Vladislav Kotromanić

Из Википедије, слободне енциклопедије
Vladislav Kotromanić
Puno ime Vladislav Kotromanić
Datum rođenja 1295.
Mjesto rođenja Bosna
Datum smrti 1354.
Mjesto smrti Bobovac
Bosna
Dinastija Kotromanići
Otac Stefan I Kotromanić
Majka Jelisaveta Nemanjić
Supružnik Jelena Šubić Kotromanić
Potomstvo Stefan Vuk III Kotromanić, Stefan Tvrtko I Kotromanić, Stefan Dabiša
Ban Bosne
Period 13531354.
Prethodnik Stefan II
Nasljednik Stefan Tvrtko I

Vladislav Kotromanić (1295Bobovac 1354) bio je srednjovjekovni bosanski princ i bosanski knez, te suvladar bana Stefana II, de facto vladar Bosne od 28. septembra 1353. do kraja 1354. godine .

Bio je sin Stefana I Kotromanića i Jelisavete Nemanjić, kćerke srpskog kralja Dragutina i ugarske princeze Katarine. Vladislav je rođen 1295. godine. Vladislav je imao dvije sestre i petoro braće:

Vlast je neslužbeno dijelio sa starijim bratom, koji je nakon smrti njihovog oca postao ban Stjepan II Kotromanić. Njihova vladavina dovela je do najveće teritorijalne ekspanzije Bosne.

Bio je oženjen Jelenom Šubić Bribirskom iz hrvatske plemićke porodice Šubića. S njom je imao dvoje poznate dijece, a to su Tvrtko I Kotromanić i Stefan Vuk III Kotromanić , međutim neki smataraju da je Vladislav s Jelenom imao još jednu moguću kći: Katarinu Kotromanić

Vjenčanje Vladislava i Jelene je opet zbližilo moćne porodice Kotromanića i Šubića,[1] a obavio ga je trogirski biskup Lampridi.[2] Kako su Vladislav i Jelena bili u drugom i trećem koljenu srodstva, bio je potreban otpust od pape kako bi brak bio valjan u očima Rimokatoličke crkve. Za taj otpust se niko nije pobrinuo, iako je papa ranije dao otpust za brak Vladislavova brata i ortenburške grofice Elizabete na zahtjev bana Mladena II Šubića, što je Vladislavov brak s Jelenom činilo neispravnim prema kanonskom zakonu.[1][2] Kao i većina Kotromanića, Vladislav nije bio vjeran svojoj supruzi, te je dobio vanbračnog sina, budućeg kralja Stefana Dabišu, nakon što je njegova supruga rodila sina Tvrtka.[2]

Zbog pogoršanog zdravlja, Vladislav se 1353. godine odrekao nasljednih prava u korist svoga petnaestogodišnjeg sina Tvrtka, koji je naslijedio Vladislavova brata Stjepana kao ban, a kasnije se okrunio za prvog bosanskog kralja.[3][4] Vladislav je umro 1354. godine, najvjerovatnije u Bobovcu.

Reference[уреди]

  1. 1,0 1,1 Krunoslav Draganović, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.[непоуздан извор?]
  2. 2,0 2,1 2,2 Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
  3. Fine, John Van Antwerp, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
  4. Ante Čuvalo, Historical dictionary of Bosnia and Herzegovina, Scarecrow Press, 2007.

Литература[уреди]

  • Fine, John Van Antwerp, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.