Kolumbijska visoravan

Координате: 45° 59′ 58″ N 119° 00′ 05″ W / 45.99944° С; 119.00139° З / 45.99944; -119.00139
С Википедије, слободне енциклопедије
Kolumbijska visoravan pokriva veći deo bazaltne grupe Kolumbijske reke, prikazane zelenom bojom na ovoj mapi. Na visoravni leže vašingtonski gradovi Spoken, Jakima i Pasko i oregonski grad Pendleton.

Kolumbijska visoravan je geološki i geografski region koji se nalazi u delovima američkih država Vašingtona, Oregona i Ajdaha.[1] To je široka poplavna bazaltna visoravan između Kaskadnog venca i Stenovitih planina, presečena rekom Kolumbija.

Geologija[уреди | уреди извор]

Tokom kasnog miocena i ranog pliocena, poplavni bazalt progutao je oko 63.000 sq mi (160.000 km2) pacifičkog severozapada, formirajući veliku magmatsku provinciju.[2] Tokom perioda od oko 10 do 15 miliona godina, jedan za drugim su se izlivali tokovi lave, ultimatno se akumulirajući do debljine viće od 6.000 stopa (1,8 km).[2] Kako je rastopljena stena izašla na površinu, Zemljina kora je postepeno tonula u prostor koji je ostavljala lava u usponu. Bazaltna grupa na reci Kolumbija sastoji se od sedam formacija: Stins bazalt, Ajmnaha bazalt, Grand Rond bazalt, Pikčer Godž bazalt, Prajnvil bazalt, Vanapum bazalt i Sadle planinski bazalt. Mnoge od ovih formacija podeljene su na formalne i neformalne članove i tokove.[3][2]

Spuštanje kore je stvorilo veliku, blago udubljenu visoravan lave.[2] Drevna reka Kolumbija bila je prisiljena u današnji tok lavom koja je napredovala na severozapadu. Dok je lava tekla preko područja, prvo je ispunjavala doline potoka, formirajući brane koje su zauzvrat uzrokovale zaostajanje ili jezera.[2] Entiteti pronađeni u ovim jezerskim koritima uključuju otiske fosilnih listova, okamenjeno drvo, fosilne insekte i kosti kičmenjaka.[2]

Dokazi sugerišu da neki koncentrovani izvor toplote topi stene ispod provincije Kolumbijske visoravni u podnožju litosfere (sloja kore i gornjeg plašta koji čine Zemljine pokretne tektonske ploče). U pokušaju da se objasni zašto je ovo područje, daleko od granice ploča, imalo takve ogromne izlive lave, naučnici su utvrdili datume otvrdnjavanja za mnoge pojedinačne tokove lave. Oni su otkrili da su najmlađe vulkanske stene grupisane u blizini Jeloustonske visoravni i da što se ide zapadnije, lave biva starija.[4]

Iako naučnici još uvek prikupljaju dokaze, verovatno objašnjenje je da se žarište, izuzetno vruć sektor materijala dubokog plašta, izdiže na površinu ispod provincije Kolumbijske visoravni. Geolozi znaju da se ispod Havaja i Islanda razvija temperaturna nestabilnost (iz razloga koji još uvek nisu dobro shvaćeni) na granici između jezgra i plašta.[5][6] Koncentrovana toplota pokreće usijane mlazeve u prečniku od stotina kilometara koji se uspinju direktno na površinu Zemlje.[4]

Putanja ove vruće tačke počinje na zapadu i ide do nacionalnog parka Jelouston. Parni fumarole i eksplozivni gejziri pružaju izobilne dokaze o koncentraciji toplote ispod površine. Žarišna tačka je stacionarna, ali se severnoamerička ploča kreće preko nje, stvarajući vrhunski zapis o brzini i pravcu kretanja ploče.[4]

Flora[уреди | уреди извор]

Deo Kolumbijske visoravni je povezan sa ekoregionom Kolumbijske visoravani, delom ekoregije „nearktičkih umerenih i suptropskih pašnjaka, savana i grmlja” bioma umerenih pašnjaka, savana i grmlja.

Geografija[уреди | уреди извор]

Vašingtonski gradovi na Kolumbijskoj visoravni su:

Oregonski gradovi na Kolumbijskoj visoravni su:

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Kolumbijska visoravan на сајту GNIS (језик: енглески)
  2. ^ а б в г д ђ „Description: Columbia Plateau Columbia River Basalt”. United States Geological Survey. Архивирано из оригинала 11. 12. 2008. г. Приступљено 2007-10-09. 
  3. ^ „Columbia River Basalt Group Stretches from Oregon to Idaho”. United States Geological Survey. Архивирано из оригинала 03. 06. 2020. г. Приступљено 2017-12-28. 
  4. ^ а б в  Овај чланак садржи материјал у јавном власништву United States Geological Survey са веб-сајта http://geomaps.wr.usgs.gov/parks/province/columplat.html.
  5. ^ Lekic, V.; Cottaar, S.; Dziewonski, A. & Romanowicz, B. (2012). „Cluster analysis of global lower mantle”. Earth and Planetary Science Letters. 357-358 (1–3): 68—77. Bibcode:2012E&PSL.357...68L. doi:10.1016/j.epsl.2012.09.014. 
  6. ^ Lay, Thorne; Hernlund, John; Buffett, Bruce A. (2008). „Core–mantle boundary heat flow”. Nature Geoscience. 1 (1): 25—32. Bibcode:2008NatGe...1...25L. ISSN 1752-0894. doi:10.1038/ngeo.2007.44. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

45° 59′ 58″ N 119° 00′ 05″ W / 45.99944° С; 119.00139° З / 45.99944; -119.00139