Seksualno napastvovanje

С Википедије, слободне енциклопедије
Seksualni napad
SpecijalnostiHitna medicinska pomoć

Seksualni napad je radnja u kojoj osoba namerno seksualno dodiruje drugu osobu bez pristanka te osobe, ili prinuđava ili fizički prisiljava osobu da izvrši seksualni čin protiv svoje volje.[1] To je oblik seksualnog nasilja, koji obuhvata silovanje (prisilnu vaginalnu, analnu ili oralnu penetraciju ili seksualni napad uz pomoć droga), pipanje, seksualno zlostavljanje dece ili mučenje osobe na seksualni način.[1][2][3]

Definicija[уреди | уреди извор]

Generalno, seksualni napad se definiše kao neželjeni seksualni kontakt.[4] Nacionalni centar SAD za žrtve zločina navodi:[5]

Seksualni napad ima mnogo oblika, uključujući napade kao što su silovanje ili pokušaj silovanja, kao i svaki neželjeni seksualni kontakt ili pretnje. Obično se seksualno zlostavljanje događa kada neko dodirne bilo koji deo tela druge osobe na seksualni način, čak i kroz odeću, bez pristanka te osobe.

U Sjedinjenim Državama definicija seksualnog napada veoma varira od države do države. Međutim, u većini država seksualno zlostavljanje se događa kada nema odobrenja od strane jedne od uključenih individua. Pristanak mora da postoji između dve odrasle osobe koje nisu onesposobljene i može se menjati u bilo koje vreme tokom seksualnog čina.

Tipovi[уреди | уреди извор]

Seksualno zlostavljanje dece[уреди | уреди извор]

Seksualno zlostavljanje dece je forma zlostavljanja dece u kojem odrasla osoba ili stariji adolescent zlostavlja dete radi seksualne stimulacije.[6][7] Oblici seksualnog zlostavljanja dece uključuju traženje ili pritisak na dete da se bavi seksualnim aktivnostima (bez obzira na ishod), nepristojno izlaganje genitalija detetu, prikazivanje pornografije detetu, stvarni seksualni kontakt sa detetom, fizički kontakt sa genitalijama deteta, gledanje genitalija deteta bez fizičkog kontakta ili korišćenje deteta za proizvodnju dečje pornografije.[6][8][9]

Efekti seksualnog zlostavljanja dece uključuju depresiju,[10] posttraumatski stresni poremećaj,[11] anksioznost,[12] sklonost ponovnoj viktimizaciji u odraslom dobu,[13] fizičku povredu deteta i povećan rizik od budućeg međuljudskog počinjenja nasilja među muškarcima, između ostalih problema.[14][15] Seksualno zlostavljanje od strane člana porodice je oblik incesta. Češći je od ostalih oblika seksualnog napada na dete i može rezultirati ozbiljnijom i dugoročnom psihološkom traumom, posebno u slučaju roditeljskog incesta.[16]

Približno 15 do 25 procenata žena i 5 do 15 procenata muškaraca seksualno je zlostavljano kada su bila deca.[17][18][19][20][21][22] Većina počinitelja seksualnog zlostavljanja upoznata je sa svojim žrtvama. Približno 30 procenata počinilaca su rođaci deteta - najčešće braća, očevi, majke, sestre i ujaci ili drugi rođaci. Oko 60 procenata čine drugi poznanici, kao što su prijatelji porodice, dadilje ili komšije. Stranci su počinitelji u približno 10 procenata slučajeva seksualnog zlostavljanja dece.[17]

Studije su pokazale da je psihološka šteta posebno ozbiljna kada roditelji izvrše seksualne napade na decu zbog incestne prirode napada.[16] Incest između deteta ili adolescenta i odraslog rođaka je identifikovan kao najrasprostranjeniji oblik dečijeg seksualnog zlostavljanja sa ogromnim kapacitetom za povređivanje deteta.[16] Često dete ne prijavljuje seksualni napad iz više od sledećih razloga:

  • deca su premlada da bi prepoznala svoju viktimizaciju ili je izrazila rečima
  • njima su upućene pretnje ili su podmićena od strane nasilnika
  • deca se osećaju zbunjeno usled bojazni od nasilnika
  • plaše se da im niko neće verovati
  • krive sebe ili veruju da je zlostavljanje kazna
  • osećaju krivicu za posledice koje može snositi počinilac[23]

Mnoge države su kriminalizirale seksualni kontakt između nastavnika ili školskih administratora i učenika, čak i ako je učenik iznad zakonske starosne granice.[24]

Nasilje u porodici[уреди | уреди извор]

Nasilje u porodici je nasilje ili drugo zlostavljanje jedne osobe nad drugim osobama u domaćem okruženju, poput braka ili zajedničkog života. To je snažno povezano sa seksualnim napadima. Ne samo da nasilje u porodici može biti emocionalno, fizičko, psihološko i finansijsko, već može biti i seksualno. Neki od znakova seksualnog zlostavljanja slični su onima usled porodičnog nasilja.[25]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Peter Cameron; George Jelinek; Anne-Maree Kelly; Anthony F. T. Brown; Mark Little (2011). Textbook of Adult Emergency Medicine E-Book. Elsevier Health Sciences. стр. 658. ISBN 978-0702049316. Приступљено 30. 12. 2017. 
  2. ^ „Sexual Assault Fact Sheet” (PDF). Office on Women's Health. Department of Health & Human Services. 21. 5. 2015. Архивирано из оригинала (PDF) 12. 12. 2018. г. Приступљено 11. 3. 2018. 
  3. ^ Assault, Black's Law Dictionary, 8th Edition. See also Ibbs v The Queen, High Court of Australia, 61 ALJR 525, 1987 WL 714908 (sexual assault defined as sexual penetration without consent); Sexual Offences Act 2003 Chapter 42 s 3 Sexual assault (United Kingdom), (sexual assault defined as sexual contact without consent), and Chase v. R. 1987 CarswellNB 25 (Supreme Court of Canada) (sexual assault defined as force without consent of a sexual nature)
  4. ^ „Sexual Assault”. Rape, Abuse & Incest National Network. Приступљено 11. 5. 2019. 
  5. ^ „The National Center for Victims of Crime – Library/Document Viewer”. Ncvc.org. Архивирано из оригинала 20. 7. 2012. г. Приступљено 9. 12. 2011. 
  6. ^ а б „Child Sexual Abuse”. Medline Plus. U.S. National Library of Medicine. 2. 4. 2008. Архивирано из оригинала 5. 12. 2013. г. 
  7. ^ „Guidelines for psychological evaluations in child protection matters”. American Psychologist. 54 (8): 586—93. 1999. PMID 10453704. doi:10.1037/0003-066X.54.8.586. Генерални сажетакAPA PsycNET (7. 5. 2008). „Abuse, sexual (child): generally defined as contacts between a child and an adult or other person significantly older or in a position of power or control over the child, where the child is being used for sexual stimulation of the adult or other person 
  8. ^ Martin, Judy; Anderson, Jessie; Romans, Sarah; Mullen, Paul; O'Shea, Martine (1993). „Asking about child sexual abuse: Methodological implications of a two stage survey”. Child Abuse & Neglect. 17 (3): 383—92. PMID 8330225. doi:10.1016/0145-2134(93)90061-9. 
  9. ^ „Child sexual abuse definition from”. the NSPCC. Архивирано из оригинала 7. 2. 2012. г. Приступљено 9. 12. 2011. 
  10. ^ Roosa, MW; Reinholtz, C; Angelini, PJ (1999). „The relation of child sexual abuse and depression in young women: Comparisons across four ethnic groups”. Journal of Abnormal Child Psychology. 27 (1): 65—76. PMID 10197407. 
  11. ^ Widom, CS (1999). „Posttraumatic stress disorder in abused and neglected children grown up”. The American Journal of Psychiatry. 156 (8): 1223—9. PMID 10450264. S2CID 7339542. doi:10.1176/ajp.156.8.1223. 
  12. ^ Levitan, Robert D.; Rector, Neil A.; Sheldon, Tess; Goering, Paula (2003). „Childhood adversities associated with major depression and/or anxiety disorders in a community sample of Ontario: Issues of co-morbidity and specificity”. Depression and Anxiety. 17 (1): 34—42. PMID 12577276. S2CID 26031006. doi:10.1002/da.10077. 
  13. ^ Messman-Moore, T. L.; Long, P. J. (2000). „Child Sexual Abuse and Revictimization in the Form of Adult Sexual Abuse, Adult Physical Abuse, and Adult Psychological Maltreatment”. Journal of Interpersonal Violence. 15 (5): 489—502. S2CID 145761598. doi:10.1177/088626000015005003. 
  14. ^ Teitelman, A. M.; Bellamy, S. L.; Jemmott Jb, 3rd; Icard, L.; O'Leary, A.; Ali, S.; Ngwane, Z.; Makiwane, M. (2017). „Childhood sexual abuse and sociodemographic factors prospectively associated with intimate partner violence perpetration among South African heterosexual men”. Annals of Behavioral Medicine. 51 (2): 170—178. PMC 6200456Слободан приступ. PMID 27844325. doi:10.1007/s12160-016-9836-2. 
  15. ^ Dinwiddie, S.; Heath, A. C.; Dunne, M. P.; Bucholz, K. K.; Madden, P. A. F.; Slutske, W. S.; Bierut, L. J.; Statham, D. B.; Martin, N. G. (2000). „Early sexual abuse and lifetime psychopathology: A co-twin–control study”. Psychological Medicine. 30 (1): 41—52. PMID 10722174. S2CID 15270464. doi:10.1017/S0033291799001373. 
  16. ^ а б в Courtois, Christine A. (1988). Healing the Incest Wound: Adult Survivors in TherapyНеопходна слободна регистрација. W. W. Norton & Company. стр. 208. ISBN 978-0-393-31356-7. 
  17. ^ а б Julia Whealin (22. 5. 2007). „Child Sexual Abuse”. National Center for Post Traumatic Stress Disorder, US Department of Veterans Affairs. Архивирано из оригинала 30. 7. 2009. г. 
  18. ^ Finkelhor, D. (1994). „Current Information on the Scope and Nature of Child Sexual Abuse” (PDF). The Future of Children. 4 (2): 31—53. JSTOR 1602522. PMID 7804768. doi:10.2307/1602522. 
  19. ^ „Crimes against Children Research Center”. Unh.edu. Архивирано из оригинала 23. 08. 2013. г. Приступљено 9. 12. 2011. 
  20. ^ „Family Research Laboratory”. Unh.edu. 13. 9. 2018. Архивирано из оригинала 26. 11. 2011. г. Приступљено 9. 12. 2011. 
  21. ^ Gorey, Kevin M.; Leslie, Donald R. (1997). „The prevalence of child sexual abuse: Integrative review adjustment for potential response and measurement biases”. Child Abuse & Neglect. 21 (4): 391—8. CiteSeerX 10.1.1.465.1057Слободан приступ. PMID 9134267. doi:10.1016/S0145-2134(96)00180-9. 
  22. ^ „Adult Manifestations of Childhood Sexual Abuse”. www.aaets.org. American Academy of Experts in Traumatic Stress. Архивирано из оригинала 03. 04. 2018. г. Приступљено 28. 12. 2018. 
  23. ^ „About Sexual Violence”. Pcar.org. Архивирано из оригинала 20. 10. 2014. г. Приступљено 10. 9. 2016. 
  24. ^ „2010 Georgia Code :: TITLE 16 - CRIMES AND OFFENSES :: CHAPTER 6 - SEXUAL OFFENSES :: § 16-6-5.1 - Sexual assault by persons with supervisory or disciplinary authority; sexual assault by practitioner of psychotherapy against patient; consent not a defense; penalty upon conviction for sexual assault”. Justia Law. Архивирано из оригинала 4. 9. 2017. г. Приступљено 18. 6. 2017. 
  25. ^ „Sexual Violence”. Архивирано из оригинала 2. 4. 2015. г. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Wishart, Guy (2003). „The sexual abuse of people with learning difficulties: Do we need a social model approach to vulnerability?”. The Journal of Adult Protection. 5 (3): 14—27. doi:10.1108/14668203200300021. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi