Dejan Ilić (trubač)

С Википедије, слободне енциклопедије

Dejan Ilić (Vranje, 8. decembar 1977) je srpski muzičar, trubač Romskog porekla.

19.maja 2023 god.Dejanu Iliću u ime orkestra uručena je nagrada ,,Kraljevski oskar" za najpopularniji trubački orkestar godine.

Biografija[уреди | уреди извор]

Odrastao je u mestu Stubal, blizu Vladičinog Hana na jugu Srbije gde i danas živi.

Dejan je još kao dečak od 10 godina pokazao interesovanje za trubu, i ubrzo zatim krenuo da je svira. Već punih 25 godina predvodi trubački orkestar .Dejan je sa svojim orkestrom svirao na svadbama ,manifestacijama festivalima i koncertima širom Evrope.

Školovanje[уреди | уреди извор]

Završio je srednju školu u Vladičinom Hanu. Posle višegodišnjeg truda, i angažovanja orkestar je postao jedan od poznatijih medijskih trubačkih Orkestara u Srbiji. Orkestar Dejana Ilića učestvovao na mnogobrojnim takmičenjima i manifestacijama raznih tematskih sadržaja kako u Srbiji tako i inostranstvu, i samim tim postizao odredjena priznanja. Između ostalog, orkestar je tokom 2006 i 2018 godine godine boravio u Poljskoj,u gradu Welikopoljski Goržov gde je svojim muziciranjem uveličao tamošnji Romski svetski festival. Takođe orkestar je svirao i na ostalim brojnim koncertima u Evropi. Pored toga, poznato je gostovanje orkestra u raznim TV emisijama i serijama RTS-a (Jutarnji program, Žikina šarenica, Šarenica Stižu dolari, Bela lađa, Jedna pesma – Jedna želja, Igra sudbine)

Dejan Ilić je sa svojim orkestom izdao tri studijska albuma i to dva u izdanju ,,PGP-RTS" (2006,2009) i jedan u izdanju ,,City Recordsa" 2013.

Orkestar je 19.maja 2023 godine je proglašen za ,,Orkestar godine " i dodeljena je nagrada ,,KRALJEVSKI OSKAR " šefu orkestra Dejanu Iliću.

Diskografija[уреди | уреди извор]

Orkestar Dejana Ilića je tokom 2007. godine izdao prvi album prvenac pod nazivom Duša Trube[1], u izdanju PGP RTS-a, 2009. Drugi CD pod nazivom Vesele Trube[2] izdat je takođe u izdanju PGP-RTS-a. 2013. Početkom avgusta Dejan Ilić je izdao treći album Balkanske Trube[3] u izdanju Siti rekordsa.

Reference[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

http://www.trubaci.rs