Borivoj Galić — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Ред 23: Ред 23:
| напомене =
| напомене =
}}
}}
'''Borivoj Galić''' (1938. − 2017.) bio je profesor fizičke i primijenjene [[hemija|hemije]] na [[Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu|Prirodno-matematičkoom fakultetu UNSA]] i reprezentativac bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] u [[rukomet]]u, dugogodišnji bek [[Rukomentni klub Bosna|Rukometnog kluba Bosna]].
'''Borivoj Galić''' (1938. − 2017.) bio je profesor fizičke i primijenjene [[hemija|hemije]] na [[Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu|Prirodno-matematičkoom fakultetu UNSA]] i reprezentativac bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] u [[rukomet]]u, dugogodišnji [[pivot]] [[Rukomentni klub Bosna|Rukometnog kluba Bosna]].


==Biografija==
==Biografija==

Верзија на датум 13. септембар 2019. у 12:38

Боривој Галић
Лични подаци
Датум рођења30. септембра 1938.[1]
Краљевина Југославија
Датум смрти20. новембра 2017.[1]
Место смртиСарајево, Босна и Херцеговина
Породица
СупружникМилка
ДецаЗоран и Тања
Научни рад
ПољеХемијаФизичка хемија
ИнституцијаУниверзитет у Сарајеву
Познат поОсннивач примијењене хемије на Институту за хемију Природно-математичког факултета Универзитета у Сарајеву;
Југославенски репрезентативац у рукомету
НаградеДвадесетседмојулска награда (1984)
Највише признање у ондашњој БиХ

Borivoj Galić (1938. − 2017.) bio je profesor fizičke i primijenjene hemije na Prirodno-matematičkoom fakultetu UNSA i reprezentativac bivše Jugoslavije u rukometu, dugogodišnji pivot Rukometnog kluba Bosna.

Biografija

Borivoj-Boro Galić rođen je u Sarajevu 1938. godine. U rodnom gradu je stekao i osnovno i srednje (gimnazijsko) i visoko obrazovanje (Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu). Umro je u Sarajevu, od melanoma, 20. novembra 2017.[2]

Na matičnom fakultetu je i započeo i završio plodnu nastavno- naučnu i naučnoistraživačku karijeru: 1964. godine kao asistent, a zatim docent i profesor. Njegov magistarski i doktorski rad su ga usmjerili u oblast fizičke hemije u kom je ostvario svoj puni radni i profesorski potencijal. Njegov rad je u značajnoj mjeri bio usmjeren na primjenu naučnih pristupa u razvoju industrije iz čega su proizašle brojne nagrade i društvena priznanja. Prestižnom bosanskohercegovačkom nagradom “27. juli” odlikovan je 1984. godine.

Profesor Galić, kao veliki naučnik, izvrstan predavač i praktičar, svojom kreativnom moći i stalnom podrškom motivisao je brojne studente, kolege i saradnike koji će nastojati da očuvaju njegov istraživački žar. Mnogi njegovi naučni nasljednici su već ostvarili značajne naučne karijere u zemlji i šire. Razvio je originalne procedure za ekstrakciju plemenitih metala (platina, zlato, srebro, rodijum) iz sekundarnih sirovina, različite izvorne namjene.

Profesor Galić ostao je istraživački entuzijasta i nakon odlaska u penziju kada sa velikom strašću započinje i rukovodi istraživanjima bioaktivnosti dipotasiumtrioksohidroksitetrafluorotriborata K2(B3O3F4OH), potencijalnog terapeutika za više promjena na koži. Ova istraživanja su od 2011. godine rezultirala brojnim, priznatim bibliografskim jedinicama. Svoj entuzijazam i istraživačku energiju je nesebično prenio u više mladih hemičara i biologa sa kojima je svakodnevno sarađivao.[2] Stalna naučna znatiželja i nemiran istraživački duh profesora Galića, kao i njegov originalni smisao za humor te nesebična podrška i prijateljstvo će zasigurno nedostajati našoj naučnoj zajednici.

Tokom svoje karijere obnašao je niz različitih rukovodećih funkcija na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao što su Šef Odsjeka za hemiju, prodekan i sl. Od samog osnutka Centra/Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, profesor Galić je bio saradnik i funkcioner najviših organa, uključujući i Upravni odbor Konzorcija za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Bio je predsjednik i član Savjeta Centra i Nadzornog odbora Instituta u više mandata te član Naučnog vijeća.[2]

Vidi još

Izvori

  1. ^ а б „Osmrtnice”. www.oslobodjenje.ba. 24. 11. 2017. Приступљено 10. 9. 2019. 
  2. ^ а б в Ingeb, ур. (2018). Prvih 30 godina Ingeba/The first 30 years of Ingeb. Sarajevo: Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju/Institute for genetic ingeneering and biotechnology, Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-9-0.