Nonanska kiselina

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Pelargonic acid)
Nonanska kiselina
Nazivi
IUPAC naziv
Nonanska kiselina
Drugi nazivi
Pelargonska kiselina, 1-Oktankarboksilna kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.003.574
EC broj 203-931-2
KEGG[1]
  • CCCCCCCCC(=O)O
Svojstva
C9H18O2
Molarna masa 158,23 g/mol
Agregatno stanje Prozirna do blago žute, uljasta tečnost
Gustina 0,900 g/cm3
Tačka topljenja 12.5 °C
Tačka ključanja 254 °C
0,3 g/l
Kiselost (pKa) 4,96[4]
Opasnosti
Opasnost u toku rada Korozivna (C)
R-oznake R34
S-oznake (S1/2) S26 S28 S36/37/39 S45
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
1
3
0
Tačka paljenja 114 °C
405 °C (761 °F; 678 K)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Nonanska kiselina (pelargonska kiselina) je organska kiselina koja se sastoji od lanca dugog devet ugljenika koji se zavržava karboksilnom grupom. Njena strukturna formula je CH3(CH2)7COOH. Nonanoinska kiselina formira estre — nonanate. Ona je prozirna, uljasta tečnost neprijatnog, oštrog mirisa. Ona je skoro nerastvorna u vodi, ali je veoma rastvorna u hloroformu, etru, i heksanu.

Njen indeks refrakcije je 1,4322. Njena kritična tačka je na 712 K (439 °C) i 2,35 MPa.

Pojava i upotreba[уреди | уреди извор]

Nonanska kiselina je masna kiselina koja se prirodno javlja u estrima u ulju pelargonijuma. Sintetički estri, kao što je metil nonanat, se koriste kao arome.

Nonanska kiselina se takoše koristi u pripremi plastifikiatora i lakova.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Lide, D. R. (Ed.) (1990). CRC Handbook of Chemistry and Physics (70th Edn.). Boca Raton (FL):CRC Press. 
  5. ^ at 2.06–2.63 K
  6. ^ at −191°C

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]