Jakob Avšič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
jakob avšič
Jakob Avšič Jaka
Lični podaci
Datum rođenja(1896-04-24)24. april 1896.
Mesto rođenjaKleče kod Ljubljane, Austrougarska
Datum smrti2. januar 1978.(1978-01-02) (81 god.)
Mesto smrtiLjubljana, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice,
društveno-politički radnik
Porodica
SupružnikTatjana Sernec Avšič
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Aprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaAustrougarska vojska
Vojska Kraljevine Srbije
Jugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19151916.
19161918
19201941.
19411947.
Čingeneral-lajtnant JA
U toku NOBčlan Vrhovnog štaba NOVJ
Gradonačelnik Ljubljane
Period19511953.
PrethodnikMatija Maležič
NaslednikHeli Moric

Odlikovanja
Orden narodnog oslobođenja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Partizanska spomenica 1941.

Jakob Avšič — Jaka (Kleče kod Ljubljane, 24. april 1896Ljubljana, 2. januar 1978), bio je konjički pukovnik Jugoslovenske vojske, učesnik Aprilskog rata, Narodnooslobodilačke borbe, ambasador i društveno-politički radnik FNRJ i NR Slovenije i general-lajtnant JA.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1896. godine u mestu Kleče, nadomak Ljubljane. Godine 1915, bio je mobilisan u Austrougarsku vojsku, a naredne godine je na Istočnom frontu prebegao Rusima. Dobrovoljno se priključio borcima na Solunskom frontu.

U činu rezervnog konjičkog potporučnika primljen je 1920. godine u novoformiranu Vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Godine 1928, završio je Vojnu akademiju u Beogradu i postao je aktivni oficir Jugoslovenske vojske. Pre Drugog svetskog rata imao je čin konjičkog pukovnika.[1]

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, u Srbiji na poziv Dragoljuba Mihailovića se priključio četničkim odredima. Od strane Mihailovića bio je imenovan komandantom četničkih trupa u Sloveniji. Odbio je ponudu, preporučivši za tu dužnost generalštabnog majora Karla Novaka, načelnika Štaba Triglavskog odreda. Nakon povratka u okupiranu Sloveniju, radio je intenzivno na okupljanju oficira JVuO u partizane, koji su se pridružili Oslobodilačkom frontu (OF) u Ljubljani. Da bi izbegao hapšenje tokom Narodnooslobodilačke borbe, koristio umesto ličnog imena pseudonim Branko Hrast.[1] U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1941. godine.

U toku Narodnooslobodilačkog rata (NOR), bio je na funkcijama:

Godine 1943, bio je izabran za većnika Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i Slovenačkog narodnooslobodilačkog veća (SNOS). Bio je i poslanik na Kočevskom zboru.

Kada su avgusta 1943. godine uvedeni činovi u NOVJ, odlukom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, Jakobu Avšiču je drugom dodeljen čin general-lajtanta, prvi je bio Savo Orović.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, vršio razne dužnosti u Jugoslovenskoj armiji (JA). Bio je komandant pozadine i šef Jugoslovenske vojne misije u Berlinu. Penzionisan je 1947. godine.

Bio je republički poslanik do 1953. godine i diplomatski predstavnik FNRJ u Austriji, od 1947. do 1949. Godine 1951, postao je ministar šumarstva i gradonačelnik Ljubljane, funkcija koju je obavljao do 1953. godine. Bio je poslanik u Saveznoj narodnoj skupštini, od 1953. do 1958. godine.

Preminuo je 2. januara 1978. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja i Orden partizanske zvezde prvog reda, kojim je odlikovan 25. septembra 1944. godine.

Foto-galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Matović 2004, str. 57

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]