Milan Mučibabić

С Википедије, слободне енциклопедије
Milan Mučibabić
Datum rođenja1922.
Mesto rođenjaNevesinje
 Kraljevina SHS
Datum smrti1985.
Mesto smrtiSarajevo
 SFRJ

Milan Mučibabić (Nevesinje, Kraljevina SHS, 1922Sarajevo, SFRJ, 1985) bio je srpski književnik i novinar.[1]

Nakon završene Građanske škole, zaposlio se u Željezari Zenica a odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata je kao skojevac već od 1941. učestvovao u odbrani Jugoslavije. Poslije rata je radio kao omladinski aktivist a zatim kao novinar u redakciji Oslobođenja[2], gdje ostaje sve do privremenog penzionisanja 1969, kada se u potpunosti posvećuje književnom radu. Kao novinar je bio zanimljiv i po svojim reportažama o selu, poljoprivredi, te raznim zapisima o događajima i ljudima iz vremena NOB-a i posljeratnog perioda.

Nosilac je brojnih novinarskih i književnh nagrada a takođe i visokog društvenog priznanja Šestoaprilske nagrade grada, koju je dobio za svoj književni rad.

Objavio je niz knjiga, među kojima je najzapaženija trilogija Kamen i pepeo, za koju je dobio i priznanje za najbolji roman sa ratnom tematikom. Time je praktičmo i zaokružen ciklus romana i literature na temu Drugog svjetskog rata.

Umro je 1985. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen.[1]

Bibliografija[уреди | уреди извор]

  • S onu stranu rovova (1958)
  • Međaši (1964)
  • Povijest o našoj mladosti (1967)
  • Kameno more (1970)
  • Bezdanica (1973)
  • Romanija koja živi (1974)
  • Boje ocvalog ljeta (1975)
  • Vremenom nepokoreni (1978)
  • Kamen i pepeo I i II (1982)
  • Kad se djeca nisu igrala rata (1984)
  • Kamen i pepeo III (1984)
  • Na kraju tamnih dubokih šuma (1990)

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „Milan Mučibabić – čovjek zajedništva, povezanosti i privrženosti”. tacno.net. Приступљено 15. 1. 2023. 
  2. ^ Милисавац, Живан, ур. (1984). Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. стр. 528—529.