Pravo na novčanu naknadu za telesno oštećenje

С Википедије, слободне енциклопедије
Pravo na novčanu za telesno oštećenje jedno je od ljudskih prava i pravo iz invalidskog i penzionog osiguranja

Pravo na novčanu naknadu za telesno oštećenje u Republici Srbiji imaju osiguranici kod kojih je, zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, došlo do gubitka ili bitnijeg oštećenja pojedinih organa ili delova tela.[1]

Način ostvarivanja prava[уреди | уреди извор]

Pravo na novčanu naknadu za telesno oštećenje može ostvariti lice kada kod osiguranika nastane:

  • gubitak, bitnije oštećenje vitalnog dela teal,
  • znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili delova tela,
  • otežana normalnu aktivnost organizma
  • potreba za većim naporima u ostvarivanju životnih potreba.

Osiguranik stiče pravo na novčanu naknadu za telesno oštećenje ukoliko je telesno oštećenje prouzrokovano povredom na radu ili profesinalnom bolešću i koje iznosi najmanje 30%.

Telesna oštećenja su razvrstana prema težini i mogu se utvrditi u procentu i kreću se u rasponu od najmanje 30%, do najviše 100%.

Telesna oštećenja su utvrđena Pravilnikom o utvrđivanju telesnih oštećenja ("Službeni glasnik RS", br. 105/03 i 120/08).

Visina naknade[уреди | уреди извор]

Visina novčane naknade za telesno oštećenje određuje se, u zavisnosti od:

  • utvrđenog procenta telesnog oštećenja od 30% do 100% (o čemu odlučuje nadležna invalidska komisija),
  • osnova utvrđenog propisima i usklađuje se na isti način kao i penzije.

Novčana naknada za telesno oštećenje isplaćuje se od dana nastanka telesnog oštećenja, ali najviše za šest meseci unazad od dana podnošenja zahteva, ako je telesno oštećenje postojalo i ranije.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pravo na novčanu naknadu za telesno oštećenje ("Službeni glasnik RS", br. 105/03 i 120/08).