Tartarski biftek — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Уклањам датотеку Tartar_biftek_Nemanja.jpg. JuTa ју је избрисао/ла са Оставе; разлог: No source specified since 4 June 2020
Add 2 books for Википедија:Проверљивост (20210201)) #IABot (v2.0.8) (GreenC bot
Ред 19: Ред 19:




'''Tartar, ili tartarski biftek''', je jelo od [[Говедина|goveđeg]],<ref>{{cite book|title=A Great American Cook: Recipes from the Home Kitchen of One of Our Most Influential Chefs|first=Jonathan|last= Waxman|first2= Tom|last2= Steele|first3= Bobby |last3= Flay|first4= John |last4=Kernick|publisher=Houghton Mifflin Harcourt|year= 2007|id={{page|year=|isbn=978-0-618-65852-7|pages=}}}}</ref><ref>Raymond Sokolov, ''The Cook's Canon''. {{page|year=2003|isbn=978-0-06-008390-8|pages=183 }}[https://books.google.com/books?id=KUml-NrkyegC&pg=PA183 at Google Books]</ref> ili [[konjsko meso|konjskog mesa]].<ref>Lonely Planet, ''Food Lover's Guide to the World: Experience the Great Global Cuisines'', 2014, [https://books.google.com/books?id=S0CEBAAAQBAJ&pg=PT97 p. 97]</ref>, Koje je po urbanom mitu dobilo naziv po konjanicima [[Tatari]]ma. Što je delimično tačno. Navodno su su goveđe šnicle, u nedostatku mašine za mlevenja mesa, stavljali pod sedlo i jahali na njima dva dana. Tako su dobijali meso idealno za mazanje na hleb. Kao i većina mitova, kada se podvrgnu detaljnijem testu ispostavljaju se netačni. "The Cambridge Medieval History" iz 1924 zapravo nam potvrđuje da su Mongolski konjanici zaista stavljali komade mesa pod sedlo, ali isključivo iz razloga da konjima ublaže rani i čireve koje im je sedlo možda prouzrokovalo. Do kraja dana, meso je praktično bilo nejestivo. "Steak tartare" postao je popularan posle Drugog svetskog rata, negde 50-tih godina u USA. Beefsteack à l'Américaine kako se tada spelovao i nazivalo popularno jelo u Americi, zapravo je preteča Tartar bifteka, tj. Tartar biftek je njegov derivat i naziv je dobio po tartar sosu koji se uz njega služio a ne po Tatarskim konjanicima koji jedu sirovo meso. Naziv Tatar biftek bez "r" uglavnom se zadržao u zemljama istočne Evrope, zajedno sa mitom o konjanicima i sedlu.
'''Tartar, ili tartarski biftek''', je jelo od [[Говедина|goveđeg]],<ref>{{cite book|title=A Great American Cook: Recipes from the Home Kitchen of One of Our Most Influential Chefs|url=https://archive.org/details/greatamericancoo0000waxm|first=Jonathan|last= Waxman|first2= Tom|last2= Steele|first3= Bobby |last3= Flay|first4= John |last4=Kernick|publisher=Houghton Mifflin Harcourt|year= 2007|id={{page|year=|isbn=978-0-618-65852-7|pages=}}}}</ref><ref>Raymond Sokolov, ''The Cook's Canon''. {{page|year=2003|isbn=978-0-06-008390-8|pages=183 }}[https://books.google.com/books?id=KUml-NrkyegC&pg=PA183 at Google Books]</ref> ili [[konjsko meso|konjskog mesa]].<ref>Lonely Planet, ''Food Lover's Guide to the World: Experience the Great Global Cuisines'', 2014, [https://books.google.com/books?id=S0CEBAAAQBAJ&pg=PT97 p. 97]</ref>, Koje je po urbanom mitu dobilo naziv po konjanicima [[Tatari]]ma. Što je delimično tačno. Navodno su su goveđe šnicle, u nedostatku mašine za mlevenja mesa, stavljali pod sedlo i jahali na njima dva dana. Tako su dobijali meso idealno za mazanje na hleb. Kao i većina mitova, kada se podvrgnu detaljnijem testu ispostavljaju se netačni. "The Cambridge Medieval History" iz 1924 zapravo nam potvrđuje da su Mongolski konjanici zaista stavljali komade mesa pod sedlo, ali isključivo iz razloga da konjima ublaže rani i čireve koje im je sedlo možda prouzrokovalo. Do kraja dana, meso je praktično bilo nejestivo. "Steak tartare" postao je popularan posle Drugog svetskog rata, negde 50-tih godina u USA. Beefsteack à l'Américaine kako se tada spelovao i nazivalo popularno jelo u Americi, zapravo je preteča Tartar bifteka, tj. Tartar biftek je njegov derivat i naziv je dobio po tartar sosu koji se uz njega služio a ne po Tatarskim konjanicima koji jedu sirovo meso. Naziv Tatar biftek bez "r" uglavnom se zadržao u zemljama istočne Evrope, zajedno sa mitom o konjanicima i sedlu.


Izbor začina je stvar ličnog ukusa. Pojedini recepti predlažu čak više od stotinu začina. Neki od njih su: kašičica [[senf]]a, kašika Vorčestera, tucana crvena paprika (može i malo ljute), [[so]], mleveni [[biber]] (beli i crni), čili sos, malo [[kečap]]a, sitno iseckan [[crni luk|crni]] i [[beli luk]], [[peršun]]ov list, [[limun]]ov sok, seckani kiseli kornišoni, kapar, malo [[konjak]]a, umućeno [[žumance]], ...
Izbor začina je stvar ličnog ukusa. Pojedini recepti predlažu čak više od stotinu začina. Neki od njih su: kašičica [[senf]]a, kašika Vorčestera, tucana crvena paprika (može i malo ljute), [[so]], mleveni [[biber]] (beli i crni), čili sos, malo [[kečap]]a, sitno iseckan [[crni luk|crni]] i [[beli luk]], [[peršun]]ov list, [[limun]]ov sok, seckani kiseli kornišoni, kapar, malo [[konjak]]a, umućeno [[žumance]], ...
Ред 35: Ред 35:
* Linda Stradley, ''I'll Have What They're Having: Legendary Local Cuisine'', Falcon, 2002
* Linda Stradley, ''I'll Have What They're Having: Legendary Local Cuisine'', Falcon, 2002
* Craig J. Smith, ''The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses)'', NY Times, 6 Apr 2005 <ref>{{cite news| url=http://www.nytimes.com/2005/04/06/dining/06steak.html | work=The New York Times | first=Craig S. |last=Smith| title=The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses) | date=06. 04. 2005.}}</ref>
* Craig J. Smith, ''The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses)'', NY Times, 6 Apr 2005 <ref>{{cite news| url=http://www.nytimes.com/2005/04/06/dining/06steak.html | work=The New York Times | first=Craig S. |last=Smith| title=The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses) | date=06. 04. 2005.}}</ref>
* {{Cite book| ref = harv | last=Sokolov|first=Raymond|title=How to Cook|location=|publisher=revised edition|year=2004|isbn=978-0-06-008391-5|pages=41}} [https://books.google.com/books?id=iso1q7-jCn8C&pg=PT55 at Google Books]
* {{Cite book| ref = harv | last=Sokolov|first=Raymond|title=How to Cook| url = https://archive.org/details/isbn_9780060083915 |location=|publisher=revised edition|year=2004|isbn=978-0-06-008391-5|pages=[https://archive.org/details/isbn_9780060083915/page/41 41]}} [https://books.google.com/books?id=iso1q7-jCn8C&pg=PT55 at Google Books]
* Albert Jack. ''What Caesar Did for My Salad: Not to Mention the Earl's Sandwich, Pavlova's Meringue and Other Curious Stories Behind Our Favourite Food''. {{page|year=2010|isbn=978-1-84614-254-3|pages=141}} [https://books.google.com/books?id=uCzTNVCS45AC&pg=PT141 at Google Books]
* Albert Jack. ''What Caesar Did for My Salad: Not to Mention the Earl's Sandwich, Pavlova's Meringue and Other Curious Stories Behind Our Favourite Food''. {{page|year=2010|isbn=978-1-84614-254-3|pages=141}} [https://books.google.com/books?id=uCzTNVCS45AC&pg=PT141 at Google Books]



Верзија на датум 3. фебруар 2021. у 13:18

Tatarski biftek
Tatarski biftek
Glavni sastojcisirova govedina
  Medija: Tatarski biftek


Tartar, ili tartarski biftek, je jelo od goveđeg,[1][2] ili konjskog mesa.[3], Koje je po urbanom mitu dobilo naziv po konjanicima Tatarima. Što je delimično tačno. Navodno su su goveđe šnicle, u nedostatku mašine za mlevenja mesa, stavljali pod sedlo i jahali na njima dva dana. Tako su dobijali meso idealno za mazanje na hleb. Kao i većina mitova, kada se podvrgnu detaljnijem testu ispostavljaju se netačni. "The Cambridge Medieval History" iz 1924 zapravo nam potvrđuje da su Mongolski konjanici zaista stavljali komade mesa pod sedlo, ali isključivo iz razloga da konjima ublaže rani i čireve koje im je sedlo možda prouzrokovalo. Do kraja dana, meso je praktično bilo nejestivo. "Steak tartare" postao je popularan posle Drugog svetskog rata, negde 50-tih godina u USA. Beefsteack à l'Américaine kako se tada spelovao i nazivalo popularno jelo u Americi, zapravo je preteča Tartar bifteka, tj. Tartar biftek je njegov derivat i naziv je dobio po tartar sosu koji se uz njega služio a ne po Tatarskim konjanicima koji jedu sirovo meso. Naziv Tatar biftek bez "r" uglavnom se zadržao u zemljama istočne Evrope, zajedno sa mitom o konjanicima i sedlu.

Izbor začina je stvar ličnog ukusa. Pojedini recepti predlažu čak više od stotinu začina. Neki od njih su: kašičica senfa, kašika Vorčestera, tucana crvena paprika (može i malo ljute), so, mleveni biber (beli i crni), čili sos, malo kečapa, sitno iseckan crni i beli luk, peršunov list, limunov sok, seckani kiseli kornišoni, kapar, malo konjaka, umućeno žumance, ...

Tartarski biftek se maže na prepečen hleb, sa malo putera, mada nema specijalnih pravila kako uživati u ovom delikatesu.

Vidi još

Reference

  1. ^ Waxman, Jonathan; Steele, Tom; Flay, Bobby; Kernick, John (2007). A Great American Cook: Recipes from the Home Kitchen of One of Our Most Influential Chefs. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0-618-65852-7.. 
  2. ^ Raymond Sokolov, The Cook's Canon. 2003. ISBN 978-0-06-008390-8. стр. 183.at Google Books
  3. ^ Lonely Planet, Food Lover's Guide to the World: Experience the Great Global Cuisines, 2014, p. 97

Literatura

  • Linda Stradley, I'll Have What They're Having: Legendary Local Cuisine, Falcon, 2002
  • Craig J. Smith, The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses), NY Times, 6 Apr 2005 [1]
  • Sokolov, Raymond (2004). How to Cook. revised edition. стр. 41. ISBN 978-0-06-008391-5.  at Google Books
  • Albert Jack. What Caesar Did for My Salad: Not to Mention the Earl's Sandwich, Pavlova's Meringue and Other Curious Stories Behind Our Favourite Food. 2010. ISBN 978-1-84614-254-3. стр. 141. at Google Books
  1. ^ Smith, Craig S. (06. 04. 2005). „The Raw Truth: Don't Blame the Mongols (or Their Horses)”. The New York Times.