Moljci

С Википедије, слободне енциклопедије

Moljci
Opodiphthera eucalypti
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
(nerangirano): Heterocera

Moljci pripadaju drugoj najvećoj porodici insekata. Zajedno sa leptirima, pripadaju redu Lepidoptera. Većina lepidoptera su moljci, i smatra se da postoji oko 160.000 vrsta moljaca,[1] mnogi od kojih još nisu opisani. Većina vrsta moljaca je noktura, ali isto tako postoje večernje i dnevne vrste. Po svojoj veličini mogu da variraju od vrlo sitnih do krupnih. Imaju dva para krila koja su ljuspasta. Mogu nežno da lepršaju krilima, ali i da vertikalno uzleću i da lete unazad. Neki prelete neverovatne razdaljine. Mnoge vrste imaju svetlo obojene ljuspice na krilima. Šare im služe da privuku partnera.

Mogu imati končaste ili peraste antene. Pomoću njih osete druge moljce na velikim razdaljinama. Na glavi se nalazi par složenih očiju koje su krupne. Imaju usni aparat za sisanje. Sagrađen je u obliku surlice. Neki vrste imaju toliko dugu surlicu da njom lako dopru duboko u unutrašnjost velikih cevastih cvetova. Postoje i vrste koje pri samom vrhu sisaljki imaju nanizane zubiće kao testere, kojima mogu da presecaju koru voća kako bi se napili soka.

Ovi insekti su stručnjaci za skrivanje. Njihova krila su često obojena i pružaju im dobru kamuflažu. Vrste sa pegavim smeđim krilima mogu bezbedno da stoje na stablu drveta. Mnogi imaju dve velike tufne na krilima koje liče na dva budna oka na zastrašujućem licu.

Economija[уреди | уреди извор]

Moljac iz Kerale, Indija
Odrasli mužjak moljca koji se hrani borom (Thaumetopoea pityocampa). Ova vrsta je ozbiljna šumska štetočina kad je u svom stanju larve. Obratite pažnju na čekinju koja izvire sa donje strane zadnjeg dela (frenulum) i ide unapred da bi se zadržala na malom ratojanju od prednjeg dela, čija je funkcija da poveže krila zajedno.

Značaj za ljude[уреди | уреди извор]

Neki moljci, a posebno njihove gusenice, mogu da budu velike poljoprivredne štetočine u mnogim delovima sveta. Neki od primera su Ostrinia i crvi semenog tobolca pamuka.[2] Gusenica gubara (Lymantria dispar) uzrokuje ozbiljne štete u šumama severnoistočnih Sjedinjenih Država, gde je invazivna vrsta. U područjima umerene klime, jabučni moljac uzrokuje ekstenzivnu štetu, posebno na voćnim farmama. Na područjima sa tropskom i subtropskom klimom, moljac dijamantskih leđa (Plutella xylostella) je verovatno najozbiljnija štetočina kupusnih useva. Isto tako u podsaharskoj Africi, afrički bušač šećerne trske je glavna štetočina na poljima šećerne trske, kukuruza, i sirka.[3]

Nekoliko moljaca iz familije Tineidae se obično smatraju štetočinama, jer njihove larve jedu tkanine kao što je odeća i ćebad napravljene od prirodnih proteinskih vlakana kao što su vuna ili svila.[4] Oni su manje skloni da jedu mešovite materijale koji delom sadrže veštačka vlakna. Prema nekim izveštajima njih odbija miris drveta iz kleke i kedra, lavande, ili drugih prirodnih ulja; međutim, mnogi smatraju da se time ne može sprečiti infestacija. Naftalen (hemikalija koja se koristi u kuglama protiv moljaca) se smatra efektivnijim, ali postoji zabrinutost zbog njegovog uticaja na ljudsko zdravlje.

Larve moljaca se mogu usmrtiti zamrzavanjem predmeta koje su oni infestirali tokom nekoliko dana na temperaturama ispod −8 °C (18 °F).[5]

Uprkos tome što su ozloglašeni po oštećivanju odeće, većina odraslih moljaca se ne hrani tkaninama. Mnogi, kao što su luna, polifemus, atlas, prometea, cekropija, i drugi veliki moljci nemaju usne delove. Mada postoje mnoge vrste odraslih moljaca koje jedu suvu hranu, postoji i mnoštvo vrsta koje piju nektar.[4]

Neki moljci se uzgajaju zbog njihove ekonomske vrednosti. Najpoznatija među njima su svilena buba, larva domestikovanog moljca Bombyx mori. Ona se uzgaja radi svile od koje gradi svoje lutke. Godine 2002, industrija svile je proizvodila više od 130 miliona kilograma sirove svile, vredne oko 250 miliona U.S. dolara godišnje.[6][7][8]

Svu svilu ne proizvodi vrsta Bombyx mori. Postoji nekoliko vrsta iz familije Saturniidae koje se isto tako uzgajaju radi svile, kao što su ailantusni moljci (Samia cynthia grupa vrsta), kineski hrastovi svelini moljci (Antheraea pernyi), asamski svileni moljci (Antheraea assamensis), i japanski svileni moljci (Antheraea yamamai).

Larve mnogih vrsta se koriste kao hrana, posebno u Africi, gde su važan prehrambeni izvor. Mopanski crv, gusenica Gonimbrasia belina, iz familije Saturniidae, je značajan prehrambeni izvor u južnoj Africi. Još jedan pripadnik te porodice koji se koristi kao hrana je „vitlajući car” (Usta terpsichore). U samo jednoj zemlji, Kongu, više od 30 vrsta larvi moljaca se koristi. Neke se prodaju samo na lokalnim seoskim pijacama, dok se druge transportuju iz jedne zemlje u drugu.[9]

Ekološki značaj[уреди | уреди извор]

Moljci, poput leptira, pčela i drugih popularno priznatih insekata oprašivača, imaju suštinsku ulogu kao oprašivači za mnoge cvetne biljke, uključujući vrste koje pčele ne posećuju. Noćni leptiri lete sa cveta na cvet da bi se hranili nektarom tokom noći, kao što to rade njihovi dnevni rođaci tokom dana. Studija sprovedena u Velikoj Britaniji otkrila je moljce zaprašene polenom 47 različitih biljnih vrsta, uključujući sedam vrsta koje pčele uglavnom ignorišu.[10] Neke studije pokazuju da određene vrste moljaca, kao što su one koje pripadaju porodicama Erebidae i Sphingidae, mogu biti ključni oprašivači za neke cvetne biljke u himalajskom ekosistemu.[11][12] Uloge moljaca kao oprašivača proučavane su ređe nego dnevnih oprašivača, ali nedavne studije su pokazale da su moljci važni, mada često zanemareni, noćni oprašivači širokog spektra biljaka.[13][14][15][16] Neki istraživači kažu da je verovatno da se mnoge biljke za koje se smatra da zavise od pčela za oprašivanje takođe oslanjaju na moljce, koji su istorijski bili manje primećeni, jer oprašuju uglavnom noću.[17]

Privlačenje svetlošću[уреди | уреди извор]

Raznovrsni moljci u kolekciji insekata Univerziteta Teksas

Moljci često kruže oko veštačkog svetla, iako je razlog za ovo ponašanje (pozitivna fototaksija) trenutno nepoznat. Jedna hipoteza se zove nebeska ili poprečna orijentacija. Održavajući konstantan ugaoni odnos prema jarkom nebeskom svetlu, kao što je mesec, oni mogu da lete u pravoj liniji. Nebeski objekti su toliko udaljeni da je, čak i nakon putovanja na velike udaljenosti, promena ugla između moljca i izvora svetlosti zanemarljiva; dalje, mesec će uvek biti u gornjem delu vidnog polja, ili na horizontu. Kada moljac naiđe na mnogo bližu veštačku svetlost i koristi je za navigaciju, ugao se primetno menja već nakon kratke udaljenosti, pored toga što je često ispod horizonta. Moljac instinktivno pokušava da se ispravi tako što se okreće ka svetlosti, što dovodi do toga da moljci u vazduhu padaju nadole, što rezultira spiralnom putanjom leta koja se sve više približava izvoru svetlosti.[18]

Studije su otkrile da je svetlosno zagađenje izazvano sve većom upotrebom veštačkog svetla ili dovelo do ozbiljnog pada populacije moljca u nekim delovima sveta[19][20][21] ili je ozbiljno poremetilo njihovo noćno oprašivanje.[22][23]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Moths”. Smithsonian Institution. Архивирано из оригинала 18. 10. 2013. г. Приступљено 12. 1. 2012. 
  2. ^ The First Decade of Genetically Engineered Crops in the United States Архивирано на сајту Wayback Machine (28. април 2015). USDA.
  3. ^ Conlong, D.E. (februar 1994). „A review and perspectives for the biological control of the African sugarcane stalkborer Eldana saccharina Walker (Lepidoptera: Pyralidae)”. Agriculture, Ecosystems & Environment. 48 (1): 9—17. doi:10.1016/0167-8809(94)90070-1. 
  4. ^ а б Scott, Thomas (1995). Concise Encyclopedia Biology. Walter de Gruyter. . ISBN 978-3-11-010661-9 https://books.google.com/books?id=LorrYj5pkKYC&pg=PA681.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  5. ^ Choe, D.-H. "Clothes Moths" in How to Manage Pests: Pests of Homes, Structures, People, and Pets. University of California
  6. ^ „Table 74. Raw silk: production (including waste)”. Food and Agriculture Organization of the United Nations. Приступљено 2. 10. 2008. „Table lists worldwide raw silk production 132,400 metric tonnes in 2002 
  7. ^ „Silk Exchanges of Tamil Nadu and Andhra Pradesh”. Central Silk Board of India. Архивирано из оригинала 7. 3. 2007. г.  gives silk prices in rupees. Exchange rate is about 50 RS to dollar.
  8. ^ „Silk Worm Farming”. Vegan Society. Архивирано из оригинала 19. 6. 2008. г. Приступљено 2. 10. 2008. „World Raw Silk Production in 1996 is listed as 83,670 metric tonnes 
  9. ^ „Some Edible Species”. Food-Insects.com. Архивирано из оригинала 7. 11. 2014. г. 
  10. ^ Fox, Alex. „Moths Work the Pollination Night Shift, Visiting Some Flowers Bees Skip”. smithsonianmag.com. Приступљено 30. 10. 2022. 
  11. ^ „National Mission on Himalayan Studies”. nmhs.org.in (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 4. 11. 2018. г. Приступљено 4. 11. 2018. 
  12. ^ Singh, Shiv Sahay (28. 10. 2018). „Moths are key to pollination in Himalayan ecosystem”. The Hindu (на језику: енглески). ISSN 0971-751X. Архивирано из оригинала 28. 10. 2018. г. Приступљено 4. 11. 2018. 
  13. ^ Walton, Richard E.; Sayer, Carl D.; Bennion, Helen; Axmacher, Jan C. (13. 5. 2020). „Nocturnal pollinators strongly contribute to pollen transport of wild flowers in an agricultural landscape”. Biology Letters. The Royal Society. 16 (5). doi:10.1098/rsbl.2019.0877. 
  14. ^ Matt McGrath (13. 5. 2020). „Nature crisis: Moths have 'secret role' as crucial pollinators”. BBC. Архивирано из оригинала 13. 5. 2020. г. Приступљено 13. 5. 2020. 
  15. ^ Macgregor, Callum J.; Pocock, Michael J. O.; Fox, Richard; Evans, Darren M. (2015). „Pollination by nocturnal Lepidoptera, and the effects of light pollution: a review”. Ecological Entomology (на језику: енглески). 40 (3): 187—198. ISSN 1365-2311. PMC 4405039Слободан приступ. PMID 25914438. doi:10.1111/een.12174. 
  16. ^ Hahn, Melanie; Brühl, Carsten A. (25. 1. 2016). „The secret pollinators: an overview of moth pollination with a focus on Europe and North America”. Arthropod-Plant Interactions. 10 (1): 21—28. ISSN 1872-8855. S2CID 18514093. doi:10.1007/s11829-016-9414-3. Архивирано из оригинала 14. 3. 2022. г. Приступљено 19. 9. 2021. 
  17. ^ Kuta, Sarah. „Moths are the Unsung Heroes of Pollination”. smithsonianmag.com. Приступљено 30. 10. 2022. 
  18. ^ „Why Are Moths Attracted to Flame?”. npr.org. 18. 8. 2007. Архивирано из оригинала 8. 1. 2009. г. Приступљено 5. 4. 2018. 
  19. ^ van Langevelde, Frank; Braamburg-Annegarn, Marijke; Huigens, Martinus E.; Groendijk, Rob; Poitevin, Olivier; van Deijk, Jurriën R.; Ellis, Willem N.; van Grunsven, Roy H. A.; de Vos, Rob (4. 1. 2018). „Declines in moth populations stress the need for conserving dark nights”. Global Change Biology (на језику: енглески). 24 (3): 925—932. Bibcode:2018GCBio..24..925V. ISSN 1354-1013. PMID 29215778. S2CID 205145880. doi:10.1111/gcb.14008. 
  20. ^ „The State Of Britain's Moths”. butterfly-conservation.org (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 4. 11. 2018. г. Приступљено 4. 11. 2018. 
  21. ^ Boyes, Douglas H.; Evans, Darren M.; Fox, Richard; Parsons, Mark S.; Pocock, Michael J. O. (август 2021). „Street lighting has detrimental impacts on local insect populations”. Science Advances (на језику: енглески). 7 (35): eabi8322. Bibcode:2021SciA....7.8322B. doi:10.1126/sciadv.abi8322. 
  22. ^ Macgregor, Callum J.; Evans, Darren M.; Fox, Richard; Pocock, Michael J. O. (12. 7. 2016). „The dark side of street lighting: impacts on moths and evidence for the disruption of nocturnal pollen transport”. Global Change Biology (на језику: енглески). 23 (2): 697—707. ISSN 1354-1013. PMID 27251575. doi:10.1111/gcb.13371Слободан приступ. 
  23. ^ Knop, Eva; Zoller, Leana; Ryser, Remo; Gerpe, Christopher; Hörler, Maurin; Fontaine, Colin (2. 8. 2017). „Artificial light at night as a new threat to pollination”. Nature (на језику: енглески). 548 (7666): 206—209. Bibcode:2017Natur.548..206K. ISSN 0028-0836. PMID 28783730. S2CID 4466564. doi:10.1038/nature23288. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]