Samosa

С Википедије, слободне енциклопедије
Samosa
Samose sa patnijem i zelenim čilijem u Zapadnom Bengalu, Indija.
Drugo imeSamusa[1]
Vrsta jelaSlano pecivo
Regije ili državaJužna Azija, Jugoistočna Azija, Bliski Istok, Severna Afrika, Afrički rog, Zapadna Afrika, Istočna Afrika
Temperatura serviranjaToplo
Glavni sastojcibrašno, povrće (npr. krompir, luk, grašak, sočivo), začini, čili paprika, sir, meso (jagnjetina, govedina ili piletina)
VarijacijePredjelo, prilog, grickalica
  Medija: Samosa

Samosa је prženo ili pečeno pecivo sa slanim punjenjem, poput začinjenog krompira, luka, graška, sira, govedine i drugog mesa ili sočiva. Ono može imati različite oblike, uključujući trouglaste, konusne ili polumesečne oblike, u zavisnosti od regiona.[2][3][4] Indijski stil, često praćen čatnijem, verovatno je najpoznatiji iz široke porodice recepata od Afrike do Kine, koji potiču iz srednjeg veka ili ranije.[2] Samose su popularno predjelo, prilog ili grickalica u lokalnim kuhinjama Južne Azije, Zapadne Azije, Jugoistočne Azije, Mediterana i Afrike. Zbog emigracije i kulturne difuzije sa ovih prostora, samose se danas često pripremaju u drugim regionima.

Istorija[уреди | уреди извор]

Srednjovekovni indijski rukopis Nimatnama-i-Nasirudin-Šahi (oko 16. veka) koji prikazuje servirane samose

Samosa potiče sa Bliskog Istoka i Centralne Azije.[5] Zatim se proširila u Afriku, Jugoistočnu Aziju, Južnu Aziju i drugde. Pojam samosa i njegove varijante obuhvataju porodicu peciva i knedli popularnih od severoistočne Afrike do zapadne Kine. Samosa se proširila na Indijski potkontinent, nakon invazije srednjoazijske turkijske dinastije u regionu.[6] Hvaljenje samose (kao sanbusaj) može se naći u pesmi persijskog pesnika Išaka al-Mavsilija iz 9. veka. Recepti za ovo jelo nalaze se u arapskim kuvarima iz 10-13 veka pod imenima sanbusak i sanbusaj, a potiču od persijske reči sanbosag. U Iranu je jelo bilo popularno do 16. veka, ali do 20. veka njegova popularnost bila je ograničena na određene provincije (poput sambasa iz Larestana).[2] Abolfazl Bejhaki (995-1077), iranski istoričar, spomenuo je to u svojoj istoriji Tarike Bejhaki.[7]

Srednjoazijske samse uveli su na Indijski potkontinent u 13. ili 14. veku trgovci iz Centralne Azije.[8] Amir Hosrov (1253–1325), naučnik i kraljevski pesnik Delhijskog sultanata, napisao je oko 1300. ne da su prinčevi i plemići uživali u „samosi pripremljenoj od mesa, gia, luka i tako dalje“.[9] Ibn Batuta, putnik i istraživač iz 14. veka, opisuje obrok na dvoru Muhameda bin Tugluka, gde je samušak ili sambusak, mala pita punjena mlevenim mesom, bademima, pistaćima, orasima i začinima, služena pre trećeg kursa, od pilava.[10] Nimatnama-i-Nasirudin-Šahi, srednjovekovni indijski kuvar pokrenut za Gijat al -Din Kaljija, vladara Malvskog sultanata u centralnoj Indiji, pominje umetnost pravljenja samose.[11] Ajn-i-Akbari, mogulski dokument iz 16. veka, pominje recept za kutab, za koji kaže da ga „narod Hindustana naziva sanbusah“.[12]

Regionalni varijeteti[уреди | уреди извор]

Centralna Azija[уреди | уреди извор]

Tadžikistan[уреди | уреди извор]

Sambusa baraki su peciva punjena mesom, obično u obliku trougla, u tadžikistanskoj kuhinji. Punjenje se može pripremiti od mlevene govedine (ili tradicionalnije ovčetine pomešane sa repnom mašću), a zatim od luka, začina, semena kima i drugih začina pre pečenja u tandiru.[13]

Indijski potkontinent[уреди | уреди извор]

Indija[уреди | уреди извор]

Priprema samosa na tradicionalan način

Samosa je napravljena kore od svenamenskog brašna lokalno poznatog kao majda punjene nekim punjenjem, obično mešavinom pirea kuvanog krompira, luka, zelenog graška, sočiva, panira, začina i zelenog čilija ili voća. Samosa može biti vegetarijanska ili nevegetarijanska, u zavisnosti od punjenja. Zatim se celo pecivo prži u biljnom ulju ili retko u giu do zlatno smeđe boje. Služi se vruće i često se jede sa svežim zelenim čatnijem, poput mente, korijandera ili tamarinda. Takođe se može pripremiti kao slatki oblik, a ne kao slani. Samose se često poslužuju u čatu, zajedno sa tradicionalnim pratećim jelima pripremljenim od kokošijeg ili belog graška, garniranim jogurtom, tamarindom i zelenim čatnijem, seckanim lukom, korijanderom i čat masalom.

Maldivi[уреди | уреди извор]

Vrste i sorte samose napravljene u maldivskoj kuhinji poznate su pod nazivom badžija. Pune se smešom koja uključuje ribu ili tunjevinu i luk.[14]

Afrika[уреди | уреди извор]

Južna Afrika[уреди | уреди извор]

Nazvani samusasi u Južnoj Africi,[15][16] oni imaju tendenciju da budu manji od indijskih varijanti,[17] i čine deo južnoafričke indijske i kejpsko malajske kuhinje.

Maskarenska ostrva[уреди | уреди извор]

Samose, lokalno zvane samousas, takođe su veoma popularna užina na Reinionu i Mauricijusu, jer su se obe zemlje suočile sa ogromnim talasima radne imigracije sa indijskog potkontinenta. Samose su tamo uglavnom manje i punjene su piletinom, sirom, rakovima ili krompirom. Postoje, međutim, i sorte sa čokoladom i bananama ili picom.[18]

Srednji istok[уреди | уреди извор]

Arapske zemlje[уреди | уреди извор]

Sambousek

Sambouseci (arap. سمبوسك) su obično punjeni bilo mesom, lukom i pinjolima, ili sirom.

Iran[уреди | уреди извор]

Sambuseh na bazaru u Ahvazu, Iran

Sambuseci (pers. سمبوسه) mogu se naći po cijelom Iranu.

Izrael[уреди | уреди извор]

Izraelski sambusak napunjen sa sirom i pestom

U Izraelu, sambusak (hebr. סמבוסק) može biti polukružni džep testa ispunjen pireom od leblebije, prženim lukom i začinima. Druga sorta je punjena mesom, prženim lukom, peršunom, začinima i pinjolima, koji se ponekad meša sa pireom od leblebija i verzijom za doručak sa feta ili cfatski sirom i zatarom. Ostala česta punjenja su krompir i „pica“, koji je donekle slični kalzonu. Salmose su povezane sa mizrahskom jevrejskom kuhinjom, a različite recepte su u Izrael doneli jevrejski migranti iz drugih zemalja Bliskog Istoka i Afrike.[19] Prema prehrambenom istoričaru Gilu Marksu, sambusak je tradicionalni deo sefardskog sabatskog obroka od 13. veka u Španiji.[20]

Regioni portugalskog govornog područja[уреди | уреди извор]

U Goi (Indija) i Portugaliji samose su poznate kao šamusas. Obično se pune piletinom, govedinom, svinjetinom, jagnjetinom ili povrćem, i uglavnom se služe prilično vruće. Samose su sastavni deo goanske i portugalske kuhinje, gde su uobičajena zakuska.

Užina nadahnuta samosom takođe je vrlo česta u Brazilu, i relativno je česta u nekoliko bivših portugalskih kolonija u Africi, uključujući Zelenortska Ostrva, Gvineju Bisau, Sao Tome i Prinsipe, Angolu i Mozambik, gde su samose poznatije kao port. pastéis (u Brazilu) ili port. empadas (u portugalskoj Africi; na brazilskom portugalskom, port. empada se odnosi na potpuno drugačiju zakusku, uvek pečenu, male veličine i u obliku inverznog pudinga). Srodne su sa španskom empanadom i sa italijanskim kalzonom.

Goanski čamukas

Regioni engleskog govornog područja[уреди | уреди извор]

Samose su popularne u Velikoj Britaniji, Trinidadu i Tobagu, Gvajani, Ugandi, Južnoj Africi, Ruandi, Keniji i Tanzaniji, a popularnost je takođe na usponu u Kanadi,[21][22] i Sjedinjenim Državama. One se mogu zvati sambusa ili sambusak, ali u Južnoj Africi ih često nazivaju samusa.[23] Zamrznute samose su sve više dostupne u prodavnicama prehrambenih proizvoda u Australiji, Kanadi, Sjedinjenim Državama[24] i Velikoj Britaniji.

Galerija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Samosa”. Oxford English Dictionary (2nd изд.). Oxford University Press. 1989. 
  2. ^ а б в Davidson, Alan (1999). The Oxford Companion to Food. Oxford University Press. ISBN 0-19-211579-0. 
  3. ^ Arnold P. Kaminsky; Roger D. Long (23. 9. 2011). India Today: An Encyclopedia of Life in the Republic. ABC-CLIO. стр. 151. ISBN 978-0-313-37462-3. Архивирано из оригинала 27. 5. 2013. г. Приступљено 22. 4. 2012. 
  4. ^ Reza, Sa’adia (18. 1. 2015). „Food's Holy Triangle”. Dawn. Архивирано из оригинала 28. 10. 2018. г. Приступљено 28. 10. 2018. 
  5. ^ Indigenous Culture, Education and Globalization: Critical Perspectives from Asia, Springer, 23. 10. 2015, стр. 130, ISBN 9783662481592, Архивирано из оригинала 6. 1. 2019. г., Приступљено 5. 1. 2019 
  6. ^ The Cambridge World History of Food, Volume 2, Cambridge University Press, 2000, стр. 1151, ISBN 9780521402156, „Islam gave to Indian cookery its masterpiece dishes from the Middle East. These include pilau (from Iranian pollo and Turkish pilaf), samossa (Turkish sambussak), shir kurma (dates and milk), kebabs, sherbet, stuffed vegetables, oven bread, and confections (halvah). 
  7. ^ Beyhaqi, Abolfazl, Tarikh-e Beyhaghi, p. 132.
  8. ^ Lovely triangles Архивирано 8 јануар 2009 на сајту Wayback Machine Hindustan Times, 23 August 2008.
  9. ^ Savoury temptations Архивирано 5 децембар 2008 на сајту Wayback Machine The Tribune, 5 September 2005.
  10. ^ Regal Repasts Архивирано 7 јануар 2009 на сајту Wayback Machine Jiggs Kalra and Dr Pushpesh Pant, India Today Plus, March 1999.
  11. ^ M Bloom, Jonathan (2009). The Grove Encyclopedia of Islamic Art and Architecture Vol 1. Oxford: Oxford University Press. стр. 236. ISBN 978-0-19-530991-1. 
  12. ^ Recipes for Dishes Архивирано 27 јул 2011 на сајту Wayback Machine Ain-i-Akbari, by Abu'l-Fazl ibn Mubarak. English tr. by Heinrich Blochmann and Colonel Henry Sullivan Jarrett, 1873–1907. Asiatic Society of Bengal, Calcutta, Volume I, Chapter 24, page 59. “10. Quṭáb, which the people of Hindústán call sanbúsah. This is made several ways. 10 s. meat; 4 s. flour; 2 s. g'hí; 1 s. onions; ¼ s. fresh ginger; ½ s. salt; 2 d. pepper and coriander seed; cardamum, cuminseed, cloves, 1 d. of each; ¼ s. of summáq. This can be cooked in 20 different ways, and gives four full dishes.”
  13. ^ „Sambusa baraki”. Taste Atlas. 
  14. ^ Xavier Romero-Frias, Eating on the Islands Архивирано 28 март 2020 на сајту Wayback Machine, Himal Southasian, Vol. 26 no. 2, pages 69-91 ISSN 1012-9804
  15. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 3. 12. 2019. г. Приступљено 19. 5. 2019. 
  16. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 19. 5. 2019. г. Приступљено 19. 5. 2019. 
  17. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 29. 5. 2019. г. Приступљено 19. 5. 2019. 
  18. ^ „Délicieux, chauds, croustillants, délicatement épicés, les samoussas plaisent à tout le monde…”. 
  19. ^ „Gems in Israel: Sabich - The Alternate Israeli Fast Food”. Архивирано из оригинала 22. 11. 2013. г. 
  20. ^ Marks, Gil (2008). Olive Trees and Honey: A Treasury of Vegetarian Recipes from Jewish Communities Around the World. Houghton Mifflin Harcourt. стр. 289—. ISBN 978-0-544-18750-4. Архивирано из оригинала 3. 1. 2020. г. Приступљено 30. 5. 2017. 
  21. ^ „Lineups threaten to stall Fredericton's hot samosa market”. CBC.ca. 30. 1. 2007. Архивирано из оригинала 2. 2. 2007. г. Приступљено 25. 5. 2010. 
  22. ^ Fox, Chris (29. 7. 2009). „Patel couldn't give her samosas away”. The Daily Gleaner. стр. A1. Архивирано из оригинала 27. 3. 2012. г. Приступљено 25. 5. 2010. 
  23. ^ South African English is lekker! Архивирано 18 март 2012 на сајту Wayback Machine. Retrieved 13 June 2007.
  24. ^ Trader Joe's Fearless Flyer: Mini Vegetable Samosas Архивирано 12 јануар 2020 на сајту Wayback Machine. Retrieved 27 May 2019.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]