Tipac

Nardus stricta (L.) DC.
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Tracheophyta
Poddivizija:	Spermatophytina
Klasa:	Magnoliopsida
Nadred:	Lilianae
Red:	Poales
Porodica:	Poaceae Barnhart
Pleme:	Nardeae Rchb.
Rod:	Nardus L.
Vrsta:	N. stricta; L.
Sinonimi
	Nardus aristata L.; Nardus articulata L.; Nardus ciliaris L.; Nardus ciliata Lam.; Nardus dactyloides Rol. ex Rottb.; Nardus gangitis L.; Nardus glabriculmis Sakalo; Nardus incurva Gouan; Nardus indica L.f.; Nardus monandra (Cav.) Raspail; Nardus scorpioides Lam.; Nardus stricta var. glabriculmis (Sakalo) Tzvelev; Nardus thomaea L.f.;

Tipac ili tvrdača (lat. Nardus stricta L.) je jedina vrsta roda Nardus L. Ime roda potiče od grčke reči nardos koja je kod starih Grka bila prvobitno ime za jednu indijsku biljku (verovatno Nardostachys fatamansi ili N. grandiflora) iz koje se dobijalo mirišljavo Narde ulje. Ime je vrlo rano preneto i na vrste roda Andropogon sa aromatičnim rizomima (A. nardus, A schoenanthus i dr.).

Opšte karakteristike[уреди | уреди извор]

Tipac je višegodišnja zeljasta, gusto busenasta biljka, visine do 60 cm, sa debelim rizomima, dugim do 5 cm, od kojih polaze brojni zbijeni vegetativni i cvetni izdanci. Stablo je kruto i uspravno, a samo u osnovi sa lišćem. Naniže je glatko, a naviše hrapavo. Znatno je duže od listova. Listovi su dugi do 20 cm, sivozeleni. Donji listovi su redukovani na beličaste slamno žute i sjajne ljuspe. Gornji listovi su sa vrlo uskim, čekinjasto savijenim, oko 4 mm širokim, šiljatim, uspravnim ljuspama, hrapavim po obodu. Ligula je kratka, do 2 mm duga, a može i potpuno da nedostaje. Klas je jednostran, jednostavan, tanak. Klasići su dugi do 12 mm, vrlo usko lancetasti, dugo ušiljeni, u početku uspravni, a kasnije pravo odstojeći. Mladi klasovi su plavičasti ili ljubičasti, a kasnije postaju žuti, sedeći na dvema stranama trostrane osovine. Pleve nedostaju, odnosno zakržljale su. Vidi se samo jedna nejasna ljuspa na osovini klasa. Donja plevica je sa leđne strane ravna, s tri nerva, često vrlo tamna, sužena u krutu os. Gornja plevica je duga oko 4 mm, nežno tanko kožasta. Stubić je jednostavan, a žig je jednodelan. Plod je s tri ivice, go, vretenast i sužen u stubić, koji na njemu ostaje. Cveta od maja do jula. Utvrđen je broj hromozoma 2n = 26.^[2] ^[3] ^[4]

Stanište i rasprostranjenje[уреди | уреди извор]

Tipac se može naći od brdskog do subnivalnog pojasa, na planinama (do 3 000 m nadmorske visine). Najbrojnije populacije naseljavaju acidofilne livade brdskog i planinskog pojasa, a zajednice pripadaju klasi Nardo-Callunetea, odnosno redu Nardetalia. Naseljava i peskove, prljuše i prisojne strane, krševe i zidine. Mestimično je česta na vlažnim, močvarnim livadama, tresavama, u svetlim šumama, na pašnjacima, siromašnim livadama.

Rasprostranjen je u Evropi i Aziji. ^[5] ^[6]^[7]

Upotreba[уреди | уреди извор]

Tipac je veoma loš kao krma, jer sadrži puno silicijum-dioksida. Smatra se korovskom biljkom.^[8] ^[9]

Reference[уреди | уреди извор]

^ „Danthonia”. The Plant List. Version 1. Приступљено 14. 10. 2018.
^ Tom Cope & Alan Gray (2009). Grasses of the British Isles. BSBI Handbook. 13. London, UK: Botanical Society of the British Isles. стр. 53. ISBN 978-0-901158-42-0.
^ Tutin, T. G.; et al. Flora Europaea. Cambridge University Press.
^ Josifović, M. (1976). Flora SR Srbije. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
^ Šilić, Čedomil (1990). Livadske biljke. IP SVJETLOST, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. ISBN 978-86-01-02501-1.
^ „Staništa Srbije - Priručnik sa osnovnim opisima i podacima” (PDF). habitat.bio.bg.ac.rs. Pristupljeno 03. 10. 2018.
^ „Pravilnik o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje”. www.pravno-informacioni-sistem.rs. Pristupljeno 03. 10. 2018.
^ Brynmor Thomas & C. B. Fairbairn (1956). „The white bent (Nardus stricta): its composition, digestibilty and probable nutritive value”. Grass and Forage Science. 11 (4): 230—234. doi:10.1111/j.1365-2494.1956.tb00079.x.
^ Welch, D. (1986). „Studies in the grazing of heather moorland in north-east Scotland. V. Trends in Nardus stricta and other unpalatable graminoids”. Journal of Applied Ecology. 23 (3): 1047—1058. JSTOR 2403954. doi:10.2307/2403954.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

[1] „Danthonia”. The Plant List. Version 1. Приступљено 14. 10. 2018.

[2] Tom Cope & Alan Gray (2009). Grasses of the British Isles. BSBI Handbook. 13. London, UK: Botanical Society of the British Isles. стр. 53. ISBN 978-0-901158-42-0.

[3] Tutin, T. G.; et al. Flora Europaea. Cambridge University Press.

[4] Josifović, M. (1976). Flora SR Srbije. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.

[5] Šilić, Čedomil (1990). Livadske biljke. IP SVJETLOST, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. ISBN 978-86-01-02501-1.

[6] „Staništa Srbije - Priručnik sa osnovnim opisima i podacima” (PDF). habitat.bio.bg.ac.rs. Pristupljeno 03. 10. 2018.

[7] „Pravilnik o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje”. www.pravno-informacioni-sistem.rs. Pristupljeno 03. 10. 2018.

[8] Brynmor Thomas & C. B. Fairbairn (1956). „The white bent (Nardus stricta): its composition, digestibilty and probable nutritive value”. Grass and Forage Science. 11 (4): 230—234. doi:10.1111/j.1365-2494.1956.tb00079.x.

[9] Welch, D. (1986). „Studies in the grazing of heather moorland in north-east Scotland. V. Trends in Nardus stricta and other unpalatable graminoids”. Journal of Applied Ecology. 23 (3): 1047—1058. JSTOR 2403954. doi:10.2307/2403954.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]