Bizmarkov model — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 1: Ред 1:
Bizmarkov model, temelji se na principu neprofitnosti i solidarnosti među svim osiguranim licima i njihovom organizovanju u posebnim organizacijama (agencije, fondovi, zavodi, bolničkim kasama), koje im obezbeđuju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i neka druga prava. Sa tim organizacijama – nosiocima osiguranja upravljaju predstavnici osiguranika i obveznika za plaćanje doprinosa i u tom pogledu imaju izvesnu autonomiju. Sa sredstvima doprinosa sklapaju ugovore sa davaocima usluga i tako omogućavaju osiguranim licima korišćenje zdravstvenih usluga, koje su im obezbeđene u osiguranju. Ovaj model zastupljen je u sledećim zemljama: Nemačka, Austrija, Francuska, Luksemburg, Belgija, Slovenija, Češka, Japan itd.
Bizmarkov model, temelji se na principu neprofitnosti i solidarnosti među svim osiguranim licima i njihovom organizovanju u posebnim organizacijama (agencije, fondovi, zavodi, bolničkim kasama), koje im obezbeđuju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i neka druga prava. Sa tim organizacijama – nosiocima osiguranja upravljaju predstavnici osiguranika i obveznika za plaćanje doprinosa i u tom pogledu imaju izvesnu autonomiju. Sa sredstvima doprinosa sklapaju ugovore sa davaocima usluga i tako omogućavaju osiguranim licima korišćenje zdravstvenih usluga, koje su im obezbeđene u osiguranju. Ovaj model zastupljen je u sledećim zemljama: Nemačka, Austrija, Francuska, Luksemburg, Belgija, Slovenija, Češka, Japan itd.
[[Категорија:Osiguranje]]
#Преусмери [[]]

Верзија на датум 11. фебруар 2008. у 17:50

Bizmarkov model, temelji se na principu neprofitnosti i solidarnosti među svim osiguranim licima i njihovom organizovanju u posebnim organizacijama (agencije, fondovi, zavodi, bolničkim kasama), koje im obezbeđuju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i neka druga prava. Sa tim organizacijama – nosiocima osiguranja upravljaju predstavnici osiguranika i obveznika za plaćanje doprinosa i u tom pogledu imaju izvesnu autonomiju. Sa sredstvima doprinosa sklapaju ugovore sa davaocima usluga i tako omogućavaju osiguranim licima korišćenje zdravstvenih usluga, koje su im obezbeđene u osiguranju. Ovaj model zastupljen je u sledećim zemljama: Nemačka, Austrija, Francuska, Luksemburg, Belgija, Slovenija, Češka, Japan itd.