Tomas Braun — разлика између измена
Застарео шаблон, промењен са почетничким |
Нема описа измене |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
{{БФ32020}} |
|||
{{Почетник|8|4|2020}} |
|||
'''Život''' |
|||
'''Tomas Braun''' ([[1876]]–[[1961]]) bio je belgijski [[Адвокат|advokat]] i [[Песник|pesnik]] na [[Француски језик|francuskom jeziku]]. Objavljivao je radove pod imenima '''''Bonissart''''', '''''Brunissart''''' i '''''Ranhissart'''''. |
|||
⚫ | Tomas Braun je rođen u Briselu |
||
== Biografija == |
|||
⚫ | Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima |
||
⚫ | Tomas Braun je rođen u [[Брисел|Briselu]] 8. septembra 1876. godine kao sin senatora Aleksandra Brauna i Feni Mark. Školovao se na Institutu Sveti Lui u Briselu, a odmor je provodio u [[Ардени|Ardeni]], Bagimont. Studije prava je započeo na fakultetu Sveti Lui u Briselu, proveo je jedan deo svog života u [[Бон|Bonu]], a studije je na [[Katolički Univerzitet u Levenu|Katoličkom Univerzitetu u Levenu]].<ref name=":0">Raymond Pouilliart, "Braun (Thomas)", ''Biographie Nationale de Belgique'', vol. 40 (Brussels, 1977), 90-95.</ref> |
||
⚫ | Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima uključujućiː ''L'Avenir du Luxembourg'', ''L'Avenir social'', ''La Justice sociale'', ''Le Luxembourg'', ''La Belgique'', ''Journal de Bruxelles'', ''L'Etudiant'', ''La Famille'', ''La Petite revue belge'', ''Chasse et pêche'' i ''La Revue vélocipédique belge''.<ref name=":0" /> Godine 1895. je otišao u [[Париз|Pariz]] kako bi upoznao [[Жорж-Шарл Уисманс|Žorž-Šarl Uismansa]]. |
||
Bio je jedan od osnivača L'Escholier i the Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques, i doneo je doprinos novim kritikama kao što su Le Drapeau, [[Durendal]], i Le Spectateur catholique. Od 1898 godine pa nadalje bio je aktivan u pravnim profesijama. Bio je ko-autor dva pravna rada, jedan od tih radova je bio o [[trademarks |zaštitnim znakovima]] (trademark), a drugi je bio o [[Patents|patentima]]. 1900 godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardenu. Tokom Prvog Svetskog Rata bio je branilac mnogim Belgijancima izvedenim na sud koji je bio ustanovljen od strane [[ forces of occupation |okupatora]]. Nakon smrti njegove prve žene 1919 godine oženio je Helenu Moler (nećakinju [https://en.wikipedia.org/wiki/Henry_Moeller Henrija Molera] i asistenta za uređivanje na Duridalu). 1939 godine bio je izabran za člana [https://en.wikipedia.org/wiki/Acad%C3%A9mie_royale_de_langue_et_de_litt%C3%A9rature_fran%C3%A7aises_de_Belgique Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature], ali je tek 1946 godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača Luksemburške akademije. |
|||
Bio je jedan od osnivača ''L'Escholier'' i ''Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques'' i redovni saradnik šružajući svoj doprinos u novim kritikama kao što su ''Le Drapeau'', ''Durendal'' i ''Le Spectateur catholique''. Od 1898. godine pa nadalje bio je aktivan u pravnoj profesiji. Bio je ko-autor dva rada u vezi prava, jedan od tih radova je bio o zaštitnim znakovima ([[Енглески језик|engl]]. ''trademark''), a drugi je bio o [[Патент|patentima]]. Godine 1900. godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardeni. Tokom [[Први светски рат|Prvog svetskog rata]] radio je advokat [[Бранилац (право)|branilac]] mnogim [[Белгијанци|Belgijancima]], izvedenim pred sudove koje su osnovale okupacione snage.<ref name=":0" /> |
|||
⚫ | |||
Nakon smrti njegove prve žene 1919. godine oženio je Helenu Moler (nećaku [[Хенри Милер|Henrija Molera]]). Godine 1939. bio je izabran za člana [[Belgijska Kraljevska akademija jezika i literature|Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature]], ali je tek 1946. godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača [[Luksemburška akademija|Luksemburške akademije]].<ref name=":0" /> |
|||
'''Radovi''' |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Dela == |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
''Pravo'' |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
=== Pravo === |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Reference == |
|||
<references /> |
|||
[[Категорија:Рођени 1876.]] |
|||
[[Категорија:Умрли 1961.]] |
|||
[[Категорија:Белгијанци]] |
|||
[[Категорија:Песници]] |
Верзија на датум 10. април 2020. у 17:09
Овај чланак је део пројекта семинарских радова на Биолошком факултету у Београду. Датум уноса: март—јун 2020. Ова група студената уређиваће у простору чланака. Немојте пребацивати чланак у друге именске просторе. Позивамо вас да допринесете његовом квалитету и помогнете студентима при уређивању. |
Tomas Braun (1876–1961) bio je belgijski advokat i pesnik na francuskom jeziku. Objavljivao je radove pod imenima Bonissart, Brunissart i Ranhissart.
Biografija
Tomas Braun je rođen u Briselu 8. septembra 1876. godine kao sin senatora Aleksandra Brauna i Feni Mark. Školovao se na Institutu Sveti Lui u Briselu, a odmor je provodio u Ardeni, Bagimont. Studije prava je započeo na fakultetu Sveti Lui u Briselu, proveo je jedan deo svog života u Bonu, a studije je na Katoličkom Univerzitetu u Levenu.[1]
Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima uključujućiː L'Avenir du Luxembourg, L'Avenir social, La Justice sociale, Le Luxembourg, La Belgique, Journal de Bruxelles, L'Etudiant, La Famille, La Petite revue belge, Chasse et pêche i La Revue vélocipédique belge.[1] Godine 1895. je otišao u Pariz kako bi upoznao Žorž-Šarl Uismansa.
Bio je jedan od osnivača L'Escholier i Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques i redovni saradnik šružajući svoj doprinos u novim kritikama kao što su Le Drapeau, Durendal i Le Spectateur catholique. Od 1898. godine pa nadalje bio je aktivan u pravnoj profesiji. Bio je ko-autor dva rada u vezi prava, jedan od tih radova je bio o zaštitnim znakovima (engl. trademark), a drugi je bio o patentima. Godine 1900. godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardeni. Tokom Prvog svetskog rata radio je advokat branilac mnogim Belgijancima, izvedenim pred sudove koje su osnovale okupacione snage.[1]
Nakon smrti njegove prve žene 1919. godine oženio je Helenu Moler (nećaku Henrija Molera). Godine 1939. bio je izabran za člana Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature, ali je tek 1946. godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača Luksemburške akademije.[1]
Umro je u Ikselu 11. septembra 1961. godine.
Dela
Poezija
- L'An (1897)
- Le Livre des bénédictions (1900)
- Philatélie (1910)
- Fumée d'Ardenne (1912)
- Les Bénédictions (1941)
- Le Zodiaque (1949)
Pravo
- sa Albertom Kapitene, Les marques de fabrique et de commerce (Brisel, 1908)
- sa Polom Struji, Précis des brevets d'invention et de la contrefaçon matérielle (Brisel, 1935)