Valjak (poljoprivredno oruđe)

С Википедије, слободне енциклопедије
Valjak u tipičnoj primeni za poljoprivrednu proizvodnju

Valjak je poljoprivredno oruđe koje se koristi za poravnavanje zemljišta ili razbijanje velikih nakupina zemlje, posebno nakon oranja ili tanjiranja. Obično valjke vuku traktori ili, pre mehanizacije, tim životinja kao što su konji ili volovi. Pored poljoprivredne namene, valjci se koriste i na terenima za kriket i na stambenim površinama travnjaka.

Ravno zemljište olakšava naknadnu kontrolu korova i berbu, a valjanje može pomoći u smanjenju gubitka vlage iz obrađenog tla. Na travnjacima valjanje izravnava zemlju za košnju i sabija površinu tla.

Težina valjaka se može meriti na različite načine. Za mnoge namene koristi se teški valjak. Oni se mogu sastojati od jednog ili više cilindara od debelog čelika, tanjeg čeličnog cilindra napunjenog betonom ili cilindra napunjenog vodom. Valjak napunjen vodom ima prednost u tome što se voda može ispustiti za lakšu upotrebu ili za transport. U područjima sklonim mrazu, valjak ispunjen vodom mora se isušiti za skladištenje zimi kako bi se izbeglo lomljenje usled širenja vode koja se pretvara u led.

Dezajnerska rešenja[уреди | уреди извор]

12-stopni glatki valjak koji se sastoji od osam 1,5-stopnih segmenata
Grebenasti valjak koji sadrži mnoge segmente obično se naziva Kembridž valjak u Ujedinjenom Kraljevstvu, i kultivator u Sjedinjenim Državama; svako ime potiče od proizvođača u odgovarajućoj zemlji i evoluiralo je u regionalno rasprostranjeno ime za ovaj tip valjka.
Polje nakon obrade sa valjkom tipa Kembridž, ili sličnim.

Jednodelni naspram segmentiranog valjka[уреди | уреди извор]

Na obrađenom tlu jednodijelni valjak ima nedostatak da se pri skretanju na zavojima vanjski kraj valjka mora okretati mnogo brže od unutarnjeg kraja, prisiljavajući jedan ili oba kraja na klizanje. Jednodelni valjak okrenut na mekom tlu odnosi gomilu tla na vanjski radijus, ostavljajući hrpe, što je kontraproduktivno. Valjci se često izrađuju u dva ili tri dela kako bi se taj problem umanjio, a Kembridž valjak ga potpuno prevladava postavljanjem mnoštva malih segmenata na jednu osovinu tako da se svaki može okretati lokalnom brzinom.

Glatki nasuprot grebenastog valjka[уреди | уреди извор]

Površina valjaka može biti glatka ili može biti teksturirana da se pomogne u razbijanju tla ili da se udube završne površine kako bi se smanjilo ispiranje usled kiše. U tu svrhu svaki segment Kembridž valjka ima rebro oko svog ruba. Naziv kultivator često se koristi za takve grebenaste vrste, posebno u Sjedinjenim Državama.

Upotreba[уреди | уреди извор]

Farmerska upotreba[уреди | уреди извор]

Valjci su sekundarni alat za obradu tla koji se koristi za ravnanje zemljišta ili razbijanje većih nakupina zemlje, posebno nakon oranja ili tanjiranja. Valjke danas obično vuku traktori. Pre mehanizovane poljoprivrede, tim radnih životinja kao što su konji ili volovi davao je pogon. Životinjska snaga se i danas koristi u nekim kontekstima, na primer na farmama amiša u Sjedinjenim Državama i u regionima Azije, gde se vučni volovi još uvek široko koriste.

Valjci pripremaju optimalne rasadne leje tako što ih čine ravnim i umereno sabijenim koliko god je to praktično. Ravnoća je važna pri sadnji, jer je to jedini praktičan način kontrole prosečne dubine sadnje semena bez naporne ručne sadnje svakog semena; nije praktično slediti uputstva o (na primer) dubini sadnje od 1 cm, ako kontura leje varira za 2 cm ili više između susednih mesta. Zbog toga je razbijanje čak i malih grudvica/busa i dobro poravnati razmeštaj tla važno u vreme sadnje.

Ravnije zemljište takođe olakšava naknadno suzbijanje korova i berbu. Na primer, u mehaničkom suzbijanju korova, kontrolisanje dubine zuba kultivatora je praktično samo sa pristojno ravnom konturom tla, i u kombinovanju je kontrola visine glave kombajna praktična samo sa podobno ravnom konturom tla.

Takođe se smatra da valjanje pomaže u smanjenju gubitka vlage iz obrađenog tla.

Upotreba na terinima za kriket[уреди | уреди извор]

U kriketu se valjci koriste da bi teren bio ravan i manje opasan za udarače.

U istoriji kriketa korišćeno je nekoliko valjaka, od laganih valjaka koji su se koristili u danima nepokrivenih terena i u nekim fazama tokom 1950-ih kako bi se batanje učinilo lakšim, do modernog „teškog valjka” koji se univerzalno koristi u vrhunskoj klasi kriket danas. Propisi dozvoljavaju valjanje terena samo na početku svakog ininga ili dnevne igre, ali ovo je i dalje ima ogroman uticaj na igru eliminisanjem strelaca koji su bili sveprisutni na svim osim lakih tla, pre nego što su se koristili teški valjci.[1] Teški valjci ponekad su kritikovani zbog prekomernog olakšavanja udaranja i zbog smanjenja brzine isušivanja terena nakon kiše u hladnoj engleskoj klimi.[2]

Upotreba na travnjacima[уреди | уреди извор]

Valjak za travnjak

Valjci za travnjake su dizajnirani da ujednače ili učvrste površinu travnjaka, posebno u klimatskim uslovima u kojima zbog bujanja travnjak postaje grudast. Do uzdizanja može doći kada se zemlja tokom zime zamrzne i otopi više puta. Tamo gde se to dogodi, baštovanima se savetuje da na proleće po travnjaku lagano valjaju valjak za travnjak.[3] Glineno ili vlažno zemljište ne bi trebalo valjati, jer se zbija.[3]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ “The Memorial Biography of Dr. W.G. Grace”
  2. ^ “Notes by the Editor” from Pardon, Sydney H. (editor); John Wisden’s Cricketers’ Almanac; Sixty-Eighth Edition (1931)
  3. ^ а б Ingels, Jack E. (2004). Landscaping: Principles and Practices. Cengage Learning. стр. 406-407. ISBN 1-4018-3410-8. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Cook, R.L., H.F. McColly, L.S. Robertson, and C.M. Hansen. 1958. Save Money – Water – Soil with Minimum Tillage. Extension Bulletin 352. Cooperative Extension Service, Michigan State University, East Lansing.
  • Sprague, Milton A., and Glover B. Triplett. 1986. No-tillage and surface-tillage agriculture: the tillage revolution. New York, Wiley. ISBN 978-0-471-88410-1
  • Troeh, Frederick R., J. Arthur Hobbs, Roy L. Donahue. 1991. Soil and water conservation for productivity and environmental protection, 2nd ed. Englewood Cliffs, N.J., Prentice-Hall. ISBN 978-0-13-096807-4
  • Soil Science of America. 2009. Glossary of Soil Science Terms. [Online]. Available at https://www.soils.org/publications/soils-glossary (28 September 2009; verified 28 September 2009). Soil Science of America, Madison, WI.
  • No-Plow Farmers Save Our Soil
  • agriculture_sustainable_farming.html
  • Manufacturer of Agricultural Zone Till Subsoiler with Photos (umequip.com by Unverferth Equipment)
  • Brady, Nyle C.; R.R. Weil (2002). The nature and property of soils, 13th edition. New Jersey: Prentice Hall. ISBN 0-13-016763-0. 
  • Ballard, T.M. 1985. Spruce nutrition problems in the central interior and their relationship with site preparation. Proc. Interior spruce seedling performance: state of the art Symposium. Northern Silviculture Committee Workshop, Feb. 1985, Prince George BC.
  • Endean, F.; Johnstone, W.D. 1974. Prescribed fire and regeneration on clearcut spruce–fir sites in the foothills of Alberta. Environ. Can., Can. For. Serv., Northern For. Res. Centre, Edmonton AB, Inf. Rep. NOR-X-126.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]