Vanćelijska tečnost — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке; козметичке измене
м Dodavanje datuma u šablone za održavanje i/ili sredjivanje referenci
Ред 1: Ред 1:
[[Датотека:Cellular Fluid Content.jpg|thumb|350px|Sastav vanćelijske tečnosti kod čoveka]]
[[Датотека:Cellular Fluid Content.jpg|мини|350п|Sastav vanćelijske tečnosti kod čoveka]]


'''Vanćelijska tečnost''' ([[engleski jezik|eng.]] ''Extracelular fluid'': '''ECF''') – ili ''ekstracelularna tečnost'' i ''zapremina vanćelijske tečnosti'' – obično je termin koji označava sve [[telesna tečnost|telesne tečnosti]] izvan ćelija. Ostatak se zove [[intračelijska tečnost]] (ICF). ECF i ICF su dve glavne komponente telesnih tečnosti.<ref name=<"Alberts">{{cite book|author=Alberts B. | display-authors=etal |year=2002|title= Molecular Biology of the Cell, 4th Ed.|publisher= Garland Science|id=ISBN 0-8153-4072-9}}</ref><ref name=<"Alberts" /><ref name = “Campbell“>{{cite book|author = Campbell N. A. | display-authors=etal |year=2008|title=Biology |edition = 8th |publisher=Person International Edition |location = San Francisco |isbn=978-0-321-53616-7 }}</ref><ref name=“Sofradzija“>{{cite book|author= Sofradžija A. |author2= Šoljan D. |author3= Hadžiselimović R. |year=2004|title= Biologija 1.|publisher= Svjetlost, Sarajevo|id=ISBN 9958-10-686-8}}</ref><ref name="Međedović">{{cite book|author=Međedović S. |author2= Maslić E. |author3= Hadžiselimović R.|year=2002|title=Biologija 2. |publisher=Svjetlost, Sarajevo|id=ISBN 9958-10-222-6}}</ref>
'''Vanćelijska tečnost''' ([[engleski jezik|eng.]] ''Extracelular fluid'': '''ECF''') – ili ''ekstracelularna tečnost'' i ''zapremina vanćelijske tečnosti'' – obično je termin koji označava sve [[telesna tečnost|telesne tečnosti]] izvan ćelija. Ostatak se zove [[intračelijska tečnost]] (ICF). ECF i ICF su dve glavne komponente telesnih tečnosti.<ref name=<"Alberts">{{cite book|author=Alberts B. | display-authors=etal |year=2002|title= Molecular Biology of the Cell, 4th Ed.|publisher= Garland Science|id=ISBN 0-8153-4072-9}}</ref><ref name=<"Alberts" /><ref name = “Campbell“>{{cite book|author = Campbell N. A. | display-authors=etal |year=2008|title=Biology |edition = 8th |publisher=Person International Edition |location = San Francisco |isbn=978-0-321-53616-7 }}</ref><ref name=“Sofradzija“>{{cite book|author= Sofradžija A. |author2= Šoljan D. |author3= Hadžiselimović R. |year=2004|title= Biologija 1.|publisher= Svjetlost, Sarajevo|id=ISBN 9958-10-686-8}}</ref><ref name="Međedović">{{cite book|author=Međedović S. |author2= Maslić E. |author3= Hadžiselimović R.|year=2002|title=Biologija 2. |publisher=Svjetlost, Sarajevo|id=ISBN 9958-10-222-6}}</ref>

Верзија на датум 8. новембар 2016. у 04:42

Sastav vanćelijske tečnosti kod čoveka

Vanćelijska tečnost (eng. Extracelular fluid: ECF) – ili ekstracelularna tečnost i zapremina vanćelijske tečnosti – obično je termin koji označava sve telesne tečnosti izvan ćelija. Ostatak se zove intračelijska tečnost (ICF). ECF i ICF su dve glavne komponente telesnih tečnosti.[1][1][2][3][4]

Kod nekih životinja, uključujući sisare, ECF se mogu podeliti u dva glavna potkompartmenta, intersticijska tečnost i krvna plazma, koje čine najmanje 97% sadržaja. Vanćelijska tečnost sadrži i transćelijsku tečnost, koja je zastupljena sa oko 2,5%. Ona takođe uključuje besćelijski dio limfe prema samoj logici definicije, iako se u rasprevama o ECF limfa obično tretira kao zanemarljiva ili implicitno je trpaju zajedno sa intersticijalnim tečnosti. Jedan od načina gledanja na ECF je da ima "dve komponente, plazmatsku i limfnu kao sistem za isporuku i intersticijsku tečnost za razmenu rastvora.[5] Kod ljudi, normalna koncentracija glukoze u vanćelijskoj tečnosti je regulisana homeostazom i iznosi oko 5 mM, a pH je stabilno odrežen puferskim rastvorom na oko 7,4. Obim ECF je obično 15 L, od kojih je 12 L intersticijska tečnost, a 3 L je plazma. Intersticijska tečnost čini 16% telesne težine osobe, a krvna plazma 4%.

Funkcija

Vanćelijska tečnost, u kombinaciji sa intraćelijskom, pomaže u kontroli kretanja vode i elektrolita u celom telu. U cilju održavanja osmotske ravnoteže, vanćelijske pregrade u telu sisara moraju biti u stanju da izbace i upijaju vodu i iz okruženja. Za održavanje homeostaze, takođe se moraju razmenjivati anorganski joni ECF i vanjskog okruženja. Ova razmena ide preko specijaliziranih epitelnih ćelija i u procesu filtracije u bubrezima. Vanćelijska tečnost omogućava ravnotežu rastvora između spoljašnjosti i unutrašnjosti ćelije, ili može proizvesti gradijent (koji se obično koristi za pokretanje difuzije, osmoze, olakšane difuzije, aktivnog transporta, itd). Protok krvi dovodi kiseonik do arteriola, kapilara i venula i odnosi otpadne produkate metabolizma. Druga važna funkcija tečnosti u organima je filtracija plazme preko mikrocirkulacije u intersticijskim limfnim pregradama ECF. Ovaj tok regulišu višestruki mehanizmi i distribuiraju ECF između volumena plazme i intersticijskih limfnih delova.[6][2][7][4][8][9]

Sastav

U poređenju sa unutarćelijskom, vanćelijska tečnost je siromašna u proteinima.

  • Jonski sastav:
    • Na+ 150 (mM)
    • K+ 5 (mM)
    • Cl 110 (mM)

Opis

Vanćelijske tečnosti su telesne tečnosti koja se ne nalazi u ćelijama. Često je luče ćelije radi održavanja konstantnog okruženja pri mobilnim opereracijama.

Rsprostranjenje

Ljudska vanćelijska tečnost se nalazi u krvi, limfi, telesnim šupljinama koje su obložene seroznim membranama, šupljinama i kanalima mozga i kičmene moždine, mišićima i drugim telesnim tkivima.

Sastavnice - supkompartmenti

  • Intersticijska tečnost – vanćelijska tečnosti oblaže većinu tkiva, isključujući tečnosti unutar limfnih i krvnih sudova.
  • Krvna plazma – žuta ili sivo-žuta, sadrži proteinsku tečnost i deo krvi u kojoj je obično suspenzija krvnih zrnaca i trombocita.

Vidi još

Reference

  1. ^ а б Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. 
  2. ^ а б Campbell N. A.; et al. (2008). Biology (8th изд.). San Francisco: Person International Edition. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Sofradžija A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ а б Međedović S.; Maslić E.; Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ Canavan, A; Arant, BS Jr (2009), „Diagnosis and management of dehydration in children” (PDF), Am Fam Physician, 80 (7): 692—696, PMID 19817339. 
  6. ^ Hadžiselimović R.; Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  7. ^ Sofradžija A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  8. ^ Hadžiselimović R.; Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 
  9. ^ Bajrović K; Jevrić-Čaušević A.; Hadžiselimović R., ур. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 

Spoljašnje veze