Klatrin

С Википедије, слободне енциклопедије
Klatrinski omotač sa jednim triskelionom (obojenim u plavo)
Klatrin, laki polipeptid (Lca)
Identifikatori
SimbolCLTA
Entrez1211
HUGO2090
OMIM118960
RefSeqNM_007096
UniProtP09496
Ostali podaci
LokusHromozom 12 q23-q24
Klatrin, laki polipeptid (Lcb)
Identifikatori
SimbolCLTB
Entrez1212
HUGO2091
OMIM118970
RefSeqNM_001834
UniProtP09497
Ostali podaci
LokusHromozom 4 q
Klatrin laki lanac
Identifikatori
SimbolClathrin_lg_ch
PfamPF01086
InterProIPR000996
PROSITEPDOC00196
Klatrin, teški polipeptid (Hc)
Identifikatori
SimbolCLTC
Alt. simboliCLTCL2
Entrez1213
HUGO2092
OMIM118955
RefSeqNM_004859
UniProtQ00610
Ostali podaci
LokusHromozom 17 q11-qter
Klatrin, teškom polipeptidu sličan 1
Identifikatori
SimbolCLTCL1
Alt. simboliCLTCL
Entrez8218
HUGO2093
OMIM601273
RefSeqNM_001835
UniProtP53675
Ostali podaci
LokusHromozom 22 q11.2
Klatrinsko propelersko ponavljanje
terminalno domen klatrina u kompleksu sa tlpwdlwtt
Identifikatori
SimbolClathrin_propel
PfamPF01394
Pfam klanCL0020
InterProIPR022365
SCOP1bpo
SUPERFAMILY1bpo
Veza klatrinskog teškog lanca
Klatrinski terminalni domen u kompleksu sa tlpwdlwtt
Identifikatori
SimbolClathrin-link
PfamPF09268
Pfam klanCL0020
InterProIPR015348
SCOP1utc
SUPERFAMILY1utc

Klatrin je protein koji ima centralnu ulogu u formiranju vezikula. Barbara Pears je prva izolovala i imenovala klatrin 1975.[1] On formira strukturu triskelionskog oblika koja se sastoji od tri klatrinska teška lanca i tri laka lanca. Kad se ove strukture slože nastaje polihedralna rešetka koja okružuje vezikulu. Pokrivajući proteini poput klatrina se koriste za formiranje malih vezikula kojima se molekuli mogu bezbedno trasportovati između ćelija. Endocitoza i egzocitoza vezikula omogućava ćelijama da razmenjuju nutrijente, da unose signalne receptore, da posreduju imunski respons nakon testiranja ekstracelularnog sveta, i uklanjaju ćelijski ostatke nakon zapaljenja tkiva. Povremeno ovaj mehanizam takođe služi kao način uklanjanja patogena ili toksina.


Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pearse BM (1976). „Clathrin: a unique protein associated with intracellular transfer of membrane by coated vesicles”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 73 (4): 1255—9. PMC 430241Слободан приступ. PMID 1063406. doi:10.1073/pnas.73.4.1255. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]