Neutralizacija (psihologija)

С Википедије, слободне енциклопедије

Neutralizacija je pojam koji je u psihoterapijsku literaturu uveo psihoanalitičar Hajnc Hartman (1939, 1950). Pod neutralizacijom je smatrao promenu čiste, instinktualne energije u oblike energije koji su prikladniji za funkcionisanje ega (neutralizovane energije), to jest oblike energije koje karakteriše visok nivo kontrole ega i kapacitet za odlaganje neposrednog instinktualnog zadovoljenja.

Neutralizacija je sposobnost osobe da bude razborita, da „stiša strasti“ i pretvori „energiju strasti“ u „energiju razuma“, energiju koja je usmerena ka rešavanju problema i adaptaciju ka zadovoljenju potreba na razuman način. To je sposobnost za samoregulaciju, regulator psihe. Kada se energija psihe izbalansira, osoba je u stanju da mentalizuje, da promisli, razume svoja stanja i stanja druge osobe, i tek onda da deluje.

Hartman je podelio ego funkcije na primarne autonomne ego funkcije[1], kao što su kognitivne funkcije percepcije, inteligencija, mišljenje, razumevanje, jezičke sposobnosti, sposobnosti učenja i sintetičke funkcije ega, koje su urođene karakteristike ega i slobodne od konflikata (ne razvijaju se iz konflikata, niti su razvojno povezane sa konfliktima, ali mogu biti „uhvaćene u konflikt“, što dovodi do inhibicije tih aktivnosti) i na sekundarne autonomne ego funkcije[2]. Sekundarne autonomne ego funkcije su one koje su bile uključene u razvojne konflikte (oralne, analne, faličke, edipalne), a onda se oslobodile kao rezultat razrešenja tih konflikata kroz proces neutralizacije[3]. Na primer, detetova sposobnost da jasno misli može biti kontaminirana konfliktima oko seksualnosti ili agresije. Sekundarna autonomija te funkcije rezultuje u jasnom, nedvosmislenom mišljenju koje sledi razrešenje tih konflikata (Hartman, 1939). Kada dođe do transformacije energije upetljane u konflikt u neutralizovanu energiju, dolazi do promene u funkciji. Funkcija postaje autonomna i automatizovana (npr. opšta sposobnost rešavanja problema, planiranja i organizovanja akcije…). Nedovoljna sekundarna autonomija čini osobu nesposobnom da se nosi sa sopstvenim nagonima i podložnom regresiji (vraćanju na nezrelije nivoe funkcionisanja).

U O.L.I. Integrativnoj Psihodinamskoj Psihoterapiji sposobnost za neutralizaciju („regulator psihe“)[4] osnivač O.L.I. metoda, Nebojša Jovanović je uvrstio u bazične emocionalne kompetencije - sposobnosti za obradu i upravljenje emocijama koje su sastavni delovi složenih sposobnosti - sposobnosti za ljubav i rad.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Heinz Hartmann, Ego Psychology and the Problem of Adaptation (Vienna, 1939)
  2. ^ Heintz Hartmann, Essays on Ego Psychology (1964)
  3. ^ Heintz Hartmann, Comments on the psycho-analytic theory of the ego (1950)
  4. ^ Nebojša Jovanović, Sposobnost za ljubav i rad - O.L.I. Psihodinamska Integrativna Psihoterapija Архивирано на сајту Wayback Machine (18. јануар 2014)(Beograd, 2013)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]