Organizacija centralnog sporazuma
![]() Zastava | |
![]() CENTO članovi označeni zelenom bojom | |
Skraćenica | CENTO |
---|---|
Osnivanje | 24. februara 1955 |
Tip | Međuvladin vojni savez |
Sedište | Ankara |
Područje delovanja | Zapadna Azija i Evropa |
Članovi | 5 država
|
Organizacija centralnog sporazuma (CENTO), prvobitno poznat kao Bagdadski pakt ili Bliskoistočna sporazumna organizacija (METO), bio je vojni savez tokom hladnog rata. Formirali su ga 1955. godine Iran, Irak, Pakistan, Turska i Velika Britanija, a raspusten je 1979. godine.
Američki pritisak i obećanja o vojnoj i ekonomskoj pomoći bili su ključni u pregovorima koji su doveli do sporazuma, ali Sjedinjene Države u početku nisu mogle da učestvuju. Džon Foster Dals, koji je bio uključen u pregovore kao američki državni sekretar pod predsednikom Dvijtom D. Ajzenhauerom, tvrdio je da je to zbog „proizraelskog lobija i poteškoća u dobijanju odobrenja Kongresa”.[1] Drugi su izjavili da je to bilo „iz čisto tehničkih razloga budžetskih procedura”.[2]
Godine 1958, SAD su se pridružile vojnom komitetu alijanse. CENTO se generalno smatra jednim od najmanje uspešnih saveza hladnog rata.[3]
Sedište organizacije bilo je u Bagdadu u Iraku, od 1955. do 1958. godine, i u Ankari u Turskoj, od 1958. do 1979. Kipar je takođe bio važno mesto za CENTO zbog svog položaja na Bliskom istoku i Britanskih suverenih baznih područja na ostrvu.[4]
Istorija[уреди | уреди извор]
Po uzoru na Organizaciju Severnoatlantskog pakta (NATO), CENTO je spregao nacije na međusobnu saradnju i zaštitu, kao i na neintervenisanje u unutrašnjim poslovima drugih zemalja članica. Cilj mu je bio da zadrži Sovjetski Savez (SSSR) tako što će postojati linija jakih država duž jugozapadne granice SSSR-a. Slično tome, bio je poznat kao Severni nivo za sprečavanje sovjetskog širenja na Bliski Istok.[5] Za razliku od NATO-a, CENTO nije imao jedinstvenu vojnu komandnu strukturu, niti su mnoge američke ili britanske vojne baze osnovane u državama članicama, iako su SAD imale komunikacione i elektronske obaveštajne objekte u Iranu i iz baza u Pakistanu vršile obavještajne U-2 letove iznad SSSR-a. Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo pristup objektima u Pakistanu i Iraku u raznim periodima dok je ugovor bio na snazi.
Dana 14. jula 1958. Iračka monarhija je srušena u vojnom puču. Novu vladu predvodio je general Abdul Karim Kasim koji je povukao Irak iz Bagdadskog pakta, otvorio diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom i zauzeo stav nesvrstanih. Organizacija je u to vreme odustala od naziva „Bagdadski pakt” u korist naziva „CENTO“.
Bliski Istok i Južna Azija postali su izuzetno nestabilna područja tokom 1960-ih godina sa Arapsko-izraelskim sukobom i Indo-Pakistanskim ratovima. CENTO nije bio voljan da se duboko umeša ni u jedan spor. 1965. i 1971. Pakistan je bezuspešno pokušavao da dobije pomoć u svojim ratovima sa Indijom putem organizacije CENTO, ali je to odbijeno pod obrazloženjem da je CENTO imao za cilj zadržavanje SSSR-a, a ne Indije.
CENTO je malo učinio na sprečavanju širenja sovjetskog uticaja na države koje nisu članice tog područja. Kakvu god da je vrednost pakt mogao imati u zadržavanju širenja komunizma, to je izgubljeno kad su Sovjeti „preskočili” države članice uspostavljajući bliske vojne i političke odnose sa vladama u Egiptu, Siriji, Iraku, Narodnoj demokratskoj republici Jemen, Somaliji i Libiji. Do 1970. SSSR je rasporedio preko 20.000 vojnika u Egipat i osnovao pomorske baze u Siriji, Somaliji i N.D.R. Jemenu.
Iranska revolucija je označila kraj organizacije 1979. godine, mada je ona u stvarnosti bila okončana već 1974. godine, kada je Turska napala Kipar. To je navelo Ujedinjeno Kraljevstvo da povuče snage koje su bile predviđene za savez, a Kongres Sjedinjenih Država zaustavio je tursku vojnu pomoć uprkos dva predsednička veta.[5] Padom Iranske monarhije izgubljeni su svi preostali razlozi postojanja organizacije. Budući američki i britanski sporazumi o odbrani sa zemljama u regionu - poput Pakistana, Egipta i država Persijskog zaliva - vođeni su bilateralno.
Povlačenjem Irana, generalni sekretar CENTO-a, turski diplomata Kamran Gurun, najavio je 16. marta 1979, da će sazvati sastanak saveta pakta kako bi formalno rasformirao organizaciju.[6]
Generalni sekretari[уреди | уреди извор]
Generalni sekretar, imenovan od strane saveta ministara na obnovljive tri godine, nadgledao je aktivnosti CENTO-a. Generalni sekretari su bili:[7][8]
Ime | Država | Na funkciji |
---|---|---|
Avni Kalidi | ![]() |
1955 – 31 dec 1958 |
Osman Ali Bajg | ![]() |
1 Jan 1959 – 31 dec 1961 |
Abas Ali Kalatbari | ![]() |
Jan 1962 – jan 1968 |
Turgut Menemencioglu | ![]() |
Jan 1968 – 1 feb 1972 |
Nasir Asar | ![]() |
1 Feb 1972 – jan 1975 |
Umit Haluk Bajulken | ![]() |
Jan 1975 – 1 avg 1977 |
Sidar Hasan Mahmud | ![]() |
Avg 1977 – mar 1978 |
Kamuran Gurun | ![]() |
31. mart 1978 – 1979 |
CENTO železnica[уреди | уреди извор]
CENTO je sponzisao železničke linije, od kojih su neke završene, kako bi omogućile železničke veze između Londona i Teherana preko Vana. Deo od jezera Van u Turskoj do Šarafkana u Iranu dovršio je i velikim delom finansirao CENTO (uglavnom UK). Izgradnja je bila posebno izazovna zbog teškog terena. Deo rute obuhvatao je železnički trajekt preko jezera Van sa terminalom u Tatvanu na zapadnoj strani jezera. Značajne karakteristike železničke pruge na iranskoj strani obuhvatale su 125 mostova, među kojima i Gotorski most, dužine 1,485 ft (0,453 m), koji premošćava klisuru duboku 396 ft (121 m) deep.[9][10]
Kulturne i istraživačke institucije[уреди | уреди извор]
Poput svojih pandana NATO-a i SEATO-a, CENTO je sponzisao brojne kulturne i naučno-istraživačke institucije:
- CENTO konferencije o nastavi javnog zdravlja i praksi javnog zdravlja[11]
- CENTO Program kulturnih dela[12]
- CENTO Institut za nuklearne i primenjene nauke
- Naučni koordinacioni odbor CENTO[13]
- Naučno veće CENTO
- CENTO simpozijumi o ruralnom razvoju[14][15]
Institucije su podržavale širok spektar nevojnih aktivnosti, sa posebnim fokusom na poljoprivredu i razvoj. Na primer, 1960. godine CENTO je finansirao 37 projekata koji pokrivaju poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo, ekonomski razvoj i transport.[16] Takođe je organizovao bar jedan simpozijum o problemu slinavke i šapa i goveđe kuge.[17]
Organizaciju koja je postala CENTO Institut za nuklearne nauke su uspostavile zapadne sile u Bagdadskom paktu, kako je CENTO tada bio poznat.[18] Prvobitno je bio lociran u Bagdadu u Iraku, ali je preseljen u Teheran u Iranu 1958. godine nakon što se Irak povukao iz organizacije.[19][20] Na Institutu su obučavani studenti iz Pakistana i Turske, kao i oni iz Irana.[21]
CENTO naučno veće[уреди | уреди извор]
CENTO naučno veće organizovalo je niz naučnih simpozijuma i drugih događaja, uključujući sastanak u Lahoru, Pakistan, 1962. godine, pod nazivom „Uloga nauke u razvoju prirodnih resursa sa posebnim osvrtom na Pakistan, Iran i Tursku”.[22]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ Selwyn Lloyd; Suez 1956: A Personal account
- ^ Hadley, Guy. CENTO: The Forgotten Alliance ISIO Monographs, University of Sussex, UK (1971): 2.
- ^ Martin, Kevin W. (2008). „Baghdad Pact”. Ур.: Ruud van Dijk; et al. Encyclopedia of the Cold War. New York: Routledge. стр. 57. ISBN 978-0-415-97515-5. Приступљено 2009-01-30. »Thus, the Baghdad Pact is widely considered the least successful of the Cold War schemes engendered by the Anglo-American alliance.«
- ^ Dimitrakis, Panagiotis, The Value to CENTO of UK Bases on Cyprus", Middle Eastern Studies, Volume 45, Issue 4, July 2009, pp 611–624
- ↑ 5,0 5,1 George Lenczowski, American Presidents and the Middle East, 1990, p. 88
- ^ „CENTO pact members to dissolve alliance soon”. The Gazette. Montreal. 5=AP. 1979-03-17. стр. 46. Архивирано из оригинала на датум 2015-11-17. Приступљено 15. 3. 2014.
- ^ From Encyclopedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/central-treaty-organization-cento-a-mutual-defense-and-economic-cooperation-pact-among-persia-turkey-and-pakistan-wi Архивирано 2013-11-17 на сајту Wayback Machine
- ^ Cahoon, Ben. „International Organizations A-L”. www.worldstatesmen.org.
- ^ Geneva Times, 15 April 1971. p9 http://fultonhistory.com/Newspaper%2011/Geneva%20NY%20Daily%20Times/Geneva%20NY%20Daily%20Times%201971%20Mar-Apr%201971%20Grayscale/Geneva%20NY%20Daily%20Times%201971%20Mar-Apr%201971%20Grayscale%20-%201035.pdf
- ^ Meklis, Y. Along the Path of a CENTO Railway: A Narrative with Text and Photographs Telling how Iran and Turkey, with the Support of CENTO Associates, are Repeating History by Linking Their Countries with a Modern Railway. CENTO Public Relations Division (1959?). https://books.google.com/books/about/Along_the_Path_of_a_CENTO_Railway.html?id=qEUYAAAAIAAJ&hl=en
- ^ Kashani-Sabet, Firoozeh. OUP (2011) Conceiving Citizens: Women and the Politics of Motherhood in Iran. p. 291.
- ^ See, for example, in "Solo exhibitions": http://www.bengalfoundation.org/old/index.php?view=artist/ArtistProfile.php&artistID=100&page=5 Архивирано 2017-03-21 на сајту Wayback Machine
- ^ ASME web page for Mr. Sadik Kakaç. https://www.asme.org/about-asme/get-involved/honors-awards/press-releases/sadik-kakac-awarded-honorary-membership Архивирано 2015-06-18 на сајту Wayback Machine
- ^ Beeman, William O. (1986). Language, Status, and Power in Iran. Indiana University Press. стр. 226. ISBN 9780253113184. Архивирано из оригинала на датум 2017-12-01. Приступљено 2017-11-18.
- ^ Amad, Mohammad Javad (2011). Agriculture, Poverty and Reform in Iran. Routledge. стр. 172. ISBN 9780415614382. Архивирано из оригинала на датум 2017-12-01. Приступљено 2017-11-18.
- ^ CIA memorandum, released under US Freedom of Information provisions. "EIGHTH CENTO MINISTERIAL COUNCIL SESSION TEHRAN, APRIL 28-30, 1960 U.S. POSITION ON THE TURKISH- IRANIAN RAILWAY LINK". http://www.foia.cia.gov/document/eighth-cento-ministerial-council-session-tehran-april-28-30-1960-us-position-turkish Архивирано 2015-06-18 на сајту Wayback Machine
- ^ Lawrence, Mary Margaret (21. 9. 1973). „CENTO Seminar on the Control and Eradication of Viral Diseases in the CENTO Region: With Special Emphasis on Foot-and-mouth Disease and Rinderpest and Renderpest-like Diseases; [papers”. Central Treaty Organization — преко Google Books.
- ^ Restivo, Sal P. (1982). Science, Technology, and Society. ISBN 9780195141931 — преко Google Books.
- ^ Sahimi, M. Website. "Iran's Nuclear Energy Program. Part V: From the United States Offering Iran Uranium Enrichment Technology to Suggestions for Creating Catastrophic Industrial Failure". http://www.payvand.com/news/04/dec/1186.html Архивирано 2015-09-07 на сајту Wayback Machine
- ^ Orr, Tamra B. (15. 8. 2009). Iran and Nuclear Weapons. The Rosen Publishing Group, Inc. ISBN 9781435852815 — преко Google Books.
- ^ Entessar, Nader. Middle East Policy Council website. "Iran's Nuclear Decision-Making Calculus". http://www.mepc.org/journal/middle-east-policy-archives/irans-nuclear-decision-making-calculus?print Архивирано 2015-06-18 на сајту Wayback Machine
- ^ Smith, ML. "The Role of Science in the Development of Natural Resources with Particular Reference to Pakistan, Iran and Turkey". Elsevier (2013). https://books.google.com/books?id=g-xsBQAAQBAJ&dq=CENTO+Institute+of+Nuclear+%26+Applied+Science+-centos&source=gbs_navlinks_s
Literatura[уреди | уреди извор]
- Cohen, Michael J. "From ‘Cold’ to ‘Hot’ War: Allied Strategic and Military Interests in the Middle East after the Second World War." Middle Eastern Studies 43.5 (2007): 725-748.
- Jalal, Ayesha. "Towards the Baghdad Pact: South Asia and Middle East Defence in the Cold War, 1947-1955." International History Review 11.3 (1989): 409-433.
- Kuniholm, Bruce R. The origins of the Cold War in the Near East: Great power conflict and diplomacy in Iran, Turkey, and Greece (Princeton University Press, 2014).
- Podeh, Elie. The quest for hegemony in the Arab world: The struggle over the Baghdad Pact (Brill, 1995).
- Yesilbursa, Behcet Kemal. The Baghdad Pact: Anglo-American Defence Policies in the Middle East, 1950-59 (2003) excerpt
- US National Archives. 333.8 Records of the Central Treaty Organisation (CENTO) 1956-79. https://www.archives.gov/research/guide-fed-records/groups/333.html#333.8.2 Архивирано 2017-08-25 на сајту Wayback Machine
- CENTO nation help sought by Pakistan. Chicago Tribune. September 7, 1965 [1] Архивирано 2015-09-09 на сајту Wayback Machine
- The India-Pakistan War of 1965. Office of the Historian, Bureau of Public Affairs, United States Department of State [2] Архивирано 2015-07-08 на сајту Wayback Machine Pakistan and India agreed on ceasefire and Pakistan had to give back all the territories gained in the war.
- Jasse, Richard (зима 1991). „The Baghdad Pact: Cold War or Colonialism”. Middle Eastern Studies. 27 (1): 140—156. doi:10.1080/00263209108700852.
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
![]() |
Organizacija centralnog sporazuma na Vikimedijinoj ostavi. |
- Central Treaty Organization (CENTO) entry in Encyclopaedia Iranica
- A film clip "Baghdad pact. Unified Military Command Seen, 1958/01/30 (1958)" is available at the Internet Archive
- CENTO on the US State Department's website.