Efekat staklene bašte — разлика између измена
м ispravke |
Нема описа измене |
||
Ред 1: | Ред 1: | ||
{{bez_izvora}} |
|||
[[Датотека:The green house effect.svg|мини|десно|220п|Efekat staklene bašte]] |
[[Датотека:The green house effect.svg|мини|десно|220п|Efekat staklene bašte]] |
||
[[Датотека:Greenhouse Effect.svg|мини|десно|220п|Dijagram razmene energije]] |
[[Датотека:Greenhouse Effect.svg|мини|десно|220п|Dijagram razmene energije]] |
||
'''Efekat staklene bašte''' je izraz za zagrevanje planete [[Zemlja|Zemlje]] nastalo poremećajem energetske ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači Zemljina površina. Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne može od površine Zemlje da bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija deo (37-39%) energije koju Sunce direktno emituje (pojam pod nazivom [[albedo]]), dok ostatak (zračenje manjih talasnih dužina) pada na tlo i zagreva ga, a tlo potom emituje [[infracrvena svetlost|infracrvene zrake]] (manjih talasnih dužina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir. Međutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zračenje, doći će do povećanja temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem veku. |
'''Efekat staklene bašte''' je izraz za zagrevanje planete [[Zemlja|Zemlje]] nastalo poremećajem energetske ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači Zemljina površina.<ref>[http://www.besplatniseminarskiradovi.com/ZastitaZivotneSredine/EkoloskaKrizaGlobalniProblem.htm „EKOLOŠKA KRIZA KAO GLOBALNI PROBLEM“], ''-{besplatniseminarskiradovi.com}-''. Pristupljeno [[1. mart|1. marta]] [[2014]].</ref> Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne može od površine Zemlje da bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija deo (37-39%) energije koju Sunce direktno emituje (pojam pod nazivom [[albedo]]), dok ostatak (zračenje manjih talasnih dužina) pada na tlo i zagreva ga, a tlo potom emituje [[infracrvena svetlost|infracrvene zrake]] (manjih talasnih dužina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir. Međutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zračenje, doći će do povećanja temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem veku. |
||
Ukratko, Sunce emituje energiju raznih talasnih dužina, dobar deo toga stigne do Zemljine površine, doprinosi stvaranju i održavanju svog života na Zemlji, a deo tog zračenja potom biva emitovan u svemir i priroda je u ravnoteži. Ako nešto zadrži deo tog zračenja, ravnoteža se kvari i nastaju problemi. Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom [[gasovi staklene bašte]], a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom [[globalno zagrevanje]]. Atmosferski gasovi prvenstveno ugljen-dioksid i vodena para, u atmosferi stvaraju efekat staklene bašte i održavaju prosečnu temperaturu na Zemlji oko 15 stepeni. Bez ovih gasova prosečna temperatura bi bila -18 stepeni. |
Ukratko, Sunce emituje energiju raznih talasnih dužina, dobar deo toga stigne do Zemljine površine, doprinosi stvaranju i održavanju svog života na Zemlji, a deo tog zračenja potom biva emitovan u svemir i priroda je u ravnoteži. Ako nešto zadrži deo tog zračenja, ravnoteža se kvari i nastaju problemi. Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom [[gasovi staklene bašte]], a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom [[globalno zagrevanje]]. Atmosferski gasovi prvenstveno ugljen-dioksid i vodena para, u atmosferi stvaraju efekat staklene bašte i održavaju prosečnu temperaturu na Zemlji oko 15 stepeni. Bez ovih gasova prosečna temperatura bi bila -18 stepeni. |
||
Ред 10: | Ред 9: | ||
Efekat nastaje na sličan način kao u [[staklena bašta|stakleniku]], gde [[Sunce|Sunčevi]] zraci vidljivog i ultraljubičastog dela spektra prodiru kroz staklo i greju tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne može proći kroz staklo, zadržava se unutra i tlo ostaje zagrejano. Usled toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan njih. Na isti način se ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja će se ponašati kao stakleni krov. Prilikom izbacivanja iz fabričkih dimnjaka i auspuha automobila ugljenik(-{IV}-)-oksid (poznatiji kao [[ugljen-dioksid]]) i ostali štetni gasovi formiraju omotač oko Zemlje koji propušta toplotu da prodre do površine ali ne i da se vrati u [[svemir|vasionu]]. Na ovaj način površina Zemlje postaje sve toplija i iz godine u godinu temperature su sve više. |
Efekat nastaje na sličan način kao u [[staklena bašta|stakleniku]], gde [[Sunce|Sunčevi]] zraci vidljivog i ultraljubičastog dela spektra prodiru kroz staklo i greju tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne može proći kroz staklo, zadržava se unutra i tlo ostaje zagrejano. Usled toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan njih. Na isti način se ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja će se ponašati kao stakleni krov. Prilikom izbacivanja iz fabričkih dimnjaka i auspuha automobila ugljenik(-{IV}-)-oksid (poznatiji kao [[ugljen-dioksid]]) i ostali štetni gasovi formiraju omotač oko Zemlje koji propušta toplotu da prodre do površine ali ne i da se vrati u [[svemir|vasionu]]. Na ovaj način površina Zemlje postaje sve toplija i iz godine u godinu temperature su sve više. |
||
Razlog koji dovodi do efekta staklene bašte, usled kojeg dolazi do zagrevanja površine Zemlje drugačiji je od onog u staklenoj bašti, gde do zagrevanja dolazi usled smanjene cirkulacije vazduha i mešanja zagrejanog vazduha, a ne zbog same apsorbcije Sunčevog zračenja |
Razlog koji dovodi do efekta staklene bašte, usled kojeg dolazi do zagrevanja površine Zemlje drugačiji je od onog u staklenoj bašti, gde do zagrevanja dolazi usled smanjene cirkulacije vazduha i mešanja zagrejanog vazduha, a ne zbog same apsorbcije Sunčevog zračenja. Ipak, ovaj pojam je široko rasprostranjen i opšte prihvaćen. |
||
=== Gasovi staklene bašte === |
=== Gasovi staklene bašte === |
||
Ред 28: | Ред 27: | ||
* Povećanje isparavanja mora i, takođe, povećanje [[oblačnost]]i |
* Povećanje isparavanja mora i, takođe, povećanje [[oblačnost]]i |
||
Smatra se da je zbog ekstremnog povećanja temperatura živi svijet na Zemlji sve ugroženiji{ |
Smatra se da je zbog ekstremnog povećanja temperatura živi svijet na Zemlji sve ugroženiji.<ref>[http://www.slideshare.net/nadicagrujicic/efekat-staklene-bate „Efekat staklene bašte“], Nadica Grujić, ''-{slideshare.net}-'', [[7. april]] [[2011]]. Pristupljeno [[1. mart|1. marta]] [[2014]].</ref> Sve više izumiru razne biljne i životinjske vrste. |
||
== Reference == |
|||
{{reflist}} |
|||
== Literatura == |
== Literatura == |
Верзија на датум 1. март 2014. у 05:01
Efekat staklene bašte je izraz za zagrevanje planete Zemlje nastalo poremećajem energetske ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači Zemljina površina.[1] Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne može od površine Zemlje da bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija deo (37-39%) energije koju Sunce direktno emituje (pojam pod nazivom albedo), dok ostatak (zračenje manjih talasnih dužina) pada na tlo i zagreva ga, a tlo potom emituje infracrvene zrake (manjih talasnih dužina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir. Međutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zračenje, doći će do povećanja temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem veku.
Ukratko, Sunce emituje energiju raznih talasnih dužina, dobar deo toga stigne do Zemljine površine, doprinosi stvaranju i održavanju svog života na Zemlji, a deo tog zračenja potom biva emitovan u svemir i priroda je u ravnoteži. Ako nešto zadrži deo tog zračenja, ravnoteža se kvari i nastaju problemi. Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom gasovi staklene bašte, a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrevanje. Atmosferski gasovi prvenstveno ugljen-dioksid i vodena para, u atmosferi stvaraju efekat staklene bašte i održavaju prosečnu temperaturu na Zemlji oko 15 stepeni. Bez ovih gasova prosečna temperatura bi bila -18 stepeni.
Efekat
Efekat nastaje na sličan način kao u stakleniku, gde Sunčevi zraci vidljivog i ultraljubičastog dela spektra prodiru kroz staklo i greju tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne može proći kroz staklo, zadržava se unutra i tlo ostaje zagrejano. Usled toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan njih. Na isti način se ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja će se ponašati kao stakleni krov. Prilikom izbacivanja iz fabričkih dimnjaka i auspuha automobila ugljenik(IV)-oksid (poznatiji kao ugljen-dioksid) i ostali štetni gasovi formiraju omotač oko Zemlje koji propušta toplotu da prodre do površine ali ne i da se vrati u vasionu. Na ovaj način površina Zemlje postaje sve toplija i iz godine u godinu temperature su sve više.
Razlog koji dovodi do efekta staklene bašte, usled kojeg dolazi do zagrevanja površine Zemlje drugačiji je od onog u staklenoj bašti, gde do zagrevanja dolazi usled smanjene cirkulacije vazduha i mešanja zagrejanog vazduha, a ne zbog same apsorbcije Sunčevog zračenja. Ipak, ovaj pojam je široko rasprostranjen i opšte prihvaćen.
Gasovi staklene bašte
- Vodena para (H2O)
- Ugljen dioksid (CO2)
- Metan (CH4)
- CFC · HCF · PHC (takođe i F gasovi, fluorisani ugljovodonici)
- Azotsuboksid (N2O)
- Sumpor heksafluorid (SF6)
Koncentracija ovih gasova u atmosferi (osim vodene pare) raste usled čovekovog delovanja.
Posledice
- Porast temperature za 1,5 — 4,5 °C na 100 — 150 godina
- Topljenje polarnog leda
- Porast nivoa mora
- Povećanje isparavanja mora i, takođe, povećanje oblačnosti
Smatra se da je zbog ekstremnog povećanja temperatura živi svijet na Zemlji sve ugroženiji.[2] Sve više izumiru razne biljne i životinjske vrste.
Reference
- ^ „EKOLOŠKA KRIZA KAO GLOBALNI PROBLEM“, besplatniseminarskiradovi.com. Pristupljeno 1. marta 2014.
- ^ „Efekat staklene bašte“, Nadica Grujić, slideshare.net, 7. april 2011. Pristupljeno 1. marta 2014.
Literatura
- Businger, Joost Alois; Fleagle, Robert Guthrie (1980). An introduction to atmospheric physics. International geophysics series (2nd изд.). San Diego: Academic. ISBN 0-12-260355-9.
- Henderson-Sellers Ann, McGuffie Kendal (2005). A climate modelling primer (3rd изд.). New York: Wiley. ISBN 0-470-85750-1.
- Idso, S.B. (1982). Carbon dioxide : friend or foe? : an inquiry into the climatic and agricultural consequences of the rapidly rising CO2 content of Earth's atmosphere. Tempe, AZ: IBR Press. OCLC 63236418.