Španska kolonizacija Amerike — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Бот: исправљам преусмерења
Ред 2: Ред 2:
[[File:Pendón real de Medina del Campo.svg|thumb|200px|Zastava španskih [[konkvistador]]a sa krunom Kastilje na crvenoj zastavi, koju su koristili [[Ernan Kortes]], [[Fransisko Pizaro]] i drugi]]
[[File:Pendón real de Medina del Campo.svg|thumb|200px|Zastava španskih [[konkvistador]]a sa krunom Kastilje na crvenoj zastavi, koju su koristili [[Ernan Kortes]], [[Fransisko Pizaro]] i drugi]]


Prekomorska ekspanzija pod [[Crown of Castile|Krunom Kastilje]] pokrenuta je pod kraljevskom vlašću, a prvi su je realizovali španski ''[[konkvistador]]i''. Izvršena je invazija Amerika i nove teritorije su inkorporirane u [[Špansko carstvo]], s izuzetkom [[Colonial Brazil|Brazil]]a, [[Canada under British rule|Kanade]], severoistoka [[SAD|Sjedinjenih Država]] i još nekoliko malih zemalja Južne Amerike i Kariba. Kruna je stvorila civilne i verske strukture za administraciju regiona. Motivacija za kolonijalnu ekspanziju bila je trgovina i širenje [[Католичка црква|katoličke]] vere putem preobražavanaj [[Indigenous peoples of the Americas|autohtonih]] žitelja.
Prekomorska ekspanzija pod [[Круна Кастиље|Krunom Kastilje]] pokrenuta je pod kraljevskom vlašću, a prvi su je realizovali španski ''[[konkvistador]]i''. Izvršena je invazija Amerika i nove teritorije su inkorporirane u [[Шпанска империја|Špansko carstvo]], s izuzetkom [[Colonial Brazil|Brazil]]a, [[Canada under British rule|Kanade]], severoistoka [[SAD|Sjedinjenih Država]] i još nekoliko malih zemalja Južne Amerike i Kariba. Kruna je stvorila civilne i verske strukture za administraciju regiona. Motivacija za kolonijalnu ekspanziju bila je trgovina i širenje [[Католичка црква|katoličke]] vere putem preobražavanaj [[američki starosedeoci|autohtonih]] žitelja.


Počevši od prispeća [[Кристифор Колумбо|Kristofora Kolumba]] na Karibe 1492. godine i nastavljajući kontrolu nad ogromnom teritorijom tokom više od tri veka, [[Špansko carstvo]] se proširilo na [[Антили|Karipska]] ostrva, polovinu [[Južna Amerika|Južne Amerike]], veći deo [[Central America|Centralne Amerike]] i veći deo [[North America|Severne Amerike]] (uključujući današnji) [[Meksiko]], [[Florida|Floridu]], i [[Southwestern United States|jugozapadne]] i primorske [[West Coast of the United States|pacifičko obalske]] regione [[SAD|Sjedinjenih Država]]. Procenjuje se da je tokom kolonijalnog perioda (1492-1832) ukupno 1,86 miliona Španaca naseljeno u Americi, a dodatnih 3,5 miliona je doseljeno tokom postkolonijalne ere (1850-1950); procena je da je u 16. veku naseljeno 250.000, a većina tokom 18. veka, jer je imigraciju podstakla nova dinastija Burbon. Suprotno tome, [[Indigenous peoples of the Americas#European colonization|veličina autohtone populacije]] je redukovana za procenjenih 80% tokom prvog veka i po nakon Kolumbovih putovanja, prevashodno širenjem [[Old World|afroevroazijskih]] [[Infection|bolesti]].<ref name="Histoire">"La catastrophe démographique" (The Demographic Catastrophe) in ''[[L'Histoire]]'' n°322, July–August 2007, p. 17</ref> Ovo se može smatrati prvim [[genocid]]nim aktom velikog obima u [[Genocides in history#1490 to 1914|modernom dobu]],<ref>{{cite book|last=Forsythe|first=David P.|title=Encyclopedia of Human Rights, Volume 4|year=2009|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0195334029|p=297|ref= harv}}</ref> iako je ova tvrdnja osporena zbog uvođenja bolesti, koje se smatrju nusproduktom [[Columbian exchange|kolumbijske razmene]]. [[Местици|Rasno mešanje]] bilo je centralni proces u španskoj kolonizaciji Amerike, i ultimatno je dovelo do [[Латинска Америка|latinoameričkog]] identiteta, koji kombinuje [[hispano]] i [[Indigenous peoples of the Americas|indijanske]] kulture.
Počevši od prispeća [[Кристифор Колумбо|Kristofora Kolumba]] na Karibe 1492. godine i nastavljajući kontrolu nad ogromnom teritorijom tokom više od tri veka, [[Шпанска империја|Špansko carstvo]] se proširilo na [[Антили|Karipska]] ostrva, polovinu [[Južna Amerika|Južne Amerike]], veći deo [[Средња Америка|Centralne Amerike]] i veći deo [[Северна Америка|Severne Amerike]] (uključujući današnji) [[Meksiko]], [[Флорида (Тревизо)|Floridu]], i [[југозапад (САД)|jugozapadne]] i primorske [[West Coast of the United States|pacifičko obalske]] regione [[SAD|Sjedinjenih Država]]. Procenjuje se da je tokom kolonijalnog perioda (1492-1832) ukupno 1,86 miliona Španaca naseljeno u Americi, a dodatnih 3,5 miliona je doseljeno tokom postkolonijalne ere (1850-1950); procena je da je u 16. veku naseljeno 250.000, a većina tokom 18. veka, jer je imigraciju podstakla nova dinastija Burbon. Suprotno tome, [[američki starosedeoci#European colonization|veličina autohtone populacije]] je redukovana za procenjenih 80% tokom prvog veka i po nakon Kolumbovih putovanja, prevashodno širenjem [[стари свет|afroevroazijskih]] [[инфекција|bolesti]].<ref name="Histoire">"La catastrophe démographique" (The Demographic Catastrophe) in ''[[L'Histoire]]'' n°322, July–August 2007, p. 17</ref> Ovo se može smatrati prvim [[genocid]]nim aktom velikog obima u [[Genocides in history#1490 to 1914|modernom dobu]],<ref>{{cite book|last=Forsythe|first=David P.|title=Encyclopedia of Human Rights, Volume 4|year=2009|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0195334029|p=297|ref= harv}}</ref> iako je ova tvrdnja osporena zbog uvođenja bolesti, koje se smatrju nusproduktom [[Columbian exchange|kolumbijske razmene]]. [[Местици|Rasno mešanje]] bilo je centralni proces u španskoj kolonizaciji Amerike, i ultimatno je dovelo do [[Латинска Америка|latinoameričkog]] identiteta, koji kombinuje [[hispano]] i [[američki starosedeoci|indijanske]] kulture.


Španija je uživala u kulturnom [[Златни век шпанске књижевности|zlatnom dobu]] u šesnaestom i sedamnaestom veku, kada su srebro i zlato iz američkih rudnika sve više finansirali dugi niz evropskih i severnoafričkih ratova. Početkom 19. veka [[Борба за независност Латинске Америке|Špansko američki ratovi za nezavisnost]] rezultirali su secesijom i kasnijom [[Балканизација|balkanizacijom]] većine španskih kolonija u Americi, osim [[Kuba|Kube]] i [[Portoriko|Portorika]], koji su konačno napušteni 1898, posle [[Шпанско-амерички рат|Špansko-američkog rata]], zajedno sa [[Gvam]]om i [[Filipini]]ma u Tihom okeanu. Španski gubitak ovih poslednjih teritorija politički je okončao špansku vlast u Americi.
Španija je uživala u kulturnom [[Златни век шпанске књижевности|zlatnom dobu]] u šesnaestom i sedamnaestom veku, kada su srebro i zlato iz američkih rudnika sve više finansirali dugi niz evropskih i severnoafričkih ratova. Početkom 19. veka [[Борба за независност Латинске Америке|Špansko američki ratovi za nezavisnost]] rezultirali su secesijom i kasnijom [[Балканизација|balkanizacijom]] većine španskih kolonija u Americi, osim [[Куба|Kube]] i [[Portoriko|Portorika]], koji su konačno napušteni 1898, posle [[Шпанско-амерички рат|Špansko-američkog rata]], zajedno sa [[Gvam]]om i [[Filipini]]ma u Tihom okeanu. Španski gubitak ovih poslednjih teritorija politički je okončao špansku vlast u Americi.


== Osvajanja ==
== Osvajanja ==
[[File:Banner of arms crown of Castille Habsbourg style.svg|thumb|upright=0.55|<center><hr />[[Iberian Peninsula|Iberijska]] teritorija [[Crown of Castile|Krune Kastilje]]. [[File:Crown of Castile.png|90px]].<hr />Prekomorska severna teritorija Krune Kastilje (Nova Španija i Filipini) [[File:Mapa del Virreinato de la Nueva España (1794).svg|120px]]<hr />Prekomorska južna teritorija Krune Kastilje (Peru, Nova Granada i Río de la Plata) [[File:SpanishSouthAmerica.png|70px]]</center>]]
[[File:Banner of arms crown of Castille Habsbourg style.svg|thumb|upright=0.55|<center><hr />[[Пиринејско полуострво|Iberijska]] teritorija [[Круна Кастиље|Krune Kastilje]]. [[File:Crown of Castile.png|90px]].<hr />Prekomorska severna teritorija Krune Kastilje (Nova Španija i Filipini) [[File:Mapa del Virreinato de la Nueva España (1794).svg|120px]]<hr />Prekomorska južna teritorija Krune Kastilje (Peru, Nova Granada i Río de la Plata) [[File:SpanishSouthAmerica.png|70px]]</center>]]


Katolički monasi [[Isabella I of Castile|Izabela od Kastilje]], kraljica [[Crown of Castile|Kastilje]] i njen muž [[Ferdinand II of Aragon|kralj Ferdinando]], kralj [[Crown of Aragon|Aragona]], vodili su politiku zajedničke vladavine svojih kraljevstava i stvorili jedinstvenu [[Španska monarhija|Špansku monarhiju]]. Iako su Kastiljom i Aragonom zajedno vladali njihovi monarsi, oni su ostali odvojena kraljevstva. Katolički monarsi dali su zvanično odobrenje za planove đenovskog pomorca [[Кристифор Колумбо|Kristofora Kolumba]] za putovanje u Indiju plovidbom na zapad. Finansiranje je stiglo od kraljice Kastilje, tako da se profit od španske ekspedicije pretočio u Kastilju. U proširenju španskog suvereniteta na njihove prekomorske teritorije, vlast nad ekspedicijama otkrivanja, osvajanja i naseljavanja pripadala je u monarhiji.<ref>Ida Altman, S.L. Cline, and Javier Pescador, ''The Early History of Greater Mexico,'' Pearson, 2003 pp. 35–36.</ref>
Katolički monasi [[Изабела I од Кастиље|Izabela od Kastilje]], kraljica [[Круна Кастиље|Kastilje]] i njen muž [[фернандо II од Арагона|kralj Ferdinando]], kralj [[Круна Арагона|Aragona]], vodili su politiku zajedničke vladavine svojih kraljevstava i stvorili jedinstvenu [[Španska monarhija|Špansku monarhiju]]. Iako su Kastiljom i Aragonom zajedno vladali njihovi monarsi, oni su ostali odvojena kraljevstva. Katolički monarsi dali su zvanično odobrenje za planove đenovskog pomorca [[Кристифор Колумбо|Kristofora Kolumba]] za putovanje u Indiju plovidbom na zapad. Finansiranje je stiglo od kraljice Kastilje, tako da se profit od španske ekspedicije pretočio u Kastilju. U proširenju španskog suvereniteta na njihove prekomorske teritorije, vlast nad ekspedicijama otkrivanja, osvajanja i naseljavanja pripadala je u monarhiji.<ref>Ida Altman, S.L. Cline, and Javier Pescador, ''The Early History of Greater Mexico,'' Pearson, 2003 pp. 35–36.</ref>


== Reference ==
== Reference ==

Верзија на датум 6. јануар 2020. у 07:16

Zastava španskih konkvistadora sa krunom Kastilje na crvenoj zastavi, koju su koristili Ernan Kortes, Fransisko Pizaro i drugi

Prekomorska ekspanzija pod Krunom Kastilje pokrenuta je pod kraljevskom vlašću, a prvi su je realizovali španski konkvistadori. Izvršena je invazija Amerika i nove teritorije su inkorporirane u Špansko carstvo, s izuzetkom Brazila, Kanade, severoistoka Sjedinjenih Država i još nekoliko malih zemalja Južne Amerike i Kariba. Kruna je stvorila civilne i verske strukture za administraciju regiona. Motivacija za kolonijalnu ekspanziju bila je trgovina i širenje katoličke vere putem preobražavanaj autohtonih žitelja.

Počevši od prispeća Kristofora Kolumba na Karibe 1492. godine i nastavljajući kontrolu nad ogromnom teritorijom tokom više od tri veka, Špansko carstvo se proširilo na Karipska ostrva, polovinu Južne Amerike, veći deo Centralne Amerike i veći deo Severne Amerike (uključujući današnji) Meksiko, Floridu, i jugozapadne i primorske pacifičko obalske regione Sjedinjenih Država. Procenjuje se da je tokom kolonijalnog perioda (1492-1832) ukupno 1,86 miliona Španaca naseljeno u Americi, a dodatnih 3,5 miliona je doseljeno tokom postkolonijalne ere (1850-1950); procena je da je u 16. veku naseljeno 250.000, a većina tokom 18. veka, jer je imigraciju podstakla nova dinastija Burbon. Suprotno tome, veličina autohtone populacije je redukovana za procenjenih 80% tokom prvog veka i po nakon Kolumbovih putovanja, prevashodno širenjem afroevroazijskih bolesti.[1] Ovo se može smatrati prvim genocidnim aktom velikog obima u modernom dobu,[2] iako je ova tvrdnja osporena zbog uvođenja bolesti, koje se smatrju nusproduktom kolumbijske razmene. Rasno mešanje bilo je centralni proces u španskoj kolonizaciji Amerike, i ultimatno je dovelo do latinoameričkog identiteta, koji kombinuje hispano i indijanske kulture.

Španija je uživala u kulturnom zlatnom dobu u šesnaestom i sedamnaestom veku, kada su srebro i zlato iz američkih rudnika sve više finansirali dugi niz evropskih i severnoafričkih ratova. Početkom 19. veka Špansko američki ratovi za nezavisnost rezultirali su secesijom i kasnijom balkanizacijom većine španskih kolonija u Americi, osim Kube i Portorika, koji su konačno napušteni 1898, posle Špansko-američkog rata, zajedno sa Gvamom i Filipinima u Tihom okeanu. Španski gubitak ovih poslednjih teritorija politički je okončao špansku vlast u Americi.

Osvajanja


Iberijska teritorija Krune Kastilje. .
Prekomorska severna teritorija Krune Kastilje (Nova Španija i Filipini)
Prekomorska južna teritorija Krune Kastilje (Peru, Nova Granada i Río de la Plata)

Katolički monasi Izabela od Kastilje, kraljica Kastilje i njen muž kralj Ferdinando, kralj Aragona, vodili su politiku zajedničke vladavine svojih kraljevstava i stvorili jedinstvenu Špansku monarhiju. Iako su Kastiljom i Aragonom zajedno vladali njihovi monarsi, oni su ostali odvojena kraljevstva. Katolički monarsi dali su zvanično odobrenje za planove đenovskog pomorca Kristofora Kolumba za putovanje u Indiju plovidbom na zapad. Finansiranje je stiglo od kraljice Kastilje, tako da se profit od španske ekspedicije pretočio u Kastilju. U proširenju španskog suvereniteta na njihove prekomorske teritorije, vlast nad ekspedicijama otkrivanja, osvajanja i naseljavanja pripadala je u monarhiji.[3]

Reference

  1. ^ "La catastrophe démographique" (The Demographic Catastrophe) in L'Histoire n°322, July–August 2007, p. 17
  2. ^ Forsythe, David P. (2009). Encyclopedia of Human Rights, Volume 4. Oxford University Press. стр. 297. ISBN 978-0195334029. 
  3. ^ Ida Altman, S.L. Cline, and Javier Pescador, The Early History of Greater Mexico, Pearson, 2003 pp. 35–36.

Literatura

  • Brading, D. A., The First America: the Spanish Monarchy, Creole Patriots, and the Liberal State, 1492–1867 (Cambridge: Cambridge University Press, 1993).
  • Clark, Larry R. "Imperial Spain’s Failure to Colonize Southeast North America: 1513 - 1587" (TimeSpan Press 2017) updated edition to “Spanish Attempts to Colonize Southeast North America (McFarland Publishing 2010)
  • Elliott, J. H. Empires of the Atlantic World: Britain and Spain in America, 1492–1830 (New Haven: Yale University Press, 2007)
  • Gibson, Carrie. Empire's Crossroads: A History of the Caribbean from Columbus to the Present Day (New York: Grove Press, 2015)
  • Gibson, Carrie. El Norte: The Epic and Forgotten Story of Hispanic North America (New York: Atlantic Monthly Press, 2019)
  • Goodwin, Robert América: The Epic Story of Spanish North America, 1493-1898 (London: Bloomsbury Publishing, 2019)
  • Hanke, Lewis. The Spanish Struggle for Justice in the Conquest of America (Boston: Little, Brown, and Co., 1965).
  • Haring, Clarence H. The Spanish Empire in America (London: Oxford University Press, 1947)
  • Kamen, Henry. Empire: How Spain Became a World Power, 1492–1763 (HarperCollins, 2004)
  • Merriman, Roger Bigelow. The Rise of the Spanish Empire in the Old World and in the New (4 Vol. London: Macmillan, 1918) online free
  • Portuondo, María M. Secret Science: Spanish Cosmography and the New World (Chicago: Chicago UP, 2009).
  • Restall, Matthew and Felipe Fernández-Armesto. The Conquistadors: A Very Short Introduction (2012) excerpt and text search
  • Thomas, Hugh. Rivers of Gold: the rise of the Spanish Empire, from Columbus to Magellan (2005)
  • Weber, David J. The Spanish Frontier in North America (Yale University Press, 1992)
  • Alejandro Cañeque. "The Political and Institutional History of Colonial Spanish America" History Compass (April 2013) 114 pp 280–291, doi:10.1111/hic3.12043
  • Weber, David J. "John Francis Bannon and the Historiography of the Spanish Borderlands: Retrospect and Prospect." Journal of the Southwest (1987): 331–363. See John Francis Bannon
  • Weber, David J. “The Spanish Borderlands, Historiography Redux.” The History Teacher, vol. 39, no. 1, 2005, pp. 43–56. JSTOR, online.

Spoljašnje veze