Piruvinska kiselina

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Pyruvic acid)
Pyruvic acid
Nazivi
IUPAC naziv
2-oksopropanska kiselina
Drugi nazivi
α-ketopropionska kiselina; acetilforminska kiselina; pikoracemska kiselina; Pyr
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.004.387
KEGG[1]
UNII
  • O=C(C(=O)O)C
Svojstva
C3H4O3
Molarna masa 88,06 g/mol
Gustina 1,250 g/cm3
Tačka topljenja 118 °C (244 °F; 391 K)
Tačka ključanja 165 °C (329 °F; 438 K)
Kiselost (pKa) 2,50[4]
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
piruvatni jon
   
Sirćetna kiselina
glioksilna kiselina
oksalna kiselina
propionska kiselina
acetosirćetna kiselina
Srodna jedinjenja
propionaldehid
gliceraldehid
metilglioksal
natrijum piruvat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Piruvinska kiselina (CH3COCOOH) je organska kiselina, keton, kao i najjednostavnija alfa-ketokiselina. Karboksilatni (COO) anjon piruvinske kiseline, njene Brensted-Laurijeve konjugovane baze, CH3COCOO, je poznat kao piruvat, i predstavlja ključnu intersekciju nekoliko metaboličkih puteva.

Piruvinska kiselina se može formirati iz glukoze putem glikolize, konvertovati nazad u ugljene hidrate (kao što je glukoza) putem glukoneogeneze, ili u masne kiseline preko acetil-KoA. Ona se takođe može koristiti za formiranje aminokiseline alanina i može se konvertovati u etanol.

Piruvinska kiselina snabdeva energijom žive ćelije putem ciklusa limunske kiseline (Krebsovog ciklusa) u prisustvu kiseonika (aerobna respiracija), i alternativno se fermentiše u mlečnu kiselinu u odsustvu kiseonika (fermentacija).

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Dawson, R. M. C. et al., Data for Biochemical Research, Oxford, Clarendon Press, 1959.

Literatura[уреди | уреди извор]