Respiratorna insuficijencija

С Википедије, слободне енциклопедије
Respiratorna insuficijencija
Respiratorni sistem
SpecijalnostiPulmonologija, medicina intenzivne nege

Respiratorna insuficijencijaje rezultat neadekvatne razmene gasova u respiratornom sistemu, što znači da arterijski kiseonik, ugljen-dioksid ili oba ne mogu da se održavaju na normalnim nivoima. Pad kiseonika koji se prenosi putem krvi poznat je kao hipoksemija; porast nivoa arterijskog ugljen-dioksida naziva se hiperkapnija. Respiratorna insuficijencija se klasifikuje kao tip 1 ili tip 2, na osnovu postojanja visokog nivoa ugljen-dioksida i može biti akutna ili hronična. Definicija respiratorne insuficijencije u kliničkim ispitivanjima obično uključuje povećanu brzinu disanja, nenormalne gasove u krvi (hipoksemiju, hiperkapniju ili obe) i dokaze o povećanom radu disanja. Respiratorni zastoj uzrokuje izmenjen mentalni status zbog ishemije u mozgu.[1]

Normalne referentne vrednosti parcijalnog pritiska su: kiseonik PaO2 veći od 80 mmHg (11 kPa) i ugljen dioksid PaCO2 manji od 45 mmHg (6,0 kPa). [2]

Uzrok[уреди | уреди извор]

Nekoliko vrsta stanja potencijalno može rezultirati respiratornom insuficijencijom:

Dijagnoza[уреди | уреди извор]

Tip 1[уреди | уреди извор]

Respiratorni zastoj tipa 1 je definisan kao nizak nivo kiseonika u krvi (hipoksemija) bilo sa normalnim (normokapnija) ili sa niskim (hipokapnija) nivoom ugljen-dioksida (PaCO2), ali ne i sa povećanim nivoom (hiperkapnija). To je obično uzrokovano neusklađenošću ventilacije/perfuzije (V/K); zapremina vazduha koja ulazi u pluća i izlazi iz njih nije usklađena sa protokom krvi u plućima. Osnovni nedostatak respiratornog zatajenja tipa 1 je neuspeh oksigenacije koju karakteriše:

PaO2 smanjen (< 60 mmHg (8,0 kPa))
PaCO2 normalan ili smanjen (<50 mmHg (6,7 kPa))
PA-aO2 povećan

Ovu vrstu respiratornog zatajenja uzrokuju uslovi koji utiču na oksigenaciju, kao što su:

  • Nizak ambijentni kiseonik (npr. na velikoj nadmorskoj visini)
  • Neusklađenost ventilacije i perfuzije (delovi pluća primaju kiseonik, ali nema dovoljno krvi da ga apsorbuje, npr. plućna embolija)
  • Alveolarna hipoventilacija (smanjena minutna zapremina usled smanjene respiratorne mišićne aktivnosti, npr. kod akutne neuromuskularne bolesti); ova forma takođe može da izazove respiratorni zastoj tipa 2 ako je teška
  • Problem sa difuzijom (kiseonik ne može da uđe u kapilare zbog parenhimske bolesti, npr. kod upale pluća ili ARDS)
  • Šant (oksigenisana krv se meša sa neoksigenisanom krvlju iz venskog sistema, npr. skretanje desno u levo)

Tip 2[уреди | уреди извор]

Hipoksemija (PaO2 <8kPa ili normalan) sa hiperkapnijom (PaCO2 >6,0kPa).

Osnovni defekat u tipu 2 respiratornog zatajenja je karakterisan sa:

PaO2 umanjen (< 60 mmHg (8,0 kPa)) ili normalan
PaCO2 umanjen (> 50 mmHg (6,7 kPa))
PA-aO2 normal
pH <7,35

Respiratorni zastoj tipa 2 je uzrokovan neadekvatnom alveolarnom ventilacijom; utiču na kiseonik i ugljen dioksid. Definisan je kao porast nivoa ugljen-dioksida (PaCO2) koje je telo stvorilo, ali ne može da ga eliminiše. Glavni uzroci uključuju:

Tip 3[уреди | уреди извор]

Respiratorna insuficijencija tipa 3 je rezultat atelektaze pluća. Pošto se atelektaza često javlja u perioperativnom periodu, ovaj oblik se naziva i perioperativna respiratorna insuficijencija. Nakon opšte anestezije, smanjenje funkcionalnog rezidualnog kapaciteta dovodi do kolapsa zavisnih plućnih jedinica.

Tip 4[уреди | уреди извор]

Respiratorna insuficijencija tipa 4 je posledica hipoperfuzije respiratornih mišića kao kod pacijenata u šoku. Pacijenti u šoku često doživljavaju respiratorni distres zbog plućnog edema (npr. kod kardiogenog šoka). Laktacidoza i anemija takođe mogu dovesti do respiratorne insuficijencije tipa 4.[4] Međutim, tip 1 i 2 su najšire prihvaćeni.[5][6][7]

Tretman[уреди | уреди извор]

Mehanički ventilator

Ukoliko je moguće, potrebno je lečiti uzrok. Ovo može da uključuje lekove, poput bronhodilatatora (za bolest disajnih puteva),[8][9] antibiotika (za infekcije), glukokortikoida (za brojne uzroke), diuretika (za plućni edem), između ostalog.[10][11][12] Respiratorno zatajenje koje proizilazi iz opioidnog predoziranja može se lečiti antidotom naloksona. Suprotno tome, većina predoziranja benzodiazepinom se ne olakšava korespondirajćim antidotom, flumazenilom.[13] Respiratorna terapija/respiratorna fizioterapija mogu da budu korisni kod nekih uzroka respiratornog zatajenja.[14][15]

Zatajenje disanja tipa 1 može zahtevati kiseoničnu terapiju da bi se postiglo adekvatno zasićenja kiseonikom.[16] Nedostatak responsa na kiseonik može biti pokazatelj za druge modalitete kao što su zagrevana ovlažena visokoprotočna terapija, kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima ili (ako je ozbiljan) endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija.

Respiratorno zatajenje tipa 2 često zahteva neinvazivnu ventilaciju (NIV), osim ako medicinska terapija ne može da poboljša situaciju.[17] Mehanička ventilacija se ponekad odmah primenjuje, ili inače ako NIV ne uspe.[17] Respiratorni stimulansi poput doksaprama danas se retko koriste.[18]

Postoje preliminarni dokazi da kod osoba sa respiratornom insuficijencijom utvrđenom pre dolaska u bolnicu, kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima može biti koristan kada se započne pre transporta u bolnicu.[19]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Tulaimat, A; Patel, A; Wisniewski, M; Gueret, R (avgust 2016). „The validity and reliability of the clinical assessment of increased work of breathing in acutely ill patients.”. Journal of Critical Care. 34: 111—5. PMID 27288621. doi:10.1016/j.jcrc.2016.04.013. 
  2. ^ „Respiratory Failure”. 
  3. ^ а б Burt, Christiana C.; Arrowsmith, Joseph E. (1. 11. 2009). „Respiratory failure”. Surgery (Oxford). 27 (11): 475—479. doi:10.1016/j.mpsur.2009.09.007. 
  4. ^ Harrison’s principles of internal medicine
  5. ^ „Pathophysiology of Respiratory Failure and Failure and Use of Mechanical Ventilation Use of Mechanical Ventilation” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 27. 10. 2020. г. Приступљено 04. 07. 2020. 
  6. ^ „Respiratory Failure”. 
  7. ^ „Acute respiratory failure”. 
  8. ^ Artigas A, Camprubí-Rimblas M, Tantinyà N, Bringué J, Guillamat-Prats R, Matthay MA (јул 2017). „Inhalation therapies in acute respiratory distress syndrome”. Annals of Translational Medicine. 5 (14): 293. PMC 5537120Слободан приступ. PMID 28828368. doi:10.21037/atm.2017.07.21. 
  9. ^ Budinger GR, Mutlu GM (март 2014). „β2-agonists and acute respiratory distress syndrome”. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. 189 (6): 624—5. PMC 3983843Слободан приступ. PMID 24628310. doi:10.1164/rccm.201401-0170ED. 
  10. ^ Kaynar AM, Sharma S (7. 4. 2020). Pinsky MR, ур. „Respiratory Failure Medication: Diuretics, Other, Nitrates, Opioid Analgesics, Inotropic Agents, Beta2 Agonists, Xanthine Derivatives, Anticholinergics, Respiratory, Corticosteroids”. emedicine.medscape.com. Приступљено 2021-08-16. 
  11. ^ Yin J, Bai CX (мај 2018). „Pharmacotherapy for Adult Patients with Acute Respiratory Distress Syndrome”. Chinese Medical Journal. 131 (10): 1138—1141. PMC 5956763Слободан приступ. PMID 29722332. doi:10.4103/0366-6999.231520. 
  12. ^ Lewis SR, Pritchard MW, Thomas CM, Smith AF (2019). „Pharmacological agents for adults with acute respiratory distress syndrome.”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 7 (7): CD004477. PMC 6646953Слободан приступ. PMID 31334568. doi:10.1002/14651858.CD004477.pub3. CD004477. 
  13. ^ Sivilotti, Marco L.A. (mart 2016). „Flumazenil, naloxone and the 'coma cocktail'. British Journal of Clinical Pharmacology. 81 (3): 428—436. PMC 4767210Слободан приступ. PMID 26469689. doi:10.1111/bcp.12731. 
  14. ^ Wong WP (јул 2000). „Physical therapy for a patient in acute respiratory failure”. Physical Therapy. 80 (7): 662—70. PMID 10869128. doi:10.1093/ptj/80.7.662Слободан приступ. 
  15. ^ Gai L, Tong Y, Yan B (јул 2018). „The Effects of Pulmonary Physical Therapy on the Patients with Respiratory Failure”. Iranian Journal of Public Health. 47 (7): 1001—1006. PMC 6119578Слободан приступ. PMID 30181999. 
  16. ^ O'Driscoll, B R; Howard, L S; Earis, J; Mak, V (maj 2017). „British Thoracic Society Guideline for oxygen use in adults in healthcare and emergency settings”. BMJ Open Respiratory Research. 4 (1): e000170. PMC 5531304Слободан приступ. PMID 28883921. doi:10.1136/bmjresp-2016-000170. 
  17. ^ а б Rochwerg, Bram; Brochard, Laurent; Elliott, Mark W.; Hess, Dean; Hill, Nicholas S.; Nava, Stefano; Navalesi, Paolo; Antonelli, Massimo; Brozek, Jan (avgust 2017). „Official ERS/ATS clinical practice guidelines: noninvasive ventilation for acute respiratory failure”. European Respiratory Journal. 50 (2): 1602426. PMID 28860265. doi:10.1183/13993003.02426-2016Слободан приступ. 
  18. ^ Greenstone, M.; Lasserson, T. J. (2003). „Doxapram for ventilatory failure due to exacerbations of chronic obstructive pulmonary disease”. The Cochrane Database of Systematic Reviews (1): CD000223. PMID 12535393. doi:10.1002/14651858.CD000223. 
  19. ^ Bakke, SA; Botker, MT; Riddervold, IS; Kirkegaard, H; Christensen, EF (22. 11. 2014). „Continuous positive airway pressure and noninvasive ventilation in prehospital treatment of patients with acute respiratory failure: a systematic review of controlled studies.”. Scandinavian Journal of Trauma, Resuscitation and Emergency Medicine. 22 (1): 69. PMC 4251922Слободан приступ. PMID 25416493. doi:10.1186/s13049-014-0069-8. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Ratnovsky, Anat (2008). „Mechanics of respiratory muscles”. Respiratory Physiology and Neurobiology. 163 (1–3): 82—89. PMID 18583200. S2CID 207505401. doi:10.1016/j.resp.2008.04.019. 
  • Kim E. Barrett; Susan M. Barman; Scott Boitano; Heddwen Brooks (24. 7. 2009). „35. Pulmonary Function”. Ganong's Review of Medical Physiology, 23rd Edition. McGraw-Hill Companies,Incorporated. ISBN 978-0-07-160567-0. 
  • Kendall, F., McCreary, E., Provance, P., Rodgers, M., Romai, W. (2005). Muscles testing and function with posture and pain (5th ed.). PA, USA: Lippincott Williams & Wilkins.
  • Nosek, Thomas M. „Section 4/4ch5/s4ch5_9”. Essentials of Human Physiology. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).