Sojino mleko

С Википедије, слободне енциклопедије
Sojino mleko
Soy milk (2).jpg
Sojino mleko
Regije ili državaKina
Energija hrane
(po obroku)
33 kcal (138 kJ)
Nutricionа vrednost
(po 100 g obroku)
Proteini2.86 g
Masti1.61 g
Ugljeni hidrati1.74 g
  Medija: Sojino mleko

Sojino mleko i je biljno piće proizvedeno namakanjem i mlevenjem soje, kuvanjem smese i filtriranjem preostalih čestica. To je stabilna emulzija ulja, vode i proteina. Njegov originalni oblik je prirodni nusproizvod proizvodnje tofua. Postao je uobičajen napitak u Evropi i Severnoj Americi u kasnijoj polovini 20. veka, posebno zato što su se proizvodne tehnike razvijale kako bi joj dali ukus i konzistentnost, što više podseća na mlečno mleko. Zajedno sa sličnim "mlekom" na bazi povrća, kao što je bademovo i pirinčano mleko, sojino mleko se može koristiti kao zamena za mleko od strane osoba koji su intolerante na laktozu ili vegani.[1]

Istorija[уреди | уреди извор]

Soja je nastala u severoistočnoj Kini i čini se da je pripitomljena oko 11. veka pne, ali njena upotreba u supama i pićima je krenula tek kasnije. Sojina kaša je prvi put zabeležena u 3. veku pne,sojino vino u 4. veku[2], i bujon tofu (doufujiang) . 1365 usred kolapsa Mongolskog juana,kao doujiang, ovo piće ostaje uobičajena vodena forma sojinog mleka u Kini, obično pripremljena od sveže soje. Njegova popularnost se povećala tokom dinastije King očigledno zbog otkrića da lagano zagrevanje doujiang-a najmanje 90 minuta hidrolizuje svoju rafinozu i stahiozu, oligosaharide koji mogu izazvati nadutost i probavni bol među odraslim osobama koje ne podnose laktozu. Do 18. veka, bilo je dovoljno popularno da su ga ulični prodavači lovili, u 19., takođe je bilo uobičajeno da se kupi u tofu prodavnicama da bi dobili vruće, sveži doujiang za doručak.

Energetska vrednost[уреди | уреди извор]

Šolja (243 ml) nezaslađenog sojinog mleka sadrži 80 kalorija iz 4 g ugljenih hidrata (uključujući 1 g šećera), 4 g masti i 7 g proteina.[4] Ovo prerađeno sojino mleko sadrži značajne količine vitamina A, vitamina B i vitamina D u rasponu od 10 do 45%.[4]

Ukus[уреди | уреди извор]

Kvalitet ukusa sojinog mleka razlikuje se u zavisnosti od sorte soje koja se koristi u njenoj proizvodnji. Čak i u Kini, poželjne senzorne osobine su osećaj u ustima, boja (bela) i izgled (kremast) sličan mleku. Ove osobine - zajedno sa prijatnom aromom - su u pozitivnoj korelaciji sa sadržajem proteina, rastvorljivih čvrstih materija i ulja iz sojinog mleka. U Sjedinjenim Američkim Državama, testiranje sugeriše da potrošači preferiraju viskozno sojino mleko sa slatkim aromatičnim ukusima kao što je vanila.[6]

Ekološki uticaj[уреди | уреди извор]

Korišćenje soje za proizvodnju sojinog mleka umesto podizanja krava može biti ekološki povoljno.[7] Krave zahtevaju mnogo više energije za proizvodnju mleka, jer farmer mora da hrani životinju koja može konzumirati do 24 kg (53 lb) hrane u na bazi suve materije i 90 do 180 l vode na dan, proizvodeći u proseku 40 kg (88 lb) mleka na dan. Mahunarke, uključujući i sojine biljke, takođe obnavljaju azotni sadržaj zemljišta na kome se uzgajaju.

Kultivacija soje u Južnoj Americi je uzrok deforestacije[8] (posebno amanzonskih kišnih šuma) i niza drugih velikih ekoloških šteta.[9] Međutim, veći deo prinosa soje u svetu, a posebno u Južnoj Americi, gde je stočarstvo široko rasprostranjeno, namenjeno je za stočnu hranu umesto za proizvodnju sojinog mleka.[8]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Soy milk (на језику: енглески), 5. 4. 2019, Приступљено 8. 4. 2019 
  2. ^ Wang Xizhi (на језику: енглески), 13. 1. 2019, Приступљено 8. 4. 2019 
  3. ^ "Milk, whole, 3.25% milkfat, with added vitamin D" Архивирано 2018-03-16 на сајту Wayback Machine, United States Department of Agriculture, Agricultural Research Service.
  4. ^ а б в „Basic Report: 16222, Soymilk (All Flavors), Unsweetened, with Added Calcium, Vitamins A and D”, USDA Food Composition Database, Washington: US Department of Agriculture, Agricultural Research Service, 2016, Архивирано из оригинала на датум 20. 10. 2020, Приступљено 08. 04. 2019 .
  5. ^ "Beverages, almond milk, unsweetened, shelf stable" Архивирано 2017-08-20 на сајту Wayback Machine, United States Department of Agriculture, Agricultural Research Service.
  6. ^ Lawrence, S. E.; Lopetcharat, K.; Drake, M. A. (2016). „Preference Mapping of Soymilk with Different U.S. Consumers”. Journal of Food Science (на језику: португалски). 81 (2): S463—S476. ISSN 1750-3841. doi:10.1111/1750-3841.13182. 
  7. ^ „Livestock's long shadow – Environmental issues and options; Chapter 2, Livestock in geographic transition” (PDF). United Nations, Food and Agriculture Organization, Rome. 2006. 
  8. ^ а б „Soy is Everywhere”. World Wildlife Fund. Архивирано из оригинала на датум 07. 09. 2015. Приступљено 14. 8. 2015. 
  9. ^ „Environmental & social impacts of soy”. World Wildlife Fund. Архивирано из оригинала на датум 12. 08. 2015. Приступљено 14. 8. 2015. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]