Sulfenamid

С Википедије, слободне енциклопедије
Struktura sulfenamidne grupe

Sulfenamidi su klasa organosumpornih jedinjenja sa opštom formulom RSNR'2, gde R i R' označavaju H, alkil, ili aril.[1] Sulfenamidi su našli široku primenu u vulkanizaciji gume koristeći sumpor. Oni su srodni sa oksidovanim jedinjenjima sulfinamidima (RS(O)NR'2) i sulfonamidima (RS(O)2NR'2).

Priprema[уреди | уреди извор]

Sulfenamidi se obično pripremaju reakcijom sulfenil hlorida i amina:[2]

RSCl + R'2NH → RSNR'2 + HCl

Formiranje S-N veze generalno sledi pravila standardne bimolekulske nukleofilne supstitucije, pri čemu je bazni centar azota nukleofil. Formiranje primarnih sulfenamida se odvija koristeći reakciju sulfenil halida sa amonijakom. Dodatno, primarni kao i sekundarni i tercijarni amini formiraju sulfenamide putem reakcije sa, tiolima, disulfidima, i sulfenil tiocijanatima.[3] U jednoj ilustrativnoj sintezi, trifenilmetansulfenil hlorid i butilamin reaguju u benzenu na 25 C:

Ph3CSCl + 2BuNH2 → Ph3CSN(H)Bu + BuNH3Cl

Poznati su mnogi drugi putevi formiranja sulfenamida, počevši od tiola i disulfida.[4]

RSSR + 2R'2NH + Ag+ → RSNR'2 + AgSR + R'2NH2+
Kaptan, fungicid, komercijalno je važan sulfenamid.

Struktura[уреди | уреди извор]

Sulfenamidi su okarakterisani pomoću rendgenske kristalografije. S-N veza u sulfenamidima je hiralna osa koja dovodi do formiranja dijastereoizomernih jedinjenja. Postojanje tih distinktnih stereoizomera je posledica formiranja parcijalne dvostruke veze između bilo sumpornog ili azotnog slobodnog elektronskog para i antivezujućih orbitala drugih atoma.[1] Osim toga odbijanje glomazne grupe supstituenta i slobodnog para može da doprinese interkonverzacionom otporu. Rezultirajuća torziona barijera može da bude veoma velika i varira u opsegu od 12-20 kcal/mol.[2] Smatra se da interakcije zavise od torzionih preferencija (što je isto tako poznato kao gauche efekat).[1] Atom azota je obično piramidalan, mada cilični i jako sterno ometeni acikliči sulfenamidi mogu da imaju planarni aranžman veza oko atoma azota.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в Capozzi, G., Modena, G., Pasquato, L. in "Chemistry of Sulphenyl Halides and Sulfenamides" The Chemistry of Sulphenic Acids and their derivatives. Ed. Saul Patai. John Wiley & Sons Ltd. Chapter 10. 403-516, 1990. . doi:10.1002/9780470772287.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  2. ^ а б Craine, Leslie; Raban, Morton (1989). „The Chemistry of Sulfenamides”. Chemical Reviews. 89: 669. doi:10.1021/cr00094a001. 
  3. ^ Drabowicz, J., Kielbasinski, P., Mikoiajczyk, M. (1990). "Synthesis of Sulphenyl Halides and Sulphenamides". The Chemistry of Sulphenic Acids and their derivatives. Ed. Saul Patai. John Wiley & Sons Ltd.. Chapter 6. 221-292. . doi:10.1002/9780470772287.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  4. ^ I V Koval' "Synthesis and Application of Sulfenamides" Russian Chemical Reviews, 1996, Volume 65, . doi:10.1070/RC1996v065n05ABEH000218.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)