Litijum nitrid

С Википедије, слободне енциклопедије
Litijum nitrid
model molekula
Nazivi
Preferisani IUPAC naziv
Lithium nitride
Sistemski IUPAC naziv
Litijum(1+) dilitioazanid
Drugi nazivi
Litijum-dilitioamid

Litijum-dilitioazanid

Trilitijum-nitrid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ECHA InfoCard 100.043.144
EC broj 247-475-2
  • [Li+].[Li][N-][Li]
Svojstva
Li3N
Molarna masa 34,83 g/mol
Agregatno stanje crvena, ljubičasta čvrsta supstanca
Gustina 1,270 g/cm3
Tačka topljenja 813 °C (1.495 °F; 1.086 K)
reaguje
log P 3,24
Opasnosti
Opasnost u toku rada reaguje sa vodom oslobađajući amonijak
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Litijum-oksid
Drugi katjoni
Matrijum-nitrid
Srodna jedinjenja
Litijum-amid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Litijum nitrid je jedinjenje litijuma i azota koje ima formulu Li3N.[1] To je jedini stabilni nitrid alkalnih metala. To je supstanca u čvrstom stanju i crvene je ili purpurne boje i ima visoku tačku topljenja.[2]

Li3N ima neuobičajenu kristalnu strukturu koja se sastoji od dva tipa slojeva, jedan sloj se sastoji od Li2N- i sadrži 6-koordinatne Li centre a drugi sloj se sastoji samo od katjona litijuma. Litijum nitrid u čvrstom stanju je brzi provodnik jon i ima najveću provodnost od bilo kojih neorganskih litijumovih soli. Proučavan je kao čvrsti elektrolit i kao materijal za anodu za upotrebu u baterijama. Može biti formiran direktnom reakcijom između elemenata sagorijevanjem metala litijuma u čistom azotu u gasovitom stanju ili reakcijom gasa azota sa litijumom koji je rastvoren u tečnom natrijumu. Drugim metodom se dobija čistiji proizvod. Litijum nitrid reaguje burno sa vodom i dobija se amonijak:

Li3N (s) + 3 H2O (l) → 3 LiOH (aq) + NH3 (g)

Na ovaj način reaguju i drugi nitridi alkalnih i zemnoalkalnih metala zbog jake baznosti nitrida. Hipotetički nitridni jon N3− bi bio jaka Bronstedova baza i superbaza i jača je baza od hidridnog jona H- tako da deprotonizuje i sam vodonik:

Li3N (s) + 2 H2 (g) → LiNH2 (s) + 2 LiH (s)

Vršena su istraživanja za korištenje litijum nitrida kao medija za skladištenja vodonika pošto se gornja reakcija odvija u suprotnom smjeru na 270°C. Pri tome je postignuta apsorpcija vodonika u iznosu od 11,5% težine.

Kada je litijum izložen na vazduhu formira se mala količina litijum nitrida (zajedno sa litijum oksidom, litijum hidroksidom i litijum karbonatom).

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Parkes, G.D. & Phil, D. (1973). Melorova moderna neorganska hemija. Beograd: Naučna knjiga. 
  2. ^ Housecroft, C. E.; Sharpe, A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3. изд.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-175553-6. 

Literatura[уреди | уреди извор]