Samarija — разлика између измена
мНема описа измене |
мНема описа измене |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
'''Samarija''' ili ''' |
'''Samarija''' ili '''''Šomron''''' ({{jez-heb|שֹׁמְרוֹן|el}}, <small>[[Moderni hebrejski|standardni]]</small> ''-{Šoməron}-'', <small>[[Tiberijska vokalizacija|tiberijski]]</small> ''-{Šōmərôn}-''; {{lang-el|Σαμάρεια|el}}; {{lang-ar|سامريّون|el}} [''-{Sāmariyyūn}-''] ili {{lang|ar|السامرة}} [''-{as-Samarah}-''], takođe poznata kao {{lang|ar|جبال نابلس}} [''-{Jibal Nablus}-'']) je izraz za brdsko područje koje odgovara sjeverozapadnom dijelu [[Erec Izrael]]a. |
||
Ime je dobila po [[Samarija (drevni grad)|drevnom gradu]] koji je bio prijestolnica [[Kraljevstvo Izrael|Kraljevstva Izrael]]. |
Ime je dobila po [[Samarija (drevni grad)|drevnom gradu]] koji je bio prijestolnica [[Kraljevstvo Izrael|Kraljevstva Izrael]]. |
Верзија на датум 7. октобар 2018. у 21:03
Samarija ili Šomron (hebr. שֹׁמְרוֹן, standardni Šoməron, tiberijski Šōmərôn; grč. Σαμάρεια; arap. سامريّون [Sāmariyyūn] ili السامرة [as-Samarah], takođe poznata kao جبال نابلس [Jibal Nablus]) je izraz za brdsko područje koje odgovara sjeverozapadnom dijelu Erec Izraela.
Ime je dobila po drevnom gradu koji je bio prijestolnica Kraljevstva Izrael.
Istorija
Antička
U Isusovo vreme, Samarićani su bili omraženi od strane Isusovih sunarodnika Jevreja.[1] Samarićani su takođe mrzeli Jevreje.[2] Tenzije su posebno narasle početkom prvog veka kada su Samarićani navodno oskrnavili jevrejski hram ljudskim kostima.[3]
Savremena
Područje je nakon izraelsko-arapskog rata godine 1948. postalo dio Jordana. U šestodnevnom ratu ju je okupirao Izrael, te se otada tamo grade jevrejska naselja. Temeljem sporazuma iz Osla uprava nad Samarijom je prešla u ruke Palestinske uprave.
Vidi još
Izvori
- ^ Greg W. Forbes, The God of Old: The role of the Lukan parables in the purpose of Luke's Gospel, Continuum. 2000. ISBN 978-1-84127-131-6. стр. 63–64.
- ^ Christianity by Sue Penney. 1995. ISBN 978-0-435-30466-9. стр. 28.
- ^ Vermes, Geza. The authentic gospel of Jesus. London, Penguin Books. 2004. pp. 152-154.