Nim ulje

С Википедије, слободне енциклопедије
Nim ulje dobijeno expeller presom

Nim ulje je nejestivo biljno ulje koje se dobija presovanje voća i semena biljke nima (Azadirachta indica), zimzelenog drveta endemskog u Indijskom potkontinentu ali se danas uzgaja i u drugim delovima tropika. Nim ulje je najvažniji komercijalni proizvod od nima, i koristi se u organskom uzgoju bilja i u medicini.

Nim ulje se na Tamilu naziva Veppennai.

Sastav[уреди | уреди извор]

Nim ulje varira u boji, u zavisnosti od toga koliko je seme dugo bilo potopljeno u vodu; može biti zlatno žuto, žućkasto braon, crvenkasto braon, tamno braon, zelenkasto braon, ili jarko crveno. Ima izuzetno jak miris koji je između mirisa kikirikija i belog luka. sastoji se uglavnom od triglicerida i sadrži niz triterpenoidnih jedinjenja, koja mu daju gorak ukus. Prirodno je hidrofobno; ali se komercijalno, da bi se moglo emulgovati u vodi, je kombinuje sa tenzidima.

Azadirahtin je najbolje proučen triterpen iz nim ulja. Drugi triterpen, Nimbin je onaj kome se pripisuju poželjna svojstva nim ulja, i to njegovo antiseptičko, antifungalno, antipiretsko i antihistaminsko delovanje. Pored ovoga, nim ulje sadrži i nekoliko sterola, uključujući kampesterol, beta-sitosterol, i stigmasterol.

Prosečan sadržaj masnih kiselina nim ulja
Ime kiseline Sadržaj
Linolna  6-16%
Oleinska 25-54%
Palmitinska 16-33%
Stearinska  9-24%
Alfa-linoleinska ?%
Palmitoleinska ?%

Ekstrakcija[уреди | уреди извор]

Način procesuiranja će uticati na sastav ulja, pošto nije moguće da presovanje, ekstrakcija rastvaračima, ili standardno hladno presovanje, izvuku iste sastojke u istoj meri. Takođe, po literaturi i sama količina ulja koje se može dobiti iz nim zrna, varira od 25% do 45%.


Velika industrija u Indiji proizvodi ulje ekstrakcijom pomoću heksana. Ovako dobijeno ulje je nižeg kvaliteta od standardnog nim ulja dobijenog hladnim ceđenjem, i mahom se koristi u proizvodnji sapuna.

Upotreba[уреди | уреди извор]

U kozmetici[уреди | уреди извор]

Nim ulje se ne koristi za kuvanje. U Indiji, koristi se u kozmetici, sa pravljenje sapuna, proizvoda za kosu, krema i sl.

Za uljane lampe[уреди | уреди извор]

U Indiji, nim ulje se koristi kao ulje za lampe u puja svrhe. Veruje se da paljenje neem ulja u Hindu hramovima, pozitivno deluje na zdravlje i finansijski status.

Ajurvedska medicina[уреди | уреди извор]

Nim ulje se u Ajurvedskoj medicini koristi od davnina,[1] Međutim, ima vrlo malo naučnih radova koji se bave efektima nim ulja na ljudsko zdravlje. Pokazalo se delotvorno u ograničavanju akutne kožne toksoičnosti kod hemoterapije raka glave i vrata koja koristi cisplatin.[2]

Toksičnost[уреди | уреди извор]

Ako se pojede, nim ulje može biti toksično i može izazvati metaboličnu acidozu, epileptične napade, otkazivanje bubrega, encefalopatiju i ozbiljnu moždanu ischemiju kod odojčadi i male dece.[3][4] Nim ulje ne bi trebalo da se konzumira, a posebno od strane trudnica, žena koje pokušavaju da zatrudne, ili dece.[5] Takođe se može povezati i sa alergijskim kontaktnim dermatitisom.[6]

Pesticid[уреди | уреди извор]

Formule koje koriste nim ulje se koriste naširoko kao pesticid u organskom uzgoju jer suzbija veliki broj insekata, uključujući i štitaste vaši, biljne vaši, kupusne crve, tripse, bele leptiraste vaši, gusenice, skakavce, nematoda itd.[7][8] Korišćeno kao pesticid, nije štetno za sisare, ptice, gliste, ili neke korisne insekte kao što su leptiri, pčele i bubamare ako nije koncentrisano na njihov habitat ili njihove izvore hrane. Koristi se i kao pesticid po kući, za mrave, stenice, buba švabe, muve, peščane mušice, puževe, termite i komarce i kao repelent, i kao larvicid.[1] Takođe kontoliše crne mrlje na ružama, pepelnicu, antraknoze i lisne rđe.

Ekstrakt nima deluje kao biopesticid i suzbija mitarenje insekata suzbijanjem hormona ekdizona. Azadirahtin je najaktivniji od ovih regulatora rasta, i predstavlja 0,2–0,4% semena Nim drveta.[9]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Puri, H. S. (1999). Neem: The Divine Tree. Azadirachta indica. Amsterdam: Harwood Academic Publications. ISBN 978-90-5702-348-4. 
  2. ^ Franco, P; Rampino, M; Ostellino, O; Schena, M; Pecorari, G; Garzino Demo, P; Fasolis, M; Arcadipane, F; Martini, S (februar 2017). „Management of acute skin toxicity with Hypericum perforatum and neem oil during platinum-based concurrent chemo-radiation in head and neck cancer patients.”. Medical Oncology (Northwood, London, England). 34 (2): 30. PMID 28101834. doi:10.1007/s12032-017-0886-5. 
  3. ^ Meeran, M; Murali, A; Balakrishnan, R; Narasimhan, D (novembar 2013). „"Herbal remedy is natural and safe"--truth or myth?”. The Journal of the Association of Physicians of India. 61 (11): 848—50. PMID 24974507. 
  4. ^ Bhaskar, MV; Pramod, SJ; Jeevika, MU; Chandan, PK; Shetteppa, G (avgust 2010). „MR imaging findings of neem oil poisoning.”. AJNR. American Journal of Neuroradiology. 31 (7): E60—1. PMID 20448012. doi:10.3174/ajnr.A2146Слободан приступ. 
  5. ^ „Neem Oil Monograph”. Drugs.com. Приступљено 26. 1. 2016. 
  6. ^ de Groot, A; Jagtman, BA; Woutersen, M (2017). „Contact Allergy to Neem Oil.”. Dermatitis : Contact, Atopic, Occupational, Drug. 28 (6): 360—362. PMID 29059091. doi:10.1097/DER.0000000000000309. 
  7. ^ Isman, Murray B (2006). „Botanical Insecticides, Deterrents, and Repellents in Modern Agriculture and an Increasingly Regulated World”. Annual Review of Entomology. 51: 45—66. PMID 16332203. doi:10.1146/annurev.ento.51.110104.151146. 
  8. ^ Mishra, A. K; Singh, N; Sharma, V. P (1995). „Use of neem oil as a mosquito repellent in tribal villages of mandla district, madhya pradesh”. Indian Journal of Malariology. 32 (3): 99—103. PMID 8936291. 
  9. ^ Robert L. Metcalf (2007), „Insect Control”, Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry (7th изд.), Wiley, стр. 1—64, ISBN 978-3527306732, doi:10.1002/14356007.a14_263