Zovoji
| Zovoji | |
|---|---|
| |
| Kapski burnjak (Daption capense) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Red: | Procellariiformes |
| Porodica: | Procellariidae Leach, 1820[1] |
| Rodovi | |
|
Macronectes | |
| Diverzitet[1] | |
| 16 rodova i oko 70 vrsta | |
Zovoji (Procellaridae) su porodica morskih ptica iz reda cevonosnica (Procellariiformes).[2][3] U ovu porodicu svrstava se 79 vrsta podeljenih (trenutno) u 14 rodova. Ova vrstama brojna porodica obuhvaća srednje velike morske ptice rasprostranjene na svim oceanima, mada pretežno na oceanima južne hemisfere. Prilagođene su hladnim klimatskim područjima, a u suptropska područja dolaze samo tamo, gde dopiru hladne morske struje. To je prostorno najveće područje pojavnosti među svim porodicama ptica. Najjužnije živi beli pomorčić[4] (Pagodroma nivea) koji se gnezdi na Antarktiku, dok najsevernije živi burnjak[4] (Fulmarus glacialis).
Obeležja[уреди | уреди извор]
Kao kod svih burnjaka, i vrste ove porodice imaju cevaste završetke nosa kroz koje mogu izbacivati morsku so i uljanatu želučanu tečnost. Kljun im je dug i na vrhu svinut s kukastim završetkom i oštrim rubovima kako bi lakše u njemu zadržali klizavu lovinu, najčešće ribu.
Vrste se veličinom prilično razlikuju. Najmanja vrsta, Puffinus assimilis duga je tek 25 cm, raspon krila joj je oko 60 cm, a srednja težina mu je 170 g. Većina drugih vrsta neznatno su veće. Izuzetak je samo veliki burnjak koji podseća na male albatrose. Može biti dug 1 metar s rasponom krila od 2 metra, a može doseći težinu od 5 kg.
Boja perja je bela, s dodatkom smeđih ili crnih područja, dok je samo par vrsta jednobojno tamno. Većina vrsta ima svetao trbušni deo, a godnji deo tela im je tamno obojen. Sve vrste su neugledne i tako slične jedna drugoj, da ih je u prirodi teško razlikovati. Nema vidljivog polnog dimorfizma, osim nešto sitnije građe ženki, a kod mnogih vrsta mužjak i ženka se različito oglašavaju.
Sve vrste su izvrsni letači, ali svaka vrsta ima drugačiji stil letenja. Noge su im slabe i smeštene su daleko unazag na telu. Nisu pogodne za hodanje, tako da se sve vrste na kopnu naslanjaju na prsa i moraju se pomagati i krilima.
Način života[уреди | уреди извор]
Osim u vreme parenja, ove ptice provode čitav život na otvorenim morima i mogu se prilagoditi i najlošijim vremenskim prilikama. Isključivi su mesojedi. Hrane se uglavnom manjim ribama i morskim beskičmenjacima, kao što su sipe, loveći ih plitko ispod morske površine. Samo neke vrste hrane se zooplanktonom, dok neke vrste jedu i strvine, kao što su uginuli kitovi ili druge morske životinje koje plutaju površinom. Populacije ovih vrsta snažno su narasle s porastom ribolova[5].
Zovoji se, kao i sve porodice i vrste ovog reda, uglavnom gnezde u velikim kolonijama na visokim i vrlo strmim liticama u blizini obale. Polažu samo jedno jaje bele boje, koje je neuobičajeno veliko u odnosu na veličinu ptice. Na jajima leže između 40 i 60 dana. Kod manjih vrsta mladunci poleću 45 do 55 dana nakon leženja, dok to vreme vezanosti mladunca uz gnezdo kod većih vrsta može trajati 100 do 135 dana.
Sistematika[уреди | уреди извор]
Porodicu Procellariidae uveo je (kao Procellaridæ) engleski zoolog Vilijam Elford Lič u vodiču za sadržaj Britanskog muzeja objavljenom 1820. godine.[6][7] Ime je izvedeno od tipskog roda Procellaria koji je zauzvrat izveden od latinske reči procella što znači „oluja” ili „bura”.[8] Ovaj tipski rod je 1758. godine imenovao švedski prirodnjak Karl Line u desetom izdanju svog 'Systema Naturae.[9]
Procellariidae je jedna od porodica koje čine red Procellariiformes.[10] Pre uvođenja molekularne filogenetike, tradicionalni aranžman je bio da se Procellariiformes podele u skup od četiri porodice: Diomedeidae koja sadrži albatrose, Hydrobatidae koja sadrži sve olujne burnice, Pelecanoididae koja sadrži ronilačke burnice i Procellariidae koja sadrži burnice, strigalice i severne galebe.[11][12] Porodica Hydrobatidae je dalje podeljena na dve potfamilije, severne olujne burnice u Hydrobatinae i južne ili australne burnice u Oceanitinae. Analiza sekvenci mitohondrijalnog citohroma b iz 1998. godine otkrila je da postoji duboka genetska divergencija između dve podfamilije.[13] Naknadne opsežne multigenske studije otkrile su da ove dve potporodice nisu sestrinski taksoni.[14][15][16] Olujne burnice su stoga podeljene u dve porodice: Hydrobatidae koje sadrže severne burnice i Oceanitidae, koje sadrže južne olujne burnice.[10] Multigenske genetičke studije su otkrile da su ronilačke burnice iz porodice Pelecanoididae ugnežđene u porodici Procellariidae.[15][16][17] Kao rezultat toga, ronilačke burnice su spojene u Procellariidae.[10]
Spoljašnja sistematika[уреди | уреди извор]
Zovoji su porodica u redu cevonosica. Ovde su one sestrinska grupa s burnicama (Pelecanoides), a obe zajedno su sestrinska grupa s albatrosima (Diomedeidae)[13].
Savremena unutrašnja sistematika[уреди | уреди извор]
U novije vreme razne studije istražuju stvarnu srodnost vrsta unutar pojedinih potporodica na koje se porodica deli, i da li odgovaraju stvarnim taksama. Najvažnije takve studije proveli su Nan i Stenli,[13] kao i Bretagnolle i drugi[18] došavši do gotovo jednakih rezultata.
Ove studije su pokazale, da je samo potporodica Fulmarinae, zaista monofilna, dok to s ostalim potporodicama nije slučaj. To znači, da ostale potporodice imaju, manje-više samo formalnu, ne i taksonomsku vrednost.
Prema ovim istraživanjima, kladogram rodova je sledeći:
| Procellariidae |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Neke vrste[уреди | уреди извор]
- Bulweria bulwerii
- Calonectris diomedea - Veliki zovoj
- Daption capense
- Fulmarus glacialis
- Fulmarus glacialoides
- Macronectes giganteus
- Pachyptila turtur
- Procellaria cinerea
- Pterodroma hasitata
- Pterodroma hypoleuca
- Pterodroma macroptera
- Puffinus bulleri
- Puffinus carneipes
- Puffinus gavia
- Puffinus gravis
- Puffinus griseus
- Puffinus lherminieri
- Puffinus nativitatis
- Puffinus pacificus
- Puffinus puffinus - Mali zovoj
- Puffinus tenuirostris
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ а б Brands, Sheila (14. 08. 2008). „Systema Naturae 2000 / Classification — Superfamily Procellarioidea”. Project: The Taxonomicon. Приступљено 12. 02. 2009.
- ^ Leach, William Elford (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum (17th изд.). London: British Museum. стр. 65—70. OCLC 6213801.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 110, 130, 161.
- ^ а б Životinje, velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb. 2005. ISBN 978-953-196-088-5.
- ^ Christopher Perrins (Hrsg.): Die BLV-Enzyklopädie Vögel der Welt. BLV, München. 2004. ISBN 978-3-405-16682-3. стр. 71.
- ^ Leach, William Elford (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum. 17 (17th изд.). London: British Museum. стр. 68. Although the name of the author is not specified in the document, Leach was the Keeper of Zoology at the time.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 110, 130, 161. hdl:2246/830.
- ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 317. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ Linnaeus, Carl (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (на језику: Latin). 1 (10th изд.). Holmiae (Stockholm): Laurentii Salvii. стр. 131.
- ^ а б в Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ур. (јул 2021). „Petrels, albatrosses”. IOC World Bird List Version 11.2. International Ornithologists' Union. Приступљено 15. 1. 2022.
- ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ур. (1979). Check-List of Birds of the World. 1 (2nd изд.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. стр. 48—121.
- ^ Marchant, S.; Higgins, P.G., ур. (1990). „Order Procellariiformes”. Handbook of Australian, New Zealand & Antarctic Birds. Volume 1: Ratites to ducks; Part A, Ratites to petrels. Melbourne, Victoria: Oxford University Press. стр. 263—264. ISBN 978-0-19-553068-1.
- ^ а б в Gary Nunn, Scott Stanley: Body size effects and rates of cytochrome b evolution in tube-nosed seabirds. In: Molecular Biology and Evolution. Nr. 15, 1998, S. 1360–1371
- ^ Hackett, S.J.; Kimball, R.T.; Reddy, S.; Bowie, R.C.K.; Braun, E.L.; Braun, M.J.; Chojnowski, J.L.; Cox, W.A.; Han, K-L.; Harshman, J.; Huddleston, C.J.; Marks, B.D.; Miglia, K.J.; Moore, W.S.; Sheldon, F.H.; Steadman, D.W.; Witt, C.C.; Yuri, T. (2008). „A phylogenomic study of birds reveals their evolutionary history”. Science. 320 (5884): 1763—1767. Bibcode:2008Sci...320.1763H. PMID 18583609. S2CID 6472805. doi:10.1126/science.1157704.
- ^ а б Prum, R.O.; Berv, J.S.; Dornburg, A.; Field, D.J.; Townsend, J.P.; Lemmon, E.M.; Lemmon, A.R. (2015). „A comprehensive phylogeny of birds (Aves) using targeted next-generation DNA sequencing”. Nature. 526 (7574): 569—573. Bibcode:2015Natur.526..569P. PMID 26444237. doi:10.1038/nature15697
.
- ^ а б Kuhl, H.; Frankl-Vilches, C.; Bakker, A.; Mayr, G.; Nikolaus, G.; Boerno, S.T.; Klages, S.; Timmermann, B.; Gahr, M. (2020). „An unbiased molecular approach using 3′-UTRs resolves the avian family-level tree of life”. Molecular Biology and Evolution. 38 (msaa191): 108—127. PMID 32781465. doi:10.1093/molbev/msaa191 .
- ^ Reddy, S.; Kimball, R.T.; Pandey, A.; Hosner, P.A.; Braun, M.J.; Hackett, S.J.; Han, K.-L.; Harshman, J.; Huddleston, C.J.; Kingston, S.; Marks, B.D.; Miglia, K.J.; Moore, W.S.; Sheldon, F.H.; Witt, C.C.; Yuri, T.; Braun, E.L. (2017). „Why do phylogenomic data sets yield conflicting trees? Data type influences the avian tree of life more than taxon sampling”. Systematic Biology. 66 (5): 857—879. PMID 28369655. doi:10.1093/sysbio/syx041 .
- ^ V. Bretagnolle, C. Attié, E. Pasquet: Cytochrome-B evidence for validity and phylogenetic relationships of Pseudobulweria and Bulweria (Procellariidae). In: The Auk. Nr. 115, 1998, S. 188–195
Литература[уреди | уреди извор]
- Brooke, M. (2004). Albatrosses and Petrels Across The World. Oxford, UK: Oxford University Press. ISBN 0-19-850125-0.
- Carboneras, C. (1992a). „Family Procellariidae (Petrels and Shearwaters)”. Ур.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J. Handbook of the Birds of the World. 1: Ostrich to Ducks. Barcelona, Spain: Lynx Edicions. стр. 216—257. ISBN 84-87334-10-5.
- Carboneras, C. (1992b). „Family Pelecanoididae (Diving-petrels)”. Ур.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J. Handbook of the Birds of the World. 1: Ostrich to Ducks. Barcelona, Spain: Lynx Edicions. стр. 272—278. ISBN 84-87334-10-5.
- Warham, J. (1990). The Petrels: Their Ecology and Breeding Systems. London: Academic Press. ISBN 0-12-735420-4.
- Warham, J. (1996). The Behaviour, Population, Biology and Physiology of the Petrels. London: Academic Press. ISBN 0-12-735415-8.
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- The Agreement for the Conservation of Albatrosses and Petrels (ACAP) Treaty Website
- Tracking Ocean Wanderers Архивирано на сајту Wayback Machine (24. мај 2011)
- Shearwaters and petrels Архивирано на сајту Wayback Machine (4. новембар 2008): Don Roberson's family page
