Dekret

С Википедије, слободне енциклопедије
Marmonov dekret o ukidanju Dubrovačke republike

Dekret (od lat. decretum, decerno — dosuđeno) naredba je, odluka, ukaz o imenovanju ili bilo koje rešenje vlasti o nekom pitanju, koji izdaje viša vlast (predsednik, monarh resorni ministar i sl.).[1]

Dekret danas u većini zemalja koje imaju ustav najčešće nema trajni zakonodavni karakter, jer nije izglasan u parlamentu već je samo privremena mera vlasti (npr. kada je proglašeno vanredno stanje).

Istorija i karakter[уреди | уреди извор]

Dekret izdat 7. septembra 1939. godine, 14. godine vladavine Bao Daija iz vijetnamske dinastije Nguen

Dekreti su bili uobičajena forma još od antike, kao i u apsolutističkim monarhijama. Tako je u Francuskoj u 18. i 19. veku dekret imao snagu zakona. Dekret je imao snagu zakona i u revolucionarnom SSSR-u, sve do 1936. i donošenja Ustava (Lenjinov Dekret o miru takođe poznat kao Dekret o zemlji ili Dekret o radničkoj kontroli).

Dekreti su i danas prilično česti u svim državama sa predsedničkim sistemima, uključujući Francusku, Rusiju, Sjedinjene Američke Države...

Sjedinjene Američke Države[уреди | уреди извор]

U Sjedinjenim Američkim Državama predsednički dekreti su uobičajena mera vlasti, a donose ih predsednici u slučaju kada im neki zakoni ne uspeju proći redovnu proceduru kroz Kongres i Senat SAD.

Tako je predsednik SAD Barak Obama u martu 2012. godine potpisao dekret (engl. National Defense Resources Preparedness Executive Order) koji mu je dao ovlast da u ime nacionalne sigurnosti proglasi vanredno stanje i uvedi vojnu vlast u zemlji.[2]

Dekret kao deo crkvenog prava[уреди | уреди извор]

Papska bula (Pije XII, 1956)

U slučaju Katoličke crkve, svaka papska bula, pismo ili javno izgovorena i dokumentovana odluka ima snagu dekreta.[3]

Isto tako i svaka dijeceza i biskupija može donositi sopstvene dekrete; oni se najčešće odnose na imenovanja ili smenjivanja pojedinih župnika.[3]

Dekret kao deo građanskog prava[уреди | уреди извор]

Dekret u nekim zemljama (npr. Italija) postoji kao deo građanskog prava. To je poseban skraćeni sudski postupak koji ima za cilj pružiti jednostavniji oblik procesa protiv dužnika izdavanjem sudskih zabrana i naredbi.[1]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Carey, John M.; Shugart, Matthew S.; ur. (1998). Executive decree authority. Cambridge University Press. ISBN 0-521-59722-6.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „Decreto”. Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 17. 11. 2016. 
  2. ^ „SAD klizi u diktaturu: Obama izdao dekret koji mu omogućuje konfiskaciju imovine”. Index.hr. Pristupljeno 17. 11. 2016. 
  3. ^ а б „Decree”. Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 17. 11. 2016. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]