Dizartrija — разлика између измена
Нема описа измене |
Нема описа измене |
||
Ред 3: | Ред 3: | ||
Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...). |
Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...). |
||
Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom. |
Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom. |
||
Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini |
Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini subsistemi neophodni za intaktnu produkciju govora: respiracija, fonacija, rezonancija, artikulacija i/ili prozodija. |
||
Diferencijalno-dijagnostički, neophodno je istaći razliku između apraksije govora i dizartrije. Za razliku od apraksije govora, kod dizartrije su greške konzistentne i predvidljive. Apraksija govora se takođe razlikuje od dizartrije po odsustvu mišićne slabosti govorne muskulature, i prisustvu teškoća programiranja govornih glasova. Prema tome, može se zaključiti da je apraksija govora poremećaj translacije, odnosno sekvencioniranja govornih glasova, a dizartrija - poremećaj planiranja produkcije govornih glasova i transmisije neuromotornih impulsa. |
|||
Klasifikacija stečenih dizartrija u odnosu na manifestacije govorne patologije: |
|||
⚫ | Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za |
||
- spastična dizartrija |
|||
- flacidna dizartrija |
|||
- hiperkinetička dizartrija |
|||
- hipokinetička dizartrija |
|||
- ataksična dizartrija |
|||
- mešovita dizatrija. |
|||
⚫ | Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za proces govorne produkcije, je kompromitovana. Iako postoje različite vrste razvojne dizartrije (slična klasifikacija kao i kod stečenih dizartrija), zajedničke odlike predstavljaju teškoće u govornoj artikulaciji, produkciji reči i izraza (integraciji pokreta govornih organa; ritam i tempo govora), kvalitetu glasa (visina, jačina, trajanje, boja...), otežano gutanje i žvakanje, neizdiferencirani obrasci intonacije. |
||
Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima. |
Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima. |
Верзија на датум 22. децембар 2010. у 20:13
DIZARTRIJA - neuromotorni poremećaj govora neurogene ili razvojne etiologije
Stečena dizartrija predstavlja neuromotorni poremećaj govora, izazvan oštećenjem struktura centralnog i/ili perifernog motornog neurona različite etiologije (vaskularna oštećenja ili oboljenja mozga, neurotrauma, neoplazme, infektivna oboljenja mozga, neurodegenerativni procesi...). Ovaj tip poremećaja ispoljava se kod odraslih, kao i kod dece koja su usvojila bazičnu suprasegmentnu strukturu maternjeg jezika i uspostavila kontrolu nad sopstvenim govornim mehanizmom/ sistemom. Smetnje u neuromišićnoj kontroli ispoljavaju se kroz slabost i nedovoljnu koordinaciju pokreta govorne muskulature, tako da, zavisno od stepena težine i lokalizacije moždane lezije, mogu biti pogođeni svi ili pojedini subsistemi neophodni za intaktnu produkciju govora: respiracija, fonacija, rezonancija, artikulacija i/ili prozodija. Diferencijalno-dijagnostički, neophodno je istaći razliku između apraksije govora i dizartrije. Za razliku od apraksije govora, kod dizartrije su greške konzistentne i predvidljive. Apraksija govora se takođe razlikuje od dizartrije po odsustvu mišićne slabosti govorne muskulature, i prisustvu teškoća programiranja govornih glasova. Prema tome, može se zaključiti da je apraksija govora poremećaj translacije, odnosno sekvencioniranja govornih glasova, a dizartrija - poremećaj planiranja produkcije govornih glasova i transmisije neuromotornih impulsa.
Klasifikacija stečenih dizartrija u odnosu na manifestacije govorne patologije: - spastična dizartrija - flacidna dizartrija - hiperkinetička dizartrija - hipokinetička dizartrija - ataksična dizartrija - mešovita dizatrija.
Razvojna dizartrija je motorni poremećaj govora koji nastaje u ranom detinjstvu, kao posledica razvojne nezrelosti mozga (odstupanja u razvoju funkcionalnog integriteta CNS-a koja vode poreklo iz prenatalnog, perinatalnog ili ranog postnatalnog perioda). Često motorni razvoj deteta kasni, što se odražava i na koordinaciju i integraciju pokreta govornih organa. Integracija procesa između nervnih i mišićnih struktura, neophodnih za proces govorne produkcije, je kompromitovana. Iako postoje različite vrste razvojne dizartrije (slična klasifikacija kao i kod stečenih dizartrija), zajedničke odlike predstavljaju teškoće u govornoj artikulaciji, produkciji reči i izraza (integraciji pokreta govornih organa; ritam i tempo govora), kvalitetu glasa (visina, jačina, trajanje, boja...), otežano gutanje i žvakanje, neizdiferencirani obrasci intonacije. Razvojna dizartrija najčešće je prisutna u sklopu sindroma cerebralne paralize, ali česta je i kod dece sa kašnjenjem u motornom i govorno-jezičkom razvoju izazvanom drugim uzrocima.