Univerzitet Ludvig Maksimilijan iz Minhena
Ludwig-Maximilians-Universität München | |
![]() Minhen | |
lat. Universitas Ludovico-Maximilianea Monacensis | |
Tip | Javni |
---|---|
Osnivanje | 1472. god.Univerzitet u Ingolštatu do 1802) | (kao
Budžet | €682,0 miliona (bez univerzitetske bolnice)[1] |
Rektor | Bernd Huber |
Akademsko osoblje | 6.017[1] |
Administrativno osoblje | 8.066[1] |
Broj studenata | 51.025[1] |
Lokacija | Minhen, Bavarska, Nemačka |
Nobelovci | 42 (oktobar 2019) |
Boje | Zelena i bela |
Afilijacije | Nemački univerziteti izvrsnosti Europaeum LERU |
Veb-sajt | www |
![]() |
Univerzitet Ludvig Maksimilijan iz Minhena (takođe zvan LMU ili Univerzitet u Minhenu, na nemačkom: Ludwig-Maximilians-Universität München) javni je istraživački univerzitet lociran u Minhenu u Nemačkoj.
Univerzitet u Minhenu je šesti najstariji univerzitet u Nemačkoj sa kontinuiranim postojanjem.[n 1] Prvobitno uspostavljen u Ingolštatu 1472. godine zaslugom vojvode Ludvika IX od Bavarske-Landšuta, univerzitet se 1800. godine preselio u Landšut pod pokroviteljstvom Bavarskog kralja Maksimilijana I kada su Francuzi pretili Ingolšadtu, pre nego što ga je kralj Ludvig I Bavarski preselio na današnje mesto u Minhenu 1826. Godine 1802, kralj Bavarske Maksimilijan I je univerzitet zvanično nazvao Ludwig-Maximilians-Universität u svoju, kao i čast prvobitnog osnivača univerziteta.[2]
Univerzitet u Minhenu povezan je sa 42 nobelovca (prema podacima iz oktobra 2019). Među njima su bili Vilhelm Rendgen, Maks Plank, Verner Hajzenberg, Oto Han i Tomas Man. Papa Benedikt XVI takođe je bio student i profesor na ovom univerzitetu. Među značajnim bivšim studentima, osobljem i istraživačima su, između ostalih, Rudolf Pejerls, Jozef Mengele, Rihard Štraus, Valter Benjamin, Jozef Kampbel, Muhamed Ikbal, Meri Stoups, Volfgang Pauli, Bertolt Breht, Maks Horkhajmer, Karl Loevenštajn, Karl Šmit, Gustav Radbrač, Ernst Kasirer, Ernst Bloh, Konrad Adenauer, Jovan Pavlović. LMU je nedavno dobio titulu „Univerzitet izvrsnosti” u okviru Nemačke inicijative za izvrsnost univerziteta.
LMU je trenutno drugi po veličini univerzitet u Nemačkoj u pogledu studentske populacije; U zimskom semestru 2015/2016, univerzitet je imao ukupno 51.025 matrikuliranih studenata. Od toga je bilo 8.671 brucoša, dok je međunarodnih studenata bilo 7.812 ili skoro 15% studentske populacije. U pogledu operativnog budžeta, univerzitet u 2017. godini beleži ukupno 682,0 miliona evra finansiranja ne računajući univerzitetsku bolnicu; sa univerzitetskom bolnicom univerzitet je finansiran sa ukupno oko 1,8 milijardi evra.[3]
Akademski profil[уреди | уреди извор]
Predmeti i oblasti studija[уреди | уреди извор]
Uprkos Bolonjskom procesu, kojim je ukinuta većina tradicionalnih kurseva akademskih diploma, kao što su Diplom i Magister Artium, u korist međunarodno poznatijeg sistema bečelora i magistara, Univerzitet u Minhenu nastavlja da nudi više od 100 područja studija sa brojnim kombinacijama glavnih i pomoćnih oredeljenja.[4]
U skladu sa internacionalizacijom univerziteta kao popularne destinacije za tercijarne studije, sve veći broj kurseva uglavnom na diplomskim i postdiplomskim nivoima dostupan je i na engleskom jeziku, kako bi se olakšao pristup međunarodnim studentima, koji mogu imaju malo ili nedovoljno poznavanje nemačkog jezika.[5] Neke zapažene predmetne oblasti koje trenutno nude programe na engleskom jeziku uključuju razne oblasti psihologije, fizike, kao i poslovanja i upravljanja.[6]
Fakulteti[уреди | уреди извор]
Univerzitet se sastoji od 18 fakulteta koji nadgledaju različite departmane i institute.[7] Zvanična numeracija fakulteta i nedostajući brojevi 06 i 14 rezultat su raspada i spajanja fakulteta u prošlosti. Šumarski fakultet sa brojem 06 integrisan je u Tehnički univerzitet u Minhenu 1999. godine, a fakultet broj 14 spojen je sa fakultetom broj 13.[8][9][10]
- 01 Fakultet katoličke teologije
- 02 Fakultet protestantske teologije
- 03 Fakultet prava
- 04 Fakultet poslovne administracije
- 05 Fakultet ekonomije
- 07 Fakultet medicine
- 08 Fakultet veterinarske medicine
- 09 Fakultet istorije i umetnosti
- 10 Fakultet filozofije, filozofije nauke i studija religije
- 11 Fakultet psihologije i obrazovnih nauka
- 12 Fakultet studija kulture
- 13 Fakultet jezika i luterature
- 15 Fakultet društvenih nauka
- 16 Fakultet matematike, računarstva i statistike
- 17 Fakultet fizike
- 18 Fakultet hemije i farmacije
- 19 Fakultet biologije
- 20 Fakultet geonauke i nauke o životnoj sredini
Istraživački centri[уреди | уреди извор]
Pored svojih 18 fakulteta, Univerzitet u Minhenu takođe održava brojne istraživačke centre uključene u brojne međufakultetske i transdisciplinarne projekte koji dopunjuju njegove različite akademske programe.[11] Neki od ovih istraživačkih centara rezultat su saradnje univerziteta i renomiranih spoljnih partnera iz akademske zajednice i industrije; na primer, Rahel Karsonov centar za životnu sredinu i društvo uspostavljen je zajedničkom inicijativom LMU Minhen i Nemačkog muzeja, dok je Parmenidov centar za proučavanje razmišljanja proistekao iz saradnje Permenidove fondacije i Centra za humanu nauku LMU Minhen.[12]
Napomene[уреди | уреди извор]
- ^ In modern Germany, only Heidelberg University (1386), Leipzig University (1409), the University of Rostock (1419), the University of Greifswald (1456) and the University of Freiburg (1457) are older. Although Cologne, Erfurt and Würzburg were originally founded earlier than the University of Munich, they shut down for longer periods.
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ а б в г „Facts and Figures”. LMU Munich. Приступљено 21. 6. 2017.
- ^ „Landshut (1800–1826) – LMU München”. Uni-muenchen.de. Архивирано из оригинала 30. 9. 2011. г. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „Facts and Figures - LMU Munich”. www.en.uni-muenchen.de (на језику: енглески). Приступљено 2019-10-12.
- ^ „Herzlich willkommen! – LMU München”. Uni-muenchen.de. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „Degree Students – LMU Munich”. En.uni-muenchen.de. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „Studienfächer und Studiengänge von A bis Z – LMU München”. Uni-muenchen.de. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „Faculties – LMU Munich”. En.uni-muenchen.de. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „Geschichte der forstwissenschaftlichen Ausbildung in Bayern”. Technische Universität München. Архивирано из оригинала 4. 5. 2014. г. Приступљено 6. 1. 2010.
- ^ „Fakultäten”. Архивирано из оригинала 2. 3. 2007. г. Приступљено 6. 1. 2010.
- ^ Andreas C. Hofmann: Warum die LMU München (keine) 20 Fakultäten hat. Zur Ausdifferenzierung des Wissens an der Ludovico-Maximilianea im Spiegel der Geschichte ihrer Fakultäten, in: aventinus bavarica Nr. 15 [29. Mai 2010], http://www.aventinus-online.de/no_cache/persistent/artikel/7838.
- ^ „Research Centers – LMU Munich”. En.uni-muenchen.de. Архивирано из оригинала 3. 11. 2011. г. Приступљено 28. 10. 2011.
- ^ „About us " MCA " EUNICE " Education " Parmenides Foundation”. Parmenides-foundation.org. Архивирано из оригинала 28. 9. 2011. г. Приступљено 28. 10. 2011.
Literatura[уреди | уреди извор]
- „World University Rankings 2019”. Times Higher Education. Приступљено 1. 11. 2008.
- „Best Global Universities Ranking (free)”. U.S. News & World Report. Приступљено 1. 11. 2008.
- „QS World University Ranking”. Topuniversities.com. Приступљено 1. 11. 2008.
- „Academic Ranking of World Universities (free)”. Shanghai Jiao Tong University Homepage. Архивирано из оригинала 16. 08. 2018. г. Приступљено 1. 11. 2008.
- „Expertscape: Pancreatic Neoplasms, November 2018”. expertscape.com. новембар 2018. Приступљено 26. 11. 2018.
- Deutsche Forschungsgemeinschaft, ур. (2018-07-18), „Förderatlas 2018”, Forschungsberichte (на језику: German) (1 изд.), Weinheim: Wiley-VCH, ISBN 978-3-527-34520-5
- „Ranking: Diese Unis nehmen nur die besten Abiturienten”. Adzuna.de (на језику: немачки). 2019-10-08. Приступљено 2019-10-16.
- Lansing, East; H-Bahai, Mi. (2001) [1908]. „The development of metaphysics in persia” (PDF). London Luzac and Company. Приступљено 1. 5. 2012.
- Mir, Mustansir (1990). Tulip in the desert: A selection of the poetry of Muhammad Iqbal. c.Hurts and Company, Publishers Ltd. London. стр. 2. ISBN 978-967-5-06267-4.
- Jackso, Roy (2006). Fifty key figures in Islam. Routledge. стр. 181. ISBN 978-0-415-35467-7.
- „DenkStätte Weiße Rose”. Weisse rose Stiftung e.V. Архивирано из оригинала 7. 4. 2016. г. Приступљено 22. 9. 2016.
- „Geschichte der Ludwig-Maximilians-Universität München”. innovations-report.de. Архивирано из оригинала 18. 03. 2020. г. Приступљено 5. 10. 2010.
- „ARWU World University Rankings 2018 | Academic Ranking of World Universities 2018 | Top 500 universities | Shanghai Ranking - 2018”. www.shanghairanking.com. Архивирано из оригинала 16. 08. 2018. г. Приступљено 18. 10. 2020.
- „World University Rankings”. Times Higher Education (THE). 18. 8. 2017.
- „QS World University Rankings 2019”. Top Universities. 1. 2. 2017.
- „U.S. News Education: Best Global Universities 2019”.
- „Semesterticket München”. Semesterticket-muenchen.de. Приступљено 9. 1. 2013.