Pravo pacijenta za slučaj odsustva lekara ili nedovoljnih mogućnosti za lečenje

С Википедије, слободне енциклопедије

Pravo pacijenta za slučaj odsustva lekara ili nedovoljnih mogućnosti za lečenje jedno je od prava u oblasti zdravstvene zaštite kojim se štiti neprekidnost u lečenju pacijenta za vreme odsustvovanja lekara, zbog poslovnih i ličnih obaveza, ili ako potrebe lečenja pacijenta prevazilaze lekarove mogućnosti, znanja i veštine.[1]

Postupak u ostvarivanju prava[уреди | уреди извор]

Odsutnost lekara

Za vreme odsustvovanja, po bilo kom osnovu, lekar je dužan da se pobrine za stalnu medicinsku zaštitu svojih pacijenata, a u sklopu sistema zdravstvene zaštite, odnosno ustanove u kojoj on obavlja delatnost.

Pravazilaženje mogućnosti lekara

Ako potrebe lečenja pacijenta prevazilaze mogućnosti, znanja i veštine lekara, on je u obavezi da pacijenta „preda” na lečenje drugom lekaru, odnosno uputi u zdravstvenu ustanovu, u kojoj pacijent takve uslove može ostvariti.

Odbijanje i prekidanje lečenja od strane lekara

Lekar ima pravo i da odbije lečenje i uputi pacijenta drugom lekaru:

  • ako smatra da nije dovoljno stručan,
  • ako nema tehničke mogućnosti za uspešno lečenje,
  • ako ne postoji odnos punog poverenja pacijenta u rad lekara koji ga leči,
  • ako pacijent odbija saradnju,
  • ako pacijent pokušava da vrši zloupotrebe,

Lekar ne sme da odbijanje i prekine lečenja jedino u slučaju neophodnosti pružanja hitne medicinske pomoći.[2]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Član 55. Briga o pacijentima za slučaj odsustva ili nedovoljnih mogućnosti za lečenje Kodeks medicinske etike Lekarske komore Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 104/2016)
  2. ^ Član 57. Briga o pacijentima za slučaj odsustva ili nedovoljnih mogućnosti za lečenje, Kodeks medicinske etike Lekarske komore Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 104/2016)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]