Saša Krstić (muzičar)

С Википедије, слободне енциклопедије
Saša Krstić
Krstić 1981. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1961-01-03)3. januar 1961.(63 god.)
Mesto rođenjaSvetozarevo, SFRJ
Muzički rad
Aktivni period1976—1992, 2019—danas
Instrumentiklavijature
Izdavačke kućePGP RTB
Ostalo
Povezani članciWest, Metro

Saša Krstić je srpski, jugoslovenski i Evropski klavijaturista koji neguje više različitih pravaca u muzici koji se mogu svrstati u Fussion na relaciji Sympho / Jazz / Hard Rock, a čije se ime najviše vezuje za rad u grupi Metro iz tadašnjeg Svetozareva.

Biografija[уреди | уреди извор]

Rođen je u Svetozarevu 3. januara 1961. a 1974. se doseljava u tzv. ELMOS-ovu zgradu u ulici Vuka Karadžića broj 13/b/11 gde upoznaje i svog komšiju iz iste zgrade gitaristu Ivana Ivicu Maksimovića (Svetozarevo, 12.08.1962. - Jagodina, 07.11.2019) (koji je tada živeo u stanu ispod njegovog) kada i počinju da se bave muzikom. U isto vreme, Saša i upisuje i završava Muzičku školu isto u Svetozarevu.

U jesen 1976. godine, Saša i Ivica upoznaju i bubnjara Zdravka Lalića (u to vreme učenika Slobodana Stojanovića Kepe iz grupe Smak) kada sa njim u tadašnjem Svetozarevu formiraju svoj prvi bend T.N.T. sa kojim imaju i prve javne nastupe. Bend nije imao stalnog basistu, niti pevača, a ista sudbina je pogađala i njihove kasnije bendove: Cobra, Opsesia, Daf kao i West u prvom periodu rada (od jeseni 1979. do aprila 1980. godine). U tom periodu (1977. - 1980. godine), Saša svira paralelno i u drugim bendovima u Svetozarevu i okolini (Klan, Atomi, Krin, Tač, i dr.).

Na Sašin predlog početkom septembra 1981. godine, u grupu West dolazi adekvatan vokal za Hard Rock pravac Branko Savić pevač dotadašnjeg paraćinskog benda Parakinova Deca, kao i kragujevačkog benda Mesečeva Potkovica. Početkom oktobra iste godine, bend West menja ime u Metro čiju su prvu postavu činili instrumentalisti iz ustaljene postave grupe West sa novim vokalom kada počinje i komponovanje sopstvenog autorskog materijala za album prvenac (videti dalje pod Metro - zvanična Wikipedia).[1]

Saša Krstić je svirao u prvoj postavi grupe Metro - u periodu od septembra 1981. godine do kraja decembra 1982. godine. To je ujedno bila i najproduktivnija postava ovog benda obzirom da u to vreme nastupaju na više bitnih manifestacija za razvoj Rock’n’Rolla na području ex YU (takođe dalje videti pod Metro - zvanična Wikipedia). Svoj poslednji nastup sa bendom Metro (a to je ujedno bio i poslednji nastup tog benda u svojoj prvoj postavi) Saša ostvaruje 25. decembra 1982. godine u Paraćinu na Gitarijadi u hali 7. juli.

Posle ovog događaja, Saša odlazi na odsluženje vojnog roka u Bar, ali zvanično ne napušta bend. Po povratku sa odsluženja vojnog roka, on u februaru 1984. godine ponovo radi nekoliko proba sa (tada već kompletno paraćinskim) bendom Metro, ali ostaje nezadovoljan tim učinkom, pa se odlučuje da definitivno napusti bend, te odlazi za Nemačku u martu iste godine i tamo nastavlja karijeru muzičara sa bračnim parom Marković (Zoranom i Sandrom) iz Svetozareva, Nešom bubnjarem iz Ćuprije i gitaristom Goranom Prelasom Burryjem (06.01.1963. god. Kragujevac) iz Kragujevca (ex Mesečeva potkovica) u novoosnovanom bendu Witness.

Saša (iako je još od marta 1984. godine živeo i svirao u Nemačkoj) biva zvanično prijavljen sa mestom boravka u toj zemlji u Berlinu tek početkom 1986. godine kada se tamo venčao i zasnovao porodicu.

Krajem 1986. godine, Saša u Nemačkoj u Berlinu osniva nov Dali Band sa Sandrom Roganović iz Beograda koja je bila pevačica i drugi klavijaturista i sa gitaristom Zoranom Nikčevićem iz Nikšića kao trio. Sa ovim bendom, Saša svira po Berlinu sve do 1992. godine kada Sandra napušta bend.

Nakon ovog aktivnog perioda bavljenja muzikom, Saša pauzira sa javnim nastupima, ali za sve to vreme, on neumorno vežba i komponuje u kućnom ambijentu.

Godine 1993. Saša se iz Berlina seli u Wernigerode, a od 2002. godine živi u Friedrichsafenu u Nemačkoj.

Početkom 2020. godine u saradnji sa svojim sinom režiserom Brankom Krstićem, Saša otpočinje i rad na sportsko / dokumentarnom filmu pod radnim nazivom Celi život u igri o svom ocu Živoradu Žići Krstiću (nekadašnjem sportskom novinaru u Radio Svetozarevu).[2] Film (za koji je Saša uradio kompletnu muziku) je prikazan na 10. Zlatiborskom festivalu sportskog filma 29. avgusta 2021. godine, i osvojio nagradu za najbolji dizajn i fotografiju[3], dok je svoju jagodinsku premijeru imao 31. avgusta u Sali Kulturnog centra.[4][5]

Dana 21.07.2020. godine su u RTV Kopernikus u Jagodini digitalizovani prvi demo snimci grupa West i Metro koji su u periodu od 22.07. do 31.07. 2020. god. i remasterizovani takođe u Jagodini u studiju Boža vlasnika Zorana Čede Marjanovića. Ti snimci su istog dana po završetku remasterizovanja 31.07. 2020. god. po prvi put javno objavljeni na You Tube Channelu Zorana Uroševića (Mr. Blackmana).[6]

Obzirom na Sašin nepresušni i urođeni talenat na polju apsolutnog sluha, neumornog, svakodnevnog i višesatnog vežbanja, kao i na njegov ozbiljan rad na komponovanju muzike kroz celu svoju karijeru klavijaturiste (i povremeno pozadinskog vokala), Saša Krstić je poglavito u svom rodnom gradu Svetozarevu (na dalje i na području cele ex YU, a kasnije i u Nemačkoj) ostao jasno ubeležen i zapisan kao muzičar za koga se i dan danas smatra da je bio i ostao dosledan svojoj nepromenljivoj doktrini posmatranja muzike kao oblasti ljudske kulture i izraza za koju ne postoje granice, te je time prvenstveno u svom rodnom gradu ostao upamćen kao najbolji klavijaturista po svim parametrima i kriterijumima posmatranja i ocenjivanja.

Muzički uzori[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Oprema :

  • '72. Hohner Melodica Soprano
  • ’61. ¾  Rudolph Stelz Hamma Piano
  • '69. Eko Tiger Duo
  • '69. Farfisa Vip 233
  • '73. Farfisa Vip 500
  • '74. Farfisa Vip 600
  • '67. Hammond L 100 / Leslie DPS Electronic
  • '78. Fender Rhodes Stage 73 Mk II
  • '78. Multimoog 44 key CV / Gate
  •  '78. Hohner Strings
  • '78. Hohner Clavinet D6
  • ’70. Mellotron M 400
  • '78. Minimoog Model D 44 key CV / Gate
  • '73. Hammond C3 / Leslie 122 A
  • '81. Minimoog Model E 44 key CV / Gate
  • '81. ARP Solina Strings Ensemble 49 Key polyphonic multi - orchestral synthesizer
  • ’83. Korg Poly PS 61
  • ’83. Roland Juno 60
  • ’83. Yamaha D X7
  • ’85. Yamaha Portatone PS 6100 Keyboard
  • ’85. Casio CZ 5000 Keyboard
  • ’91. Technics SX PX 55 (M) Digital Piano
  • ’09. Hammond XK 1 / Leslie Allsound LC 85 / TH 85
  • ’06. Yamaha Tyros II
  • ’15. Yamaha Tyros V 88 key Workstation

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Metro (19) - Čupave Glave”. Discogs (на језику: енглески). Приступљено 2020-11-30. 
  2. ^ „Dokumentarni film o novinaru Živomiru Krstiću - Žići”. Krstarica (на језику: српски). 2020-01-23. Приступљено 2020-12-01. 
  3. ^ „Završen 10. Međunarodni festival sportskog filma na Zlatiboru”. www.sattelevizija.com (на језику: српски). Приступљено 2021-09-03. 
  4. ^ Jevremović, Goran. „NA FESTIVALU FILM O JAGODINSKOM SPORTSKOM NOVINARU | CentralMedia” (на језику: енглески). Приступљено 2021-09-03. 
  5. ^ Info - Premijera filma o Žići Krstiću u Jagodini (TV KCN 2.9.2021) (на језику: српски), Приступљено 2021-09-03 
  6. ^ „West - Pokreti duša '80. (instrumental) (demo)”. Youtube.com. Приступљено 30. 11. 2020. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]