Miraš Dedeić — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 8: Ред 8:
|mesec_rođenja=novembar
|mesec_rođenja=novembar
|godina_rođenja=1938.
|godina_rođenja=1938.
|mesto_rođenja=Durmitor
|mesto_rođenja=[[Durmitor]]
|država_rođenja=Kraljevina Jugoslavija
|država_rođenja={{zastava|Kraljevina Jugoslavija}}
|dan_smrti=
|dan_smrti=
|mesec_smrti=
|mesec_smrti=

Верзија на датум 9. фебруар 2016. у 02:49

Miraš Dedeić
Datum rođenja(1938-11-08)8. novembar 1938.(85 god.)
Mesto rođenjaDurmitor
  Kraljevina Jugoslavija

Miraš Dedeić (Ramovo Ždrijelo, Durmitor, Kraljevina Jugoslavija, 8. novembar 1938) drugi je po redu lider kanonski nepriznate vjerske zajednice, Crnogorske pravoslavne crkve. Kao lider ove zajednice samozvano se tituliše kao „Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski“.[1]

Sjedište mu se nalazi u Cetinju. Zamjenio je prvog samozvanog poglavara ove nepriznate vjerske zajednice, Antonija Abramovića koji je preminuo 1996. godine.[2]

Biografija

Dedeić je diplomirao na Teološkom fakultetu u Beogradu 1969. godine, potom bio suplent monaške škole u manastiru Ostrog. Završio je postdiplomske studije na Papskom orijentalnom institutu u Rimu 1973. godine, a potom pohađao Rusku duhovnu akademiju Svetoga Sergija u gradu Zagorsk. Radio je pri državnim arhivima u SFRJ, SSSR-u i Italiji.

Rukopoložen je za mirskog pravoslavnog sveštenika Srpske pravoslavne crkve 1988. godine u Beču, u Crkvi Svete Trojice, od strane mitropolita Austrije i egzarha Italije i Mađarske, Hrizostoma, uz pratnju episkopa austrijskog Mihaila Hristopulisa, grčkog arhimandrita Svete gore, arhimandrita ruskog i bugarskog. Bio je pravoslavni paroh Carigradske patrijaršije u Rimu gdje je kasnije i proizveden u arhimandrita.[3] Početkom 1990ih, odlukom Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, zbog navodnih teških zloupotreba svešteničkog čina i mnogobrojnih kanonskih prestupa raščinjen je iz ove vjerske zajednice, te svoj rad nastavlja pri Vaseljenskoj patrijaršiji, pretstavništvu za Italiju.

Za vrijeme svog rada u Rimu, Dedeić se često oglašavao u medijima, a kao deklarisani Srbin, svoje sljedbenike bi pozdravljao kao „djecu Svetoga Save i potomke kneza Lazara“. Protivnici mu zamjeraju što bi često u tim oglašavanjima komentarisao i neka politička pitanja. Njegov razvod 1994. godine i optužbe bivše supruge za preljubu bile su razlog da ga mitropolit Vaseljenske patrijaršije za Italiju, Spiridon stavi pod zabranu činodejstva. U pismu mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom Jovanu (SPC) od 16. maja 1995. Dedeić je ovu suspenziju pravdao navodnim grčkim zamjeranjem, jer je organizovao „srpsku crkvenu opštinu u Rimu“, te mitropolita Jovana molio da ga primi nazad u SPC za parohijskog sveštenika.[4]

Budući odbijen, Dedeić pronalazi svoje mjesto u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, nevladinoj organizaciji osnovanoj 1993. godine od strane nacionalnih Crnogoraca, privrženih ideji crnogorske nezavisnosti. Uz pomoć sličnih nekanonskih pravoslavnih crkvenih organizacija iz Bugarske i Ukrajine (izopštenih od strane carigradskog patrijarha), u Crkvi Svete Paraskeve u Sofiji, Dedeić je 1998. godine, ustoličen za arhiepiskopa ove nekanonske vjerske zajednice. Hirotonisan je za episkopa od strane nepriznatog patrijarha bugarskog, Pimena i sedam samozvanih mitropolita i episkopa nepriznatog Alternativnog sinoda Bugarske pravoslavne crkve.

Na Cetinju, 31. oktobra 1998. godine, u društvu simpatizera CPC-a, Mihailo se proglasio za samozvanog mitropolita ove vjerske zajednice.[5][6]

Reference