Tomas Braun — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Застарео шаблон, промењен са почетничким
Нема описа измене
Ред 1: Ред 1:
{{БФ32020}}
{{Почетник|8|4|2020}}
'''Život'''


'''Tomas Braun''' ([[1876]]–[[1961]]) bio je belgijski [[Адвокат|advokat]] i [[Песник|pesnik]] na [[Француски језик|francuskom jeziku]]. Objavljivao je radove pod imenima '''''Bonissart''''', '''''Brunissart''''' i '''''Ranhissart'''''.
Tomas Braun je rođen u Briselu 8og septembra 1876 godine, sin Aleksandra Brauna i Feni Mark. Obrazovanje je završio na Institutu Sveti Lui u Briselu, i provodio svoje slobodno vreme u [[Ardennes|Ardenu]], Brigmont. Završio je pravo na fakultetu Sveti Lui u Briselu, proveo jedan deo svog života u Bonu, i završio svoje studije na [[ Catholic University of Louvain|Katoličkom Univerzitetu u Luvainu]].


== Biografija ==
Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima uključujući L'Avenir du Luxembourg, L'Avenir social, La Justice sociale, Le Luxembourg, La Belgique, the [[ Journal de Bruxelles|Journal de Bruxelles]], L'Etudiant, La Famille, La Petite revue belge, Chasse et pêche, i La Revue vélocipédique belge. 1895 godinw je otišao u Pariz kako bi upoznao [[Joris-Karl Huysmans]].
Tomas Braun je rođen u [[Брисел|Briselu]] 8. septembra 1876. godine kao sin senatora Aleksandra Brauna i Feni Mark. Školovao se na Institutu Sveti Lui u Briselu, a odmor je provodio u [[Ардени|Ardeni]], Bagimont. Studije prava je započeo na fakultetu Sveti Lui u Briselu, proveo je jedan deo svog života u [[Бон|Bonu]], a studije je na [[Katolički Univerzitet u Levenu|Katoličkom Univerzitetu u Levenu]].<ref name=":0">Raymond Pouilliart, "Braun (Thomas)", ''Biographie Nationale de Belgique'', vol. 40 (Brussels, 1977), 90-95.</ref>


Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima uključujućiː ''L'Avenir du Luxembourg'', ''L'Avenir social'', ''La Justice sociale'', ''Le Luxembourg'', ''La Belgique'', ''Journal de Bruxelles'', ''L'Etudiant'', ''La Famille'', ''La Petite revue belge'', ''Chasse et pêche'' i ''La Revue vélocipédique belge''.<ref name=":0" /> Godine 1895. je otišao u [[Париз|Pariz]] kako bi upoznao [[Жорж-Шарл Уисманс|Žorž-Šarl Uismansa]].
Bio je jedan od osnivača L'Escholier i the Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques, i doneo je doprinos novim kritikama kao što su Le Drapeau, [[Durendal]], i Le Spectateur catholique. Od 1898 godine pa nadalje bio je aktivan u pravnim profesijama. Bio je ko-autor dva pravna rada, jedan od tih radova je bio o [[trademarks |zaštitnim znakovima]] (trademark), a drugi je bio o [[Patents|patentima]]. 1900 godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardenu. Tokom Prvog Svetskog Rata bio je branilac mnogim Belgijancima izvedenim na sud koji je bio ustanovljen od strane [[ forces of occupation |okupatora]]. Nakon smrti njegove prve žene 1919 godine oženio je Helenu Moler (nećakinju [https://en.wikipedia.org/wiki/Henry_Moeller Henrija Molera] i asistenta za uređivanje na Duridalu). 1939 godine bio je izabran za člana [https://en.wikipedia.org/wiki/Acad%C3%A9mie_royale_de_langue_et_de_litt%C3%A9rature_fran%C3%A7aises_de_Belgique Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature], ali je tek 1946 godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača Luksemburške akademije.


Bio je jedan od osnivača ''L'Escholier'' i ''Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques'' i redovni saradnik šružajući svoj doprinos u novim kritikama kao što su ''Le Drapeau'', ''Durendal'' i ''Le Spectateur catholique''. Od 1898. godine pa nadalje bio je aktivan u pravnoj profesiji. Bio je ko-autor dva rada u vezi prava, jedan od tih radova je bio o zaštitnim znakovima ([[Енглески језик|engl]]. ''trademark''), a drugi je bio o [[Патент|patentima]]. Godine 1900. godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardeni. Tokom [[Први светски рат|Prvog svetskog rata]] radio je advokat [[Бранилац (право)|branilac]] mnogim [[Белгијанци|Belgijancima]], izvedenim pred sudove koje su osnovale okupacione snage.<ref name=":0" />
Umro je u [https://en.wikipedia.org/wiki/Ixelles Ikselu] (Brisel) 18og septembra 1961. godine.


Nakon smrti njegove prve žene 1919. godine oženio je Helenu Moler (nećaku [[Хенри Милер|Henrija Molera]]). Godine 1939. bio je izabran za člana [[Belgijska Kraljevska akademija jezika i literature|Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature]], ali je tek 1946. godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača [[Luksemburška akademija|Luksemburške akademije]].<ref name=":0" />
'''Radovi'''


Umro je u [[Иксел|Ikselu]] 11. septembra 1961. godine.
''Poezija''


== Dela ==
- L'An (1897)
- Le Livre des bénédictions (1900)
- Philatélie (1910)
- Fumée d'Ardenne (1912)
- Les Bénédictions (1941)
- Le Zodiaque (1949)


=== Poezija ===
''Pravo''


* ''L'An'' (1897)
- sa Albert Capitaine, Les marques de fabrique et de commerce (Brisel, 1908)
* ''Le Livre des bénédictions'' (1900)
- sa Paul Struye, Précis des brevets d'invention et de la contrefaçon matérielle (Brisel, 1935).
* ''Philatélie'' (1910)
* ''Fumée d'Ardenne'' (1912)
* ''Les Bénédictions'' (1941)
* ''Le Zodiaque'' (1949)

=== Pravo ===

* sa Albertom Kapitene, ''Les marques de fabrique et de commerce'' (Brisel, 1908)
* sa Polom Struji, ''Précis des brevets d'invention et de la contrefaçon matérielle'' (Brisel, 1935)

== Reference ==
<references />
[[Категорија:Рођени 1876.]]
[[Категорија:Умрли 1961.]]
[[Категорија:Белгијанци]]
[[Категорија:Песници]]

Верзија на датум 10. април 2020. у 17:09

Tomas Braun (18761961) bio je belgijski advokat i pesnik na francuskom jeziku. Objavljivao je radove pod imenima Bonissart, Brunissart i Ranhissart.

Biografija

Tomas Braun je rođen u Briselu 8. septembra 1876. godine kao sin senatora Aleksandra Brauna i Feni Mark. Školovao se na Institutu Sveti Lui u Briselu, a odmor je provodio u Ardeni, Bagimont. Studije prava je započeo na fakultetu Sveti Lui u Briselu, proveo je jedan deo svog života u Bonu, a studije je na Katoličkom Univerzitetu u Levenu.[1]

Pre nego što je diplomirao, objavljivao je stihove i porozu pod različitim imenima u različitim časopisima uključujućiː L'Avenir du Luxembourg, L'Avenir social, La Justice sociale, Le Luxembourg, La Belgique, Journal de Bruxelles, L'Etudiant, La Famille, La Petite revue belge, Chasse et pêche i La Revue vélocipédique belge.[1] Godine 1895. je otišao u Pariz kako bi upoznao Žorž-Šarl Uismansa.

Bio je jedan od osnivača L'Escholier i Société Générale Bruxelloise des Etudiants Catholiques i redovni saradnik šružajući svoj doprinos u novim kritikama kao što su Le Drapeau, Durendal i Le Spectateur catholique. Od 1898. godine pa nadalje bio je aktivan u pravnoj profesiji. Bio je ko-autor dva rada u vezi prava, jedan od tih radova je bio o zaštitnim znakovima (engl. trademark), a drugi je bio o patentima. Godine 1900. godine se oženio sa Margeritom Van Mons. Zajedno su živeli u Briselu, a letnjikovac su posedovali u Ardeni. Tokom Prvog svetskog rata radio je advokat branilac mnogim Belgijancima, izvedenim pred sudove koje su osnovale okupacione snage.[1]

Nakon smrti njegove prve žene 1919. godine oženio je Helenu Moler (nećaku Henrija Molera). Godine 1939. bio je izabran za člana Belgijske Kraljevske akademije jezika i literature, ali je tek 1946. godine počeo da radi. Bio je jedan od osnivača Luksemburške akademije.[1]

Umro je u Ikselu 11. septembra 1961. godine.

Dela

Poezija

  • L'An (1897)
  • Le Livre des bénédictions (1900)
  • Philatélie (1910)
  • Fumée d'Ardenne (1912)
  • Les Bénédictions (1941)
  • Le Zodiaque (1949)

Pravo

  • sa Albertom Kapitene, Les marques de fabrique et de commerce (Brisel, 1908)
  • sa Polom Struji, Précis des brevets d'invention et de la contrefaçon matérielle (Brisel, 1935)

Reference

  1. ^ а б в г Raymond Pouilliart, "Braun (Thomas)", Biographie Nationale de Belgique, vol. 40 (Brussels, 1977), 90-95.