Međunarodni standardni broj knjige — разлика између измена
м r2.7.2+) (Робот: промењено ta:சர்வதேசத் தர புத்தக எண் у ta:பன்னாட்டுத் தரப்புத்தக எண் |
мНема описа измене |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
__БЕЗКН__ |
__БЕЗКН__ |
||
'''-{ISBN}-''' ( |
'''-{ISBN}-''' ({{jez-engl|'''I'''nternational '''S'''tandard '''B'''ook '''N'''umber}} ''- međunarodni standardni knjižni broj'') jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medij na kojem se objavljuju. [http://www.nsk.hr/Service.aspx?id=60#12] Njegova primjena počinje [[1966]]. godine, kada se počeo upotrebljavati u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] kao -{SBN}- ({{jez-engl|Standard Book Number}} ''- standardni knjižni broj''), a obuhvatao je samo izdavače sa engleskog govornog područja. [[1970е|Sedamdesetih godina]] prošlog stoleća ''SBN'' postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u -{ISBN}-. [[1972]]. godine osnovana je '''Međunarodna agencija za -{ISBN}-''' sa sjedištem u [[Berlin]]u koji koordinira rad nacionalnih agencija za -{ISBN}- i prati primjenu sistema. |
||
== Struktura ISBN-a == |
== Struktura ISBN-a == |
Верзија на датум 11. новембар 2012. у 22:20
ISBN (енгл. International Standard Book Number - međunarodni standardni knjižni broj) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medij na kojem se objavljuju. [1] Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo upotrebljavati u Velikoj Britaniji kao SBN (енгл. Standard Book Number - standardni knjižni broj), a obuhvatao je samo izdavače sa engleskog govornog područja. Sedamdesetih godina prošlog stoleća SBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN. 1972. godine osnovana je Međunarodna agencija za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordinira rad nacionalnih agencija za ISBN i prati primjenu sistema.
Struktura ISBN-a
Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se od akronima engleskog naziva ISBN i trinaest cifara raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom. Prvu skupinu čini trocifreni prefiks, druga je oznaka nacionalne, geografske ili jezičke grupe, treća je oznaka izdavača, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. “Broj cifara u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o planu izdavača, odnosno broju naslova koje izdavač namjerava objaviti.” [2]
Do 1. januara 2007. godine ISBN oznaka sastojala se od deset cifara raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. januara 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz desetocifrene u trinaestocifrenu tako da je desetocifrena oznaka dobila trocifreni prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni knjižnji broj u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodom [[EAN-13]] (European Article Numbering - europsko označavanje proizvoda brojevima). Izdavači koji su se uključili u sistem ISBN prije 1. januara 2007. ne smiju koristiti desetocifrene ISBN oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaestocifrene ISBN oznake uz pomoć konvertera dostupnog na adresi:http://isbn-international.org/converter/converter.html
Kako se izdavač uključuje u sistem ISBN
Svaki izdavač koji se želi uključiti u ISBN sistem treba najprije ispuniti upitnik, koji se preuzima u nacionalnoj agenciji za ISBN, i priložiti plan izdavača. Na temelju toga izdavač zauzima odgovarajuće mjesto u ISBN sistemu.“ Uključenjem u sistem ISBN podaci o izdavaču objavljuju se u međunarodnom imeniku izdavača Publishers' International ISBN Directory, koji jednom godišnje izdaje Međunarodna agencija za ISBN.” [3]
Zašto ISBN?
Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada narudžbi, evidencija prednarudžbi, marketing, bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga, inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i strojno čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.
Izvori
- Hrvatski ured za ISBN (14.3.2008.)