Tarifni sistem

С Википедије, слободне енциклопедије

Tarifni sistem je sistem obračunavanja isporučene robe i/ili usluga kupcima kod kontinuirane prodaje.[1]

Tarifnim sistemom se određuju:

  • osnovni tarifni elementi za obračunavanje vrednosti robe i/ili usluge kupcima
  • kriterijumi i merila za određivanje nivoa cena
  • načela i kriterijumi za određivanje tarifnih stavova i način utvrđivanja i korišćenja računskih elemenata kod formiranje cene

Tarifni sistemi primenjuju se kod:

Tarifni elementi[уреди | уреди извор]

Tarifni elementi su određene veličine koja učestvuju u formiranju pojedinih elemenata cene, odnosno pojedinih tarifnih stavova.

Tarifni elementi za koje se utvrđuju tarifni stavovi su, na primer, kod sistema daljinskog grejanja:

  • priključna snaga,
  • isporučena količina toplotne energije,
  • očitavanje merača, raspodela troškova, obračun i naplata,
  • nadzor nad gradnjom priključnog voda i toplotne podstanice,
  • probna ispitivanja i probni rad,
  • druge nestandardne usluge.

Tarifni stavovi[уреди | уреди извор]

Tarifni stavovi se utvrđuju za pojedinačne tarifne elemente Tako, kod sistema daljinskog grejanja, tarifni stavovi za pojedinačne tarifne elemente mogu biti:

  • cena za jedinicu priključne snage u din/(kW x mesec)
  • cena za jedinicu isporučene količine toplotne energije:
    • za toplotnu energiju u din/kWh,
    • za sanitarnu toplu vodu u din/m3,
  • cene raspodele troškova (sistem delitelja), očitavanja merača (na nivou predajnog mesta), obračuna i naplate u din/mernom mestu, odnosno u din/obračunskom mestu,
  • cene za nadzor nad gradnjom priključnog toplovoda i toplotne podstanice,
  • cene za probna ispitivanja i probni rad,
  • cene drugih nestandardnih usluga.

Zonsko tarifriranje[уреди | уреди извор]

Tarifni sistem može biti podeljen u dve ili više zona. To nazivamo zonsko tarifriranje. U tom slučaju, po utvrđenom sistemu određuju se različite cene za različite količine isporučene robe i/ili usluga po zonama.

U zavisnosti od kriterijuma zone se mogu odrediti tako da budu:

  • Količinske zone - kod elektrodistribucije imamo slučaj da kao meru podsticanja štednje imamo tri zone: zelenu, plavu i crvenu, gde se progresivno povećava cena isporučene električne energije kako se povećava potrošnja.
  • Finanskijske zone - ovde se u zavisnosti od vrednosti naručenih dobara formiraju zone
  • Vremenske zone - kod telekomunikacionih usluga imamo zonu jakog i slabog saobraćaja
  • Geografske zone - kod javnog prevoza imamo zone koje se formiraju u zavisnosti od udaljenosti mesta prevoza

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Tarifni sistem za obračun električne energije” (PDF). Jugoistok. Приступљено 31. 1. 2018.