Vladislav Kotromanić

С Википедије, слободне енциклопедије
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Vladislav Kotromanić
Puno imeVladislav Kotromanić
Datum rođenja1295.
Mjesto rođenjaBosna
Datum smrti1354.
Mjesto smrtiBobovac
Bosna
DinastijaKotromanići
OtacStefan I Kotromanić
MajkaJelisaveta Nemanjić
SupružnikJelena Šubić Kotromanić
PotomstvoStefan Vuk III Kotromanić, Stefan Tvrtko I Kotromanić, Stefan Dabiša
Ban Bosne
Period13531354.
PrethodnikStefan II
NasljednikStefan Tvrtko I

Vladislav Kotromanić (1353-1354) bio je sin bana Stefana I (III) Kotromanića, brat bana Stepana II (IV). Imao je titulu kneza. Posle smrti njegovog brata bana Stepana u drugoj polovini 1353. godine sabor bosanske vlastele titulu bana predao je Vladislavovom sinu mladom Tvrtku I, ali knez Vladislav Kotromanić, kao starešina vladarske porodice, je vladao do smrti u 1354.[1]

Poreklo[уреди | уреди извор]

Bio je sin bana Stefana I (III) Kotromanića i Jelisavete Nemanjić, kćerke kralja Dragutina i ugarske princeze Katarine. Vladislav je imao dvije sestre i petoro braće:

Biografija[уреди | уреди извор]

Nije poznato kada se rodio Vladislav Kotromanić. Prema Ćoroviću, kada je ban Stepan umro, Jelisaveta “negova udovica sa maloletnom decom Stepanom, Vladislavom i Ninoslavom morala je bežati iz zemlje,” a sklonila se početkom 1314. godine u Dubrovnik.[2]

Posle povratka bana Stepana II (IV) u Bosnu kao njegov najbliži saradnik jаvlja se knez Vladislav. U ćiriličnoj povelji izdatoj oko 1322. piše: Ban Stepan sin gospodina bana Stepana po milosti Božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i Soli i Usori i Dolnim Krajem i Hlemske zemlje gospodin i brat moj knez Vladislav ... dadosmo knezu Vukoslavu za njegovu vernu službu dve župe Banjicu i Vrbanju[3][4][5][a]

Trogirani su u jednom uputstvu zapovedniku njihove vojske u julu 1324. godine dali pismeno uputstvo kako da postupi ako dođe do rata “protiv kneza bosanskog Stepoša i brata Stepoševa i njegova naroda”.[b]

Knez Vladislav je oženio Jelenu Šubić Bribirsku, kćerku kneza Đure Šubića iz plemićke porodice Šubića 1338. godine.[7][c] Iz tog braka rođeni su Tvrtko I Kotromanić, Stefan Vuk III Kotromanić i kćerka Marija Kotromanić Helfenštajn[9] Neki smataraju da je Vladislav s Jelenom imao još jednu moguću kći: Katarinu Kotromanić

Vjenčanje Vladislava i Jelene je opet zbližilo moćne porodice Kotromanića i Šubića,[10] a obavio ga je trogirski biskup Lampridi.[11] Kako su Vladislav i Jelena bili u drugom i trećem koljenu srodstva, bio je potreban otpust od pape kako bi brak bio valjan u očima Rimokatoličke crkve. Za taj otpust se niko nije pobrinuo, iako je papa ranije dao otpust za brak Vladislavova brata i ortenburške grofice Elizabete na zahtjev bana Mladena II Šubića, što je Vladislavov brak s Jelenom činilo neispravnim prema kanonskom zakonu.[10][11] Kao i većina Kotromanića, Vladislav nije bio vjeran svojoj supruzi, te je dobio vanbračnog sina, budućeg kralja Stefana Dabišu, nakon što je njegova supruga rodila sina Tvrtka.[11]

Vladislavov stariji brat ban Stepan II (IV) umro je u drugoj polovini 1353. godine,[12] a sabor bosanske vlastele titulu bana predao je Stepanovom sinovcu mladom Tvrtku I, ali vlast je uzeo Tvrtkov otac knez Vladislav Kotromanić, kao starešina vladarske porodice.[1] Nasuprot tome prema nekim piscima, Zbog pogoršanog zdravlja, Vladislav se 1353. godine odrekao nasljednih prava u korist svoga petnaestogodišnjeg sina Tvrtka, koji je naslijedio Vladislavova brata Stjepana kao ban, a kasnije se okrunio za prvog bosanskog kralja.[13][14]

Knez Vladislav je kratko upravljao Bosnom i iz jedne povelje iz 1354. godine vidimo da je već umro.[1] Pretpostavlja se da je umro u vladarskoj tvrđavi Bobovcu, ili na području Visokog.

Napomene[уреди | уреди извор]

  1. ^ Od oko 1222. godine knez Vladislav se javlja u poveljama starijeg brata bana Stepana II (IV) u kojim bana sa bratom, skoro kao savladarom, daruje posede feudalcima, ali povelje je izdavao samo vladar ban i samo on je potpisan na kraju povelje
  2. ^ Trogirani su za Stepoša (Stepana) napisali da je knez, ali on je bio ban, a njegov brat knez u Bosni[6]
  3. ^ Prema Klaiću brak je sklopljen u avgustu 1338. godine, a iz toga braka budući ban Tvrtko mogao se roditi najranije 1339. godine[8]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. 1,0 1,1 1,2 Logos 2017, стр. 316.
  2. ^ Ćorović 1940, стр. 238 i napomena 1.
  3. ^ Solovjev 1926, стр. 105.
  4. ^ Ćorović 1940, стр. 240-241.
  5. ^ Logos 2017, стр. 292-293.
  6. ^ Ćorović 1940, стр. 247.
  7. ^ Ćorović 1940, стр. 261.
  8. ^ Klaić 1900, стр. 64.
  9. ^ Ćorović 1940, стр. 261, 273 i 276.
  10. 10,0 10,1 Krunoslav Draganović, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.[непоуздан извор?]
  11. 11,0 11,1 11,2 Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
  12. ^ Ćirković 1964, стр. 121.
  13. ^ Fine, John Van Antwerp, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
  14. ^ Ante Čuvalo, Historical dictionary of Bosnia and Herzegovina, Scarecrow Press, 2007.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]