Sto dana

С Википедије, слободне енциклопедије
Rat Sedme koalicije
Deo Napoleonskih ratova i koalicionih ratova
Bitka kod Vaterloa, by William Sadler II
Bitka kod Vaterloa, slika Vilijama Sadlera II
Vreme:20. mart — 8. jul 1815. (111 dana)
Mesto:Francuska, današnja Belgija, daanašnja Italija
Ishod:

Pobeda koalicije, Drugi ugovor iz Pariza

Sukobljene strane
Jačina
800.000—1.000.000[1] 280.000[1]

Sto dana (franc. les Cent-Jours IPA: [le sɑ̃ ʒuʁ]), takođe poznatо kao Rat Sedme koalicije, obeležilo je period između Napoleonovog povratka iz egzila sa ostrva Elbe u Pariz 20. marta 1815. i drugog vraćanja kralja Luja XVIII, 8. jula 1815. (period od 111 dana).[а] U ovom periodu se dogodio rat Sedme koalicije, koji uključuje Vaterlo kampanju,[2] Napuljski rat, kao i nekoliko drugih manjih kampanja. Izraz les Cent Jours (sto dana) prvi je upotrebio pariski prefekt grof Gaspar de Šabrolj, u svom govoru pri izražavanju dobrodošlice kralju po povratku kralja u Pariz 8. jula.[б]

Napoleon se vratio dok je zasedeo Kongres u Beču. Dana 13. marta, sedam dana pre nego što je Napoleon stigao do Pariza, vlasti na Bečkom kongresu proglasile su ga progranikom, a 25. marta Austrija, Pruska, Rusija i Velika Britanija, četiri velike sile i ključni članovi Sedme koalicije, su se obavezale da stave po 150.000 ljudi na teren svaka, kako bi okončali njegovu vladavinu.[5] Ovo je postavilo osnovu za poslednji sukob u Napoleonskim ratovima, poraz Napoleona u bici kod Vaterloa, drugo obnavljanje Francuskog kraljevstva i trajno izgnanstvo Napoleona na daleko ostrvo Sveta Jelena, gde je umro u maju 1821.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Napomene[уреди | уреди извор]

  1. ^ Istorije se razlikuje u datumima početka i završetka Sto dana; drugi popularni period je od 1. marta, kada je Napoleon I sligao u Francusku, do svog poraza u Vaterlou 18. juna.
  2. ^ Luj XVIII je pobegao iz Pariza 19. marta.[3] Kada je 8. jula ušao u Pariz, grof Šabrolj, prefekt departmenta Sine, u pratnji opštinskog tela, obratio se Luju XVIII u ime svojih pratilaca, u govoru koji je započeo „Visočanstvo” - prošlo je stotinu dana od kada je vaše veličanstvo, bilo primorano da se odvoji od svojih najdražih naklonosti, napustilo prestonicu praćeno suzama i javnom preneraženošću. ...".[4]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Chandler 1966, стр. 1015.
  2. ^ Beck 1911, "Waterloo Campaign".
  3. ^ Townsend 1862, стр. 355.
  4. ^ Gifford 1817, стр. 1511.
  5. ^ Hamilton-Williams 1996, стр. 59.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]