Psefizma iz Lumbarde — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Ред 35: Ред 35:


== Izvori ==
== Izvori ==
{{извори|}}


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==

Верзија на датум 3. мај 2021. у 09:49

Psefizma iz Lumbarde је monumentalni kameni natpis koji dokumentuje osnivanje grčke kolonije na ostrvu Korčuli. Spada u najznačajnijih spomenika grčke civilizacije u Hrvatskoj, i ujedno najstariji pisani spomenik o podeli zemlje grčkim kolonistima u Hrvatskoj. Ovaj monumentalni spomenik značajan za hrvatske geodete jer se u njoj prvi put govori o podeli zemlje, a za pravnike je također važna jer govori o vlasništvu. Kao jedan od vrednih arheoloških nalaza psefizma se danas čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Naziv

Riječ psefizma je grčkog porekla, a znači zaključak (odluku) starogrčke narodne skupštine,[1] koje je imala isti značaj kao zakon.[2]

Geografski i istorijski preduslovi

Geografija

Po svom geografskom položaju ostrvo Korčula je južnodalmatinsko ostrvo, po veličini šesto u Jadranskome moru, dugo 46,8 km i širok 5,3 do 7,8 k. Pruža se u smeru istok-zapad, jednim delom paralelno sa poluostrvom Pelješac, od koga ga razdvaja Pelješki kanal, širok oko 1.300 m, koji spaja Lastovski i Korčulanski kanal. [3]

Klima je na otoku vrlo blaga, sredozemna. Srednje godišnja temperatura je visok i iznosi 16,8°C (u najhladnijem mesecu januaru iznosi 9,1°C, a u najtoplijem mesecu julu 26,9°C). Snijeg na otoku padne vrlo retko i samo na kratko, jer temperatura ispod 0°C. Kiše su retke i padaju najčešće u jesen i zimu.[3]

Zahvaljujući blagoj klimi i povoljnim uslovima za život ljudi,strvo je nastanjeno u dalekoj prošlosti,počev od mlađeg kamenog doba i hvarske prapistorijske kulture. Nakon toga Korčulu nastanjuju Iliri plemena Ardijejci, a poluostrvo Pelješac Plereji. Kao dobri pomorci Iliri su vladali ostrvom tokom bronzanog i gvozdenog doba, što se vidi po nizu pronađenih grobnih ostataka i strateških kamenih gomila.[4]

Naseljavanje ostrava Korčula

U vreme antike ostrvo postaje naseobina Grka koji su ga nazivali Korkyra ili Kerkira Melaina. Korkira je ilirsko ime, koje ima indo-evropski koren ker-kor, i znači rezati, bosti (oštro brdovito ostrvo). Reč Melaina vezana je uz starije ilirsko ime (u albanskom reč mal ima značenje šuma, brdo, a Melaina šumovito brdo). . U antičkim se izvorima strvo Korčula spominje u 4. veku p. n. e.. u Pseudoskilakovu Periplusu. Međutim, grčki kolonisti i trgovci mesto su poznavali i nešto ranije. Prema Strabonu (slavnom antičkom geografu, koji je uz K. Ptolemeja dao najviše izvora u antičkoj geografiji), Kniđani su osnovali koloniju na Korkiri Melaini. Knidska kolonija osnovana je verovatno na zapadnom delu ostrva s početkom 5. veka p. n. e.. ili čak u 6. veku p. n .e., a imala je i latinski naziv Corcyra Nigra – Crna Korčula.[5]

Prema jednoj legendi Korkiru Melainu vjerojatno je osnovao Eneja (prema grčkom mitu sin Anhiza i božice Afrodite, istaknut junak u Trojanskom ratu), a prema drugoj Antenor (mudar trojanski junak), i to u 6. veku p. n. e. To bi značilo da je knidska kolonija na zapadnom delu ostrva Korčule bila starija od farske sa Hvara (današnjega Staroga Grada), a verovatno ostalih kolonija srednjeg Jadrana.

Međutim, prema pronađenoj Lumbardskoj psefizmi ova kolonija na istočnom delu Korčule nije knidska, jer se u tekstu spominju Issejci (znači Grci iz Isse, ili sa Visa). U 3. veku p. n. e. otokom vladaju Iliri sa istočne jadranske obale, a zatim Rimljani, koji ga nazivaju Corcyra Nigra (Crna Korčula). U 6. veku ostrvom vlada Vizantija, a nešto kasnije ostrvo je naseljen Slovenima. [6]

Lokalitet Lumbarda

Panorama Lumbardе

Lumbarda je malo ribarsko mesto na istočnom rtu ostrva Korčule, udaljeno 6 km od grada Korčule. Nalazi se na ulazu u Pelješački kanal, koji spaja Lastovski i Korčulanski kanal, i morem razdvaja ostrvo Korčulu od poluostrva Pelješac. Prema svom položaju Lumbarda je verojatno imala strateški značaj, posebno kada su brodovi u antičko doba najviše plovili uz obalu.[7] Kroz čitavu svoju prošlost Lumbarda je bila pod uticajem različitih naroda i kultura. Prvi su stanovnici bili Iliri, koji su ostrvom vladali u bronzanom i gvozdenom dobu. Njihova materijalna ostavština ogleda se u nizu grobnih i strateških kamenih gomila. One se nalaze uglavnom u zapadnom delu Lumbarde . Prodorom Grka u Jadran, ostrvo Korčula je izašao iz anonimnosti jer su Grci na njem podigli dve naseobine, činu svedoči Lumbardska psefizma:

  • Prvu, koja je verovatno je bila oko Vele Luke na zapadnom delu ostrva, koju su podigli Grci s Knidosa.
  • Drugu, koja je bila u Lumbardi, a nju su osnovali Grci iz Isse (sa Visa).
Tekst psefizme (u prevodu s grčkog na Hrvatski, kao što je citirano u Suić, M. Antički grad na istočnom Jadranu), glasi:

Neka je sa srećom. Za hijeromnamona Praksidama [Mahaneja mjeseca utvrđen je ugovor o osnivanju naseobine između] isejaca te Pila i njegova sina Daza. Ovo [su osnivači naseobine ugovorili] i narod odlučio: da oni koji su prvi [zauzeli zemlju] i obzidali grad dobiju posebno zemljište za gradnju kuće unutar utvrđenoga grada, posebno s dijelom, a od zemlje koja je [izvan grada] da isti dobiju odvojeno prvi ždrijeb odvojeno zemlje od tri pletra, a od ostale dijelove; da se zapiše [kakav je ždrijeb i kakav dio] svaki dobio; u trajnom posjedu neka bude njima i [njihovim potomcima] jedan pletar i pol po svakome; kasniji doseljenici neka dobiju od [neraspodijeljene zemlje u polju] četiri i pol pletra; da se [vlasti zakunu da neće nikad] ni grad ni zemlju ponovo dijeliti; ako netko od vladajućih nešto predloži ili se pak netko složi ili se pak netko složi protiv ove [psefizme], taj neka potpadne pod atimiju, a imetak njegov nek postane narodnim vlasništvom; nekažnjen nek ostane [onaj koji ga ubije]………

Ovi su dobili zemlju i obzidali grad: ………… ………… …………

Dimani………… Hili………… Pamfili

Izvori

  1. ^ Klaić, B.(1990): Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, str. 1108)
  2. ^ Solarić, M. & Solarić, N. (2009) Lumbardska psefizma najstariji dokument o podjeli zemlje u Hrvatskoj iz početka 4. i 3. stoljeća pr. Kr.. Kartografija i geoinformacije : časopis Hrvatskoga kartografskog društva, 8 (12), 79-88.
  3. ^ а б Solarić, M. & Solarić, N. (2009) Lumbardska psefizma najstariji dokument o podjeli zemlje u Hrvatskoj iz početka 4. i 3. stoljeća pr. Kr.. Kartografija i geoinformacije : časopis Hrvatskoga kartografskog društva, 8 (12), 83.
  4. ^ Belamarić, J. (1998): Korčula, Hrvatski Jadran – Turistički vodič, Naklada Naprijed, Zagreb str. 321.
  5. ^ Belamarić, J. (1998): Korčula, Hrvatski Jadran – Turistički vodič, Naklada Naprijed, Zagreb
  6. ^ Šentija, J. (ur., 1978): Korčula, Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, sv. 4, str. 548.
  7. ^ Solarić, M. & Solarić, N. (2009) Lumbardska psefizma najstariji dokument o podjeli zemlje u Hrvatskoj iz početka 4. i 3. stoljeća pr. Kr.. Kartografija i geoinformacije : časopis Hrvatskoga kartografskog društva, 8 (12), 82-83.

Spoljašnje veze