Madridski univerzitet Komplutense
šp. Universidad Complutense de Madrid | |
![]() | |
lat. Universitas Complutensis Matritensis | |
Moto | lat. Libertas Perfundet Omnia Luce |
---|---|
Moto (na srpskom) | Sloboda će sve preplaviti svetlošću |
Tip | javni univerzitet |
Osnivanje | 20. maj 1293. |
Osnivač | Fernando VII od Španije |
Afilijacija | UM |
Budžet | 607.559.030 € |
Rektor | Karlos Andradas Heranz |
Administrativno osoblje | 11.162 |
Preddiplomci | 74.771 |
Postdiplomci | 11.388 |
Lokacija | šp. Avenida de Séneca 2 (Avenija Seneke 2)![]() |
Kampus | urbani |
Boje | |
Atletski nadimak | Complutense |
Veb-sajt | www |
![]() Rektorat Madridskog univerziteta Komplutense |
Madridski univerzitet Komplutense ili Komplutensijanski univerzitet u Madridu (šp. Universidad Complutense de Madrid; lat. Universitas Complutensis Matritensis), skraćeno Komplutense, javni je istraživački univerzitet u Madridu u Španiji i jedan od najstarijih univerziteta na svetu. Univerzitet pohađa preko 86,000 studenata[1] i redovno se uvrštava u sami vrh među institucijama visokog obrazovanja u Španiji.[2][3] Prema španskim novinama El Mundo Komplutense je najprestižnija institucija visokog obrazovanja u zemlji.[4]
U sedam Vekova dugoj istoriji istaknuti studenti ovoga univerziteta bili su i Ignasio de Lojola, Federiko Garsija Lorka, Pedro Kalderon de la Barka, Santijago Ramon i Kahal, Žil Mazaren i mnogi drugi. Pohađalo ga je i 7 dobitnika Nobelove nagrade, 18 dobitnika Nagrade princeze od Asturije, 7 dobitnika Nagrade Miguel de Cervantes za književnost na španskom jeziku, komesari u Evropskoj komisiji, predsednik Evropskog parlamenta, glavni sekretar Evropskog veća, članovi izvršnog odbora Evropske centralne banke, generalni sekretar NATO-a, generalni direktor Uneska, upravni direktor MMF-a kao i šefovi država i vlada.
Godine 1785. Komplutenski univerzitet u Madridu je bio prvi univerzitet u svetu koji je dodelio akademsku titulu doktorata ženskoj studentkinji. Kraljevskim dekretom iz 1857. godine Komplutense je proglašen jedinim univerzitetom u Španskom carstvu sa pravom da dodeljuje doktorate.[5]
U međunarodnom kontekstu, univerzitet ima potpisane sporazume o saradnji sa najprestižnijim univerzitetima kao što su Univerzitet u Oksfordu, Panteon-Sorbone u Parizu, Sapijenca u Rimu, Harvard i Kalifornija, Berkli. Na temelju sporazuma sa Harvardom ustanovljen je i Real Colegio Complutense na Harvardu ili Kraljevski koledž Komplutense na Harvardu sa ciljem razvoja akadmske, intelektualne i naučne saradnje i razmene. Univerzitetska biblioteka u svojoj kolekciji čuva 2,941,815 jedinica, najveća je univerzitetska biblioteka u Španiji i druga najveća ukupno, odmah iza Nacionalne biblioteke Španije.
Kralj Huan Karlos I od Španije je 1961. godine, još za vreme diktature, završio studije prava, ekonomije i javne uprave. Njegova ćerka Kristina de Borbon je na ovome univerzitetu završila studije političkih nauka 1989. godine.
Istorija[уреди | уреди извор]
Dana 20. maja 1293. godine Sančo IV od Kastilje je nadbiskupu Gonzalu Garcíju Gudielu u Toledu dodelio kraljevsku povelju sa odobrenjem za osnivanje studium generale - a pod nazivom El Estudio de Escuelas de Generales.[6] Sedište tih opštih studija bilo je u gradu Alkala de Enares. Kardinal Francisko Himenez de Cisneros, koji je jedan od bivših učenika, kupio je veliko zemljište na kojem pod njegovim nadzorom izgradeno više zgrada namenjenih radu škole, stvorivši tako prvi kompleks u istoriji koji je namenski sagrađen kao univerzitetski kampus. Kampus je nazvan Civitas Dei ili Božji grad prema knjizi De civitate Dei. Dana 13. aprila 1499. godine kardinal Cisneros je od pape Aleksandra VI dobio papinsku bulu na temelju koje je Komplutense proširen u instituciju univerzitetskog tipa. Papinska bula garantovala je priznavanje stečenih kvalifikacija u celom Hrišćanskom svetu. Bula je takođe preimenovala instituciju u Universitas Complutensis prema Complutumu, latinskom nazivu grada Alkala de Enares u kome se univerzitet originalno nalazio.
Već 1509-1510. akademske godine Komplutense se organizovano u pet glavnih škola: Škola umetnosti i filozofije, Škola teologije, Škola kanonskog prava, Škola filologije i Škola medicine.[7][8] Tokom XVI i XVII veka Komplutense je postao jedan od glavnih centara akademske izvrsnosti na svetu.[9] Mnogi vodeći naučnici u domenu raznih nauka, umetnosti i politike toga doba su učili ili podučavali u Komplutenseovim predavaonicama. Posebni koledži stvoreni su za studente inostranog porekla, kao što su to bili flamanski ili irski studenti.
Studenti Komplutensijskog univerziteta[уреди | уреди извор]
- Žil Mazaren
- Federiko Garsija Lorka
- Pedro Kalderon de la Barka
- Klara Kampoamor
- Havijer Solana
- Koncepcion Arenal
- Ignasio de Lojola
- Lope de Vega
- Fransisko de Kevedo
- Hasinto Benavente
- Havijer Marijas
- Mario Vargas Ljosa
- Migel de Unamuno
- Hose Ortega i Gaset
- Santijago Ramon i Kahal
- Alehandro Amenabar
- Luis Bunjuel
Vidi još[уреди | уреди извор]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ „Estudiantes 2011-2013”. Universidad Complutense de Madrid. Архивирано из оригинала на датум 7. 12. 2013. Приступљено 3. 12. 2013.
- ^ „Ranking Web of Universities- Spain”. Webometrics. Приступљено 3. 12. 2013.
- ^ „Universities in Spain”. 4ICU.org. Приступљено 3. 12. 2013.
- ^ „Universidades Tradicionales”. ElMundo.es. Приступљено 3. 12. 2013.
- ^ Universidad de Alcala (UAH) - Madrid. „Universidad de Alcalá”. Приступљено 21. 7. 2015.
- ^ „Biblioteca Histórica Marqués de Valdecilla de la UCM”. Приступљено 21. 7. 2015.
- ^ Reseña histórica. Universidad Complutense de Madrid.
- ^ „Biblioteca Histórica Marqués de Valdecilla de la UCM”. Приступљено 21. 7. 2015.
- ^ Fernández Luzón A. La Universidad de Barcelona en el siglo XVI. Barcelona: Universitat de Barcelona; 2005. pp. 72–73.. ISBN 978-84-475-2851-6.