Natalija Dudaš
Natalija Dudaš (Ruski Krstur, 1958), istaknuta rusinska pesnikinja, esejistkinja i kulturna radnica. U rusinskoj literaturi profilisala se osobenim izrazom „spajajući nevelik imaginativni preobražaj sa visokim stepenom razaranja uobičajeno doživljene stvarnosti“.[1]
Zastupljena je u nizu antologija rusinske književnosti, kao i u Srpskoj enciklopediji.
Bila je pomoćnica republičkog ministra za kulturu u periodu 1998-2000. godina.
Obrazovanje i karijera
[уреди | уреди извор]Natalija Dudaš je završila Gimnaziju u Ruskom Krsturu. Diplomirala je opštu književnost i teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prvo zaposlenje imala je kao dramaturškinja u rusinskoj redakciji javnog medijskog servis Radio Novog Sada, a kasnije je bila direktorka novinsko-izdavačke kuće „Ruske slovo“.[2] [3]
U drugoj Vladi premijera Republike Srbije Mirka Marjanovića, u periodu 1998-2000. godine obavljala je funkciju pomoćnice ministra za kulturu.[1][4] Tokom 2000. godine bila je predsednica društvene i kulturno-prosvetne zajednice vojvođanskih Rusina Ruska matka.Nakon petooktobarskih promena napustila je zemlju, i živi u inostranstvu.[5]
Poetsko stvaralaštvo
[уреди | уреди извор]Svoj prvi rad objavila je još kao gimnazijalka, 1973. godine, a njena poezija je povezuje sa beogradskom školom postmodernista, u njenom pisanju prisutan je pokušaj sinteze tradicionalnog „ritma rusinskog stiha“ sa elementima koji se u rusinskoj poeziji retko sreću.[5]
Takođe, spada u u grupu stvaralaca na rusinskom jezku, skupa sa Natalijom Kanjuh, Ahnetom Bučko Paparhaji, Irinom Hardi Kovačević, Marijom Jakim, koji „… su uspeli da se suprotstave tradiciji književnom složenošću, a originalnosti polifunkcionalnošću, ali su odbili da unište tradiciju…“[5] Istovremeno, ta generacija pesnikinja i pesnika "...donose pesnički izraz koji je saglasan kretanjima najmlađih pesničkih pokušaja u drugim književnostima jugoslovenskih naroda i narodnosti"[6]
Autorka je i radio drame „Вецей ше не рушай” („Više se ne kreći”), emitovane na Radio Novom Sadu, 1994. godine.[7][1]
Njena poezija prevedena je na više jezika, uključujući srpskohrvatski, ukrajinski, slovački, mađarski i makedonski, i naišla je na pozitivne kritike među rusinskim i srpskim književnim poznavaocima.[2]
Bibliografija
[уреди | уреди извор]- Dživi tanjec / Divlji ples – zbirka poezije, 1980, Ruske slovo
- Narađivanje muziki / Rađanje muzike – dvojezična rusinsko-srpska zbirka poezije, 1985. Ruske slovo Narodna bibloteka Kula
- O literaturnim – zbirka poezije, 1987 Ruske Slovo ISBN - 86-7105-021-1
- Hadvab – zbirka poezije, 1989, Ruske Slovo ISBN - 86-7105-084-X
- Škarupina – zbirka eseja, 1991, Novi sad, Ruske slovo ISBN - 86-7105-091-2
- O melangoličnih remesloh / O melanholičnim zanatima – refleksivna zbirka poezije, Ruske slovo, 1996, ISBN: 86-7105-106-4
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ а б „Српска енциклопедија”. srpskaenciklopedija.rs (на језику: српски). Приступљено 2025-08-19.
- ^ а б vertikale, NAR-admin Rusinske. „Natalija DUDAŠ – NAR” (на језику: српски). Приступљено 2025-08-19.
- ^ Фейса, С. (2024-06-05). „Чуваме тото цо зме и дзе припадаме (7) | Руске слово” (на језику: српски). Приступљено 2025-08-19.
- ^ Bogdanović D., Kovačević-Vučo B. Zloupotrebljene institucije. стр. 73. ISBN 978-86-88799-00-3.
- ^ а б в Magocsi, Paul R. (2002). Encyclopedia of Rusyn history and culture. Internet Archive. Toronto : University of Toronto Press. стр. 304. ISBN 978-0-8020-3566-0.
- ^ Tamaš, Julijan. „Polja” (PDF). Приступљено 2025-08-19.
- ^ Koljesar, Gavra. „Rusinski narodni teatar Đađa” (PDF). Almanah pozorišta Vojvodine 92/93 (27): 66.