drenažu, kod pacijenata sa hroničnom urinarnom retencijom.
Oprema

Oprema Oprema za kateterizaciju uretre sastoji se od:

  • komercijalnog uretralnog kateterizatora za jednokratnu upotrebu,
  • sterilnog anestetičkog lubrikant (npr Lidokain gel 2%)
  • ureteralnog aplikatora sa tupim vrhom
  • plastičnog šprica (5-10 mL).
Prikaz razlika između kateterizacije muške i ženske uretre

Neki ljudi razviju preosjetljivost na lateks nakon dugotrajnog korištenja lateks katetera nakon čega se on mora zamijeniti silikonskim ili teflonskim. Kateteri obloženi aktivnom srebrom mogu smanjiti broj infekcija.

Održavanje katetera[уреди | уреди извор]

  • Održavanja prohodnosti — obezebeđuje se ispiranjem katetera dva puta dnevno sa 5—10 mL 0,9% NaCl ili 3% acidi borici.
  • Promena katetera — vrši se svakih 5-7 dana, po potrebi i ranije.
  • Kateter suprapubične cistostomije — menja se nakon 2—3 nedelje.

Komplikacije[уреди | уреди извор]

Moguće komplikacije nakon plasiranja katetera su:[16][17]

  • Alergija ili osjetljivost na lateks
  • Oštećenja uretre pri grubom uvođenju katetera
  • Nepažljiva i gruba kateterizacija u bolesnika s poremećajima zgrušavanja krvi može dovesti do hematurije i tamponade bešike,
  • Povrede bešike i uretre pri nasilnom izvlačenju katetera sa naduvanin balončićem (polusvesni i nemirni bolesnici),
  • Oštećenje uretre pri naduvavanju balončića u uretri a ne u bešici,
  • Kamenje u mokraćnoj bešici
  • Infekcije krvi (septikemija)
  • Krv u urinu (hematurija)
  • Oštećenje bubrega (obično samo kod višegodišnje upotrebe katetera)
  • Rak mokraćne bešike (samo nakon dugotrajne primene katetera).[19]
  • Infekcije urinarnog trakta ili bubrega, koja je jedan od najvažniji patogenetski mehanizam u nastanku bakteriurije i infekcije zbog formiranje biofilma ubrzo po plasiranju katetera.[20] Mikroorganizmi odmah adheriraju na površinu katetera i umnožavaju se na spoljašnjoj i unutrašnjoj strani produkujući polisaharide. Stvaranju biofilma doprinose i sastojci urina (TammHorsfallov protein, joni kalcijuma i magnezijuma) koji se inkorporiraju u biofilm. Mikrokolonije su zaštićene u biofilmu, gde teško prodiru i antibiotici i lokalni faktori odbrane (leukociti i imunoglobulini). Alkalizacija mokraće od strane bakterija koje produkuju ureazu pospešuje taloženje soli kalcijuma i magnezijuma, što ima za posledicu stvaranje kristalnog biofilma koji može da pravi inkrustaciju i opstrukciju katetera. Osobe sa kateterom imaju najčešće dva do pet mikroorganizama u mokraći, koji su najčešće E. soli, Enterococcus faecalis i Proteus mirabilis. Takođe, veoma je čest nalaz bakterija koje produkuju ureazu – Proteus mirabilis, Morganella morganii, Klebsiella pneumoniae i Proveidencia stuartii.[21] Bakterije perzistiraju u mokraći od nekoliko nedelja do nekoliko meseci. Proteus mirabilis je posebno aktivan u formiranju biofilma i kristalnog biofilma i u oko 80% slučajeva odgovoran je za sve opstrukcije katetera.[22] Najzad, kod osoba sa kateterom češća je pojava rezistentnih bakterijskih vrsta.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Urinary catheters: MedlinePlus Medical Encyclopedia”. medlineplus.gov (на језику: енглески). Приступљено 2021-02-02. 
  2. ^ Ortega, Rafael; Ng, Linda; Sekhar, Pavan; Song, Michael (2008-04-03). „Female Urethral Catheterization”. New England Journal of Medicine. 358 (14): e15. ISSN 0028-4793. PMID 18385493. doi:10.1056/nejmvcm0706671. 
  3. ^ van den Broek, Pieter J; Wille, Jan C; van Benthem, Birgit HB; Perenboom, Rom JM; van den Akker-van Marle, M Elske; Niël-Weise, Barbara S (2011-05-23). „Urethral catheters: can we reduce use?”. BMC Urology. 11 (1): 10. ISSN 1471-2490. PMC 3121730Слободан приступ. PMID 21605403. doi:10.1186/1471-2490-11-10Слободан приступ. 
  4. ^ Nahon, Irmina; Waddington, Gordon; Dorey, Grace; Adams, Roger (2011). „The History of Urologic Surgery: From Reeds to Robotics”. Urologic Nursing. 31 (3): 173—180. PMID 21805756. doi:10.7257/1053-816X.2011.31.3.173. 
  5. ^ Jonsson, Karin; E-Son Loft, Anna-Lena; Nasic, Salmir; Hedelin, Hans (2011-08-05). „A prospective registration of catheter life and catheter interventions in patients with long-term indwelling urinary catheters”. Scandinavian Journal of Urology and Nephrology. 45 (6): 401—405. ISSN 0036-5599. PMID 21815861. S2CID 195688092. doi:10.3109/00365599.2011.590998. 
  6. ^ Marley, Jerome (2007). „Campbell-Walsh Urology, 9th Edition (E-dition) - Edited by AJ Wein, LR Kavoussi, AC Novick, AW Partin and CA Peters”. International Journal of Urological Nursing. 1 (2): 94—95. ISSN 1749-7701. doi:10.1111/j.1749-771x.2007.00017.x. 
  7. ^ Journal "Morphologia", Editorial office of (2016-12-23). „Review of the textbook Junqueira's Basic Histology: Text and Atlas, Fourteenth Edition 14th Edition / Anthony Mescher. - McGraw-Hill Education / Medical: 2016. – 1136 р.”. Morphologia. 10 (4): 102. ISSN 1997-9665. doi:10.26641/1997-9665.2016.4.102. 
  8. ^ Marley, Jerome (2007). „Campbell-Walsh Urology, 9th Edition (E-dition) - Edited by AJ Wein, LR Kavoussi, AC Novick, AW Partin and CA Peters”. International Journal of Urological Nursing. 1 (2): 94—95. ISSN 1749-7701. doi:10.1111/j.1749-771x.2007.00017.x. 
  9. ^ Publishing, Harvard Health (9. 4. 2019). „Urinary Catheterization”. Harvard Health. Приступљено 2021-02-02. 
  10. ^ Tailly T, Denstedt JD. Fundamentals of urinary tract drainage. In: Wein AJ, Kavoussi LR, Partin AW, Peters CA, eds. Campbell-Walsh Urology. 11th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 6.
  11. ^ Panicker JN, DasGupta R, Batla A. Neurourology. In: Daroff RB, Jankovic J, Mazziotta JC, Pomeroy SL, eds. Bradley's Neurology in Clinical Practice. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier Saunders; 2016:chap 47.
  12. ^ а б Newman, Diane K. (2007). „The Indwelling Urinary Catheter”. Journal of Wound, Ostomy & Continence Nursing. 34 (6): 655—661. ISSN 1071-5754. PMID 18030105. S2CID 45625767. doi:10.1097/01.won.0000299816.82983.4a. 
  13. ^ Sabharwal S. Spinal cord injury (lumbosacral) In: Frontera WR, Silver JK, Rizzo TD, eds. Essentials of Physical Medicine and Rehabilitation. 4th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2019:chap 158.
  14. ^ Selius BA, Subedi R (2008-03-01). „Urinary retention in adults: diagnosis and initial management”. Am Fam Physician. 77 (5): 643—50. PMID 18350762. .
  15. ^ „Types of urinary catheters”. nhs.uk (на језику: енглески). 2017-10-23. Приступљено 2021-02-02. 
  16. ^ а б „Urinary catherisation uses and risks”. www.nhsinform.scot (на језику: енглески). Приступљено 2021-02-02. 
  17. ^ а б „Urinary Catheters: Uses, Types, and Complications”. Healthline (на језику: енглески). 2015-10-05. Приступљено 2021-02-02. 
  18. ^ Davis JE, Silverman MA. Urologic procedures. In: Roberts JR, Custalow CB, Thomsen TW, eds. Roberts and Hedges' Clinical Procedures in Emergency Medicine and Acute Care. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2019:chap 55.
  19. ^ Tailly T, Denstedt JD. Fundamentals of urinary tract drainage. In: Wein AJ, Kavoussi LR, Partin AW, Peters CA, eds. Campbell-Walsh Urology. 11th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 6.
  20. ^ Nicolle, Lindsay E. (2013-11-28). „Catheter-Related Urinary Tract Infection: Practical Management in the Elderly”. Drugs & Aging. 31 (1): 1—10. ISSN 1170-229X. PMID 24288197. S2CID 20736440. doi:10.1007/s40266-013-0089-5. 
  21. ^ Warren, J. W.; Tenney, J. H.; Hoopes, J. M.; Muncie, H. L.; Anthony, W. C. (1982). „A prospective microbiologic study of bacteriuria in patients with chronic indwelling catheters.”. J Infect Dis. 146 (6): 719—23. PMID 6815281. doi:10.1093/infdis/146.6.719. .
  22. ^ Jacobsen, S. M.; Stickler, D. J.; Mobley, H. L. T.; Shirtliff, M. E. (2008). „Complicated Catheter-Associated Urinary Tract Infections Due to Escherichia coli and Proteus mirabilis”. Clinical Microbiology Reviews. 21 (1): 26—59. ISSN 0893-8512. PMC 2223845Слободан приступ. PMID 18202436. doi:10.1128/cmr.00019-07. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).