Lisičarka

Из Википедије, слободне енциклопедије
Cantharellus cibarius
Chanterelle Cantharellus cibarius.jpg
Lisičarka
Taksonomija
Carstvo: Fungi
Tip: Basidiomycota
Klasa: Agaricomycetes
Red: Cantharellales
Porodica: Cantharellaceae
Rod: Cantharellus
Vrsta: C. cibarius
Binomijalna nomenklatura
Cantharellus cibarius
Fr. (1821)
Sinonimi
Chanterelle pečurke, sirove
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija 160 kJ (38 kcal)
6,86 g
Šećeri 1,16 g
Prehrambena vlakna 3,8 g
0,53 g
1,49 g
Vitamini
Riboflavin (B2)
(18%)
0,215 mg
Niacin (B3)
(27%)
4,085 mg
Vitamin B5
(22%)
1,075 mg
Vitamin B6
(3%)
0,044 mg
Vitamin D
(35%)
5,3 μg
Minerali
Kalcijum
(2%)
15 mg
Gvožđe
(27%)
3,47 mg
Magnezijum
(4%)
13 mg
Mangan
(14%)
0,286 mg
Fosfor
(8%)
57 mg
Kalijum
(11%)
506 mg
Natrijum
(1%)
9 mg
Cink
(7%)
0,71 mg

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA

Cantharellus cibarius ili u narodu poznata kao lisičarka je gljiva. Možda čak i najpoznatija iz porodice Cantharellus, ako ne i najpoznatija iz familije Cantharellaceae. Narandžasto-žuta levkastog izgleda, raste obično u grupi gljiva iz iste familije u simbiozi sa korenom listopadnog i zimzelenog drveća, najčešće hrasta i jela.[2]

Lisičarka u šumi.
Izgled lisičarke u prirodnom okruženju.
Lisicarka
Lisicarka

Razvija se obavezno ispod dubljeg sloja lišća, iglica ili zemlje, i kraj hrastova i borova. Na zapuštenim njivama ili poljima sa kržljavom travom, ako su oivičena drvećem, razvijaju se velike kolonije, pritom i veliki primjerci, a nerijetko i u grmu po nekoliko zajedno. Može se naći i blizu obale, ali nikad ne u dodiru sa morskim kapljicama, sve do duboko u Hercegovinu i Crnu Goru, gdje posebno kraj cerova i medunaca, mogu biti džinovske veličine. Jedan primjerak južno od Bileće mjerio je: klobuk 18 centimetara širok i 8 centimetara visok, stručak 16 centimetara visok i 8 centimetara debeo u vrhu. Čini se da ovakvi primjerci ipak ne idu sjevernije od srednjojadranskih ostrva.

Anatomija[уреди]

Klobuk[уреди]

Klobuk je uobičajeno 5-10 centimetara, a maksimalno i vrlo rijetko i do 18 centimetara. U početku dosta pravilno hemisferičan, zatim ubrzo spljošten, tanjurasko udubljen ili ljevkast, većinom, sa dosta jama i grba. Rub u mladosti je gotovo spiralno podvrnut, no i sve do kraja ostaje podvrnut barem malo ili sa barem jedne strane, iako postaje sve tanji i oštriji, valovitiji i kovrčaviji. Kožica je suva i bez sjaja, kao zamagljena, gola,no često puca na sitne čestice. U osnovi je mliječnobijele boje, ponekad sa kožnatom primjesom, ponekad kao vrhnje, ali preko te osnove je posvuda, u širim poljimima ili samo sa jedne strane intenzivno ljubičaste boje. Ova ljubičasta boja je izraženija kod primjeraka koji su pokriveni najdubljim slojem lišća, iglica ili zemlje; primjerci koji su izloženi svjetlu se ili djelimično ili sasvim gubi. Svaki mladi primjerak koji iskopamo iz zemlje je cijelom površinom ljubičast.[3]

Prutići[уреди]

Prutići su nalik na listiće i smješteni kao i oni sa donje strane klobuka, a većinom su malobrojni; pod samim rubom su gušći, tanji i žiličasto razgranjeniji, a po hrptu oštriji, nadolje sve širi ali i plići, i sve razrjeđeniji, a po hrptu nagrizeni. Često se tako plitko spuštaju da iščezavaju, da bi nakon prekida opet nastavili da teku u zamišljenom ravnom produžetku. Često su veoma anastomizirani, sa mnogo vrlo kratkih pokrajnjih žilica, koje, ipak, ne dopiru uvijek do susjednog rebra, nego se i same kao ponornica naglo prekidaju. Cio himenij, i prutići i ravna osnova između njih, takođe je mliječnobijele boje, tek kod starijih postaje malo krem. Okrnjeni i prignječeni dijelovi postaju okeržuti.

Stručak[уреди]

Stručak je, kao i klobuk, vrlo masivan, u vrhu proširen, tada postepeno uži do otprilike jedne trećine ili polovine, a nadolje većinom valjkast, no ponekad i kao klin sužen, ali odozdo zatupljen, ne završava u korjenčić. Vrlo duboko je pod zemljom, prije nego će proviriti na svjetlo dana, može se već zajedno sa klobukom potpuno razviti. I on je mliječnbijele boje, a smeđe fleke potiču od zemlje, gline ili crvenice. Vrlo je tvrd, uvijek pun, ni u starosti se cjevasto ne prošupljuje. Sitno vlaknasto, gotovo končasto tu i tamo pokriven, ponekad uzdužno žljebovit, ponekad se počinje prema gore razgranjivati, pri tome taj proces ne buude završen, kao što se ponekad događa u obične lisičice.

Meso[уреди]

Meso je tvrdo, vlaknasto i cijema se u širim trakama cijelom dužinom. Obično je mliječno ili kao vrhnje bijelo, prema površini ne postaje žuće, već je uvijek istog tona. Ukus malo kupi usta, bez mirisa je ili ga eventualno povuče od zemlje.

Mikroskopija[уреди]

Spore bledožute, elipsaste, 8-10 x 4.5-6.5 µm.

Stanište i Rasprostranjenost[уреди]

U listopadnim i zimzelenim šumama, u nizijskom, brdovitom i planinskom području. Najčešća je u listopadnim šumama uz bukve i hrastove, gde se na pojedinim mestima može naći u mahovini u velikim količinama.

Jestivost[уреди]

Prastetina u sosu od lisičarki.

Dalmatinska lisičica je vrlo aromatična i ukusna gljiva, ali je kao i obična lisičica vlaknasto tvrda, te zbog toga teško probavljiva, sa malo hranjivih sastojaka i mnogo vitamina. Jedna od najcenjenijih i najboljih jestivih vrsta gljiva. Puno se skuplja za jelo, jako dobro poznata među narodom. Bogata vitaminom C. Zbog žilavog mesa malo teže svarljiva. Pogodna za razne načine pripreme, dobra za sušenje i kiseljenje.

Doba rasta[уреди]

Od kraja proleća do kraja jeseni.

Slične vrste[уреди]

Druge vrste jestivih lisičica, kao npr. Cantharellus friesii, koja naraste manja i jarke je narandžaste boje šešira ili Cantharellus amethysteus kojoj je šešir prekriven ljuskicama ljubičaste boje.

Od tipične lisičice, Cantharellus cibarius, koja je i na Mediteranu vrlo česta, razlikuje se svojim bijelim himenijem i stučkom, kao i veličinom. Od var. pallidus razlikuje se ljubičastim tonovima po klobuku. Od, isključivo kontinentalnog, var. amethysteus, koji isto tako ima ljubičasti klobuk, razlikuje se ponovo bijelim himenijem i bijelim stručkom, kao i veličinom, te staništem. Konačno, var. alborufescens od razlikje se veličinom i ljubičastim klobukom. Naravno, postoje i druge sitnije razlike. Na primjer, var. amethysteus ima ljubičasti pigment samo na vrlo sitnim, no ipak nad razinom kožice uzdignutim čehicama, dok je u pallidoamethysteusa sama kožica ujednačeno, kontinuirano ljubičaste boje.

Vidi još[уреди]

Reference[уреди]

  1. Cantharellus cibarius Fr. 1821”. MycoBank. International Mycological Association. 
  2. http://www.boletus.hr/prikaz.asp?slovo=Cantharellus+cibarius+Fr%3AFr Boletus.hr Baza i informacije skoro svih vrsta gljiva balkanskog podneblja 13.05.2015
  3. * ljuč za gljive; Ivan Focht; Itro "Naprijed"; Zagreb 1986.

Spoljašnje veze[уреди]