Dizartrija — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 3: Ред 3:
Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...).
Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...).
Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom.
Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom.
Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini sistemi neophodni za intaktnu produkciju govora: respiracija, fonacija, rezonancija, artiikulacija i/ili prozodija.
Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini subsistemi neophodni za intaktnu produkciju govora: respiracija, fonacija, rezonancija, artikulacija i/ili prozodija.
Diferencijalno-dijagnostički, neophodno je istaći razliku između apraksije govora i dizartrije. Za razliku od apraksije govora, kod dizartrije su greške konzistentne i predvidljive. Apraksija govora se takođe razlikuje od dizartrije po odsustvu mišićne slabosti govorne muskulature, i prisustvu teškoća programiranja govornih glasova. Prema tome, može se zaključiti da je apraksija govora poremećaj translacije, odnosno sekvencioniranja govornih glasova, a dizartrija - poremećaj planiranja produkcije govornih glasova i transmisije neuromotornih impulsa.


Klasifikacija stečenih dizartrija u odnosu na manifestacije govorne patologije:
Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za govornu produkciju, je kompromitovana. Iako postoje različite vrste razvojne dizartrije (slična klasifikacija kao i kod stečenih dizartrija), zajedničke odlike predstavljaju teškoće u govornoj artikulaciji, produkciji reči i izraza (integraciji pokreta govornih organa; ritam i tempo govora), kvalitetu glasa (visina, jačina, trajanje, boja...), otežano gutanje i žvakanje, neizdiferencirani obrasci intonacije.
- spastična dizartrija
- flacidna dizartrija
- hiperkinetička dizartrija
- hipokinetička dizartrija
- ataksična dizartrija
- mešovita dizatrija.

Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za proces govorne produkcije, je kompromitovana. Iako postoje različite vrste razvojne dizartrije (slična klasifikacija kao i kod stečenih dizartrija), zajedničke odlike predstavljaju teškoće u govornoj artikulaciji, produkciji reči i izraza (integraciji pokreta govornih organa; ritam i tempo govora), kvalitetu glasa (visina, jačina, trajanje, boja...), otežano gutanje i žvakanje, neizdiferencirani obrasci intonacije.
Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima.
Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima.

Верзија на датум 22. децембар 2010. у 20:13

DIZARTRIJA - neuromotorni poremećaj govora neurogene ili razvojne etiologije

Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...). Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom. Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini subsistemi neophodni za intaktnu produkciju govora: respiracija, fonacija, rezonancija, artikulacija i/ili prozodija. Diferencijalno-dijagnostički, neophodno je istaći razliku između apraksije govora i dizartrije. Za razliku od apraksije govora, kod dizartrije su greške konzistentne i predvidljive. Apraksija govora se takođe razlikuje od dizartrije po odsustvu mišićne slabosti govorne muskulature, i prisustvu teškoća programiranja govornih glasova. Prema tome, može se zaključiti da je apraksija govora poremećaj translacije, odnosno sekvencioniranja govornih glasova, a dizartrija - poremećaj planiranja produkcije govornih glasova i transmisije neuromotornih impulsa.

Klasifikacija stečenih dizartrija u odnosu na manifestacije govorne patologije: - spastična dizartrija - flacidna dizartrija - hiperkinetička dizartrija - hipokinetička dizartrija - ataksična dizartrija - mešovita dizatrija.

Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za proces govorne produkcije, je kompromitovana. Iako postoje različite vrste razvojne dizartrije (slična klasifikacija kao i kod stečenih dizartrija), zajedničke odlike predstavljaju teškoće u govornoj artikulaciji, produkciji reči i izraza (integraciji pokreta govornih organa; ritam i tempo govora), kvalitetu glasa (visina, jačina, trajanje, boja...), otežano gutanje i žvakanje, neizdiferencirani obrasci intonacije. Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima.