Pređi na sadržaj

Johan Gutenberg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Johan Gutenberg
Gutenberg
Puno imeJohanes Gensflajš cur Laden zum Gutenberg
Datum rođenja(1400-00-00)1400.
Mesto rođenjaMajncSveto rimsko carstvo
Datum smrti3. februar 1468.(1468-02-03) (67/68 god.)
Mesto smrtiMajncSveto rimsko carstvo
RoditeljiFriele Gensfleisch zur Laden
Else Wirich

Johan Gutenberg (Johanes Gensflajš cur Laden zum Gutenberg, pravo prezime: Gensflajš; nem. Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg,[1] oko 1400, Majnc[2]3. februar 1468), smatra se pronalazačem tehnike štampanja pokretnim slovima u Evropi. O njegovom životu i radu postoje samo fragmentarni i delom nesigurni podaci. To se odnosi i na godinu njegovog rođenja, pa se u literaturi obično navodi „oko godine 1400.”.[3][4]

Gutenberg je zaslužan za pronalazak evropskog štamparstva pokretnim slovima, upotrebu ručne sprave za livenje slova i umnožavanje neograničenog broja primeraka. On je iskoristio livena slova, ali je još važnije to što je konstruisao štamparsku presu kojom se moglo štampati ujednačeno i sa obe strane tabaka papira ili pergamenta. Takođe je prvi primenio i štamparski prelom.[4] Njegovo uvođenje mehaničkog pokretnog tipa štampanja u Evropu započelo je revoluciju štamparstva i smatra se prekretnicom drugog milenijuma, čime je započeo moderni period ljudske istorije.[5] To je odigralo ključnu ulogu u razvoju renesanse, reformacije, prosvetiteljstva, i naučne revolucije i položilo je materijalnu osnovu za modernu ekonomiju baziranu na znanju i širenje učenosti u mase.[6][7][8][9]

Gutenberg je 1439. bio prvi Evropljanin koji je koristio pokretna slova. Među njegovim mnogobrojnim doprinosima štamparstvu su: izum procesa za masovnu produkciju pokretnih slova; upotreba mastila baziranog na ulju za štampanje knjiga;[10] podesivi kalupi;[11] mehanička pokretna slova; i upotreba drvene štamparske prese slične poljoprivrednim vijčanim presama tog perioda.[12] Njegov istinski epohalni izum je bio kombinacija tih elemenata u praktični sistem koji je omogućio masovnu produkciju štampanih knjiga i koji je bio ekonomski održiv za štampače i čitaoce. Gutenbergov metod pravljenja slova se tradicionalno smatra da je obuhvatao leguru za pravljenje slova i ručne kalupe za izlivanje slova. Legura se sastojala od olova, kalaja i antimona koji su se topili na relativno niskoj temperaturi radi bržeg i ekonomičnijeg izlivanja, dobrih odlivaka, te kreiranja postojanih slova.

U renesansnoj Evropi, prispeće štampanja mehaničkim pokretnim slovima je uvelo eru masovne komunikacije koja je permanentno promenila strukturu društva. Relativno neograničena cirkulacija informacija — uključujući revolucionarne ideje — prekoračivala je granice, zahvatajući mase u reformaciji i pretila je moći političkih i religioznih vlasti; naglo povećanje pismenosti slomilo je monopol pismene elite na obrazovanje i učenje, i podstaklo je nastajanje srednje klase. Širom Evrope, povećanje kulturne samosvesti ljudi dovelo je do porasta proto-nacionalizma, ubrzano cvetanjem Evropskih govornih jezika na uštrb statusa latinskog kao lingva franka. U 19. veku, zamena Gutenbergovih presa na ručni pogon rotacionim presama na parni pogon omogućila je štampanje u industrijskim razmerama. Zapadni stil štampanja je prihvaćen širom sveta, postajući praktično jedini medijum za moderno štampanje u velikim količinama.

Upotreba pokretnih slova je bila značajno poboljšanje u odnosu na rukom pisane manuskripte, koji su bili postojeći metod proizvodnje knjiga u Evropi, i revolucionisalo je izradu knjiga. Gutenbergova štamparska tehnologija brzo se raširila po Evropi i kasnije širom sveta.

Njegov glavni rad, Gutenbergova Biblija[13] (takođe poznata kao Biblija sa 42 linije),[14][15] bila je cenjena zbog svog visokog tehničkog (i estetskog) kvaliteta.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Johan Gutenberg je rođen oko 1400. godine[16] kao sin plemića i trgovca Frile Gensflajša (nem. Friele Gensfleisch) u Majncu[17], gde i umire 3. februara 1468. godine. Tačan datum njegovog rođenja nije poznat pa je Gutenbergovo udruženje, da bi 1900. godine slavilo njegovu 500. godišnjicu rođenja, „proglasilo“ 1400-tu kao tu godinu.[18]

Džon Linhard, istoričar tehnologije, je pisao „Najveći deo Gutenbergovog ranog života je misterija. Njegov otac je radio sa eklisiološkim kovanicama. Gutenberg je odrastao poznavajući zlatarski zanat.”[19] To podržava i istoričar Hajnrih Valau, koji dodaje, „U 14. i 15. veku njegovi [preci] su imali nasledni položaj kao ... održavaoci domaćinstva majstora arhiepiskopalne kovnice. U tom svojstvu su bez sumnje stekli znatno znanje i tehničku veštinu u obradi metala. Oni su opskrbljivali kovnicu metalom za kovanje, menjali razne tipove kovanica, i učestvovali u veštačenju slučajeva falsifikovanja.”[20]

Prezime Gutenberg potiče od imena imanja koju su naseljavali njegov otac i preci po očevoj strani zu Gutenberg (Gutenbergov posed). Porodica Gensflajš jedna je od aristokratskih porodica u Majncu o kojoj prvi pisani podaci datiraju iz 13. veka. Aristokratske porodice su, prema tadašnjem običaju, često dobijale imena prema kućama koje su posedovali. Ime zu Gutenberg prvi put je zabeleženo oko 1427. godine.[21]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Replika Gutenbergove štamparske prese koja se čuva u Muzeju Štamparstva „El Puig“ u Valenciji, Španija.
Kopija Gutenbergove Biblije u muzeju u Majncu.
Prva strana Gutembergove biblije iz 1455. godine.

Postoje navodi da je Gutenberg odrastao učeći zlatarski zanat koji se verovatno u njegovoj porodici prenosio naslednim položajem majstora nadbiskupske kovačnice. Tokom generacija stekli su zavidno znanje i veštinu u obradi metala. Nabavljali su metal za kovanje, menjali različite vrste kovanica, i imali važnu ulogu na sudu u slučajevima falsifikovanja.

Godine 1411. u Majncu je došlo do pobune protiv aristokrata, i više od stotinu porodica bilo je prisiljeno da napusti svoje domove. Pretpostavlja se da se Gutenbergova porodica tada preselila u Eltvile na Rajni (Eltville am Rhein), gde je njegova majka nasledila imanje. Prema drugim istoričarima - sve što se zna o mladosti Gutenberga je da do 1430. godine nije bio u Majncu.[22][23]

Pretpostavlja se takođe i da je studirao na Univerzitetu u Erfurtu, gde postoji zapis iz 1418. godine o upisu studenta pod imenom Johannes de Altavila (Johannes de Alta Villa- Alta Villa je latinski naziv za Eltvile na Rajni). Sledećih petnaest godina o Gutenbergovom životu ne zna se ništa.[21][24]

Štamparska mašina[uredi | uredi izvor]

Između 1434. i 1444. odlazi u Strazbur (pretpostavlja se iz političkih razloga) gde živi, prema nekim izvorima, sve do 1448. baveći se raznim poslovima, između ostalih izradom nakita, brušenjem dragoga kamenja i izradom ogledala. U to vreme je eksperimentisao na tipografiji.[4] Prema nekim sačuvanim izvorima, Gutenberg je već 1436. imao prototip štamparske mašine na kojoj je vršio prve eksperimente.[3]

Prva štamparija[uredi | uredi izvor]

Od jeseni 1448. ponovo je u Majncu, gde od rođaka posuđuje novac za otvaranje štamparije.[25] Kako mu to nije bilo dovoljno od advokata Johana Fusta (Johannes Füst) uzima zajam za finansiranje ovog poduhvata. U ugovoru koji su tom prilikom napravili taj poduhvat naziva se veštačko pisanje. Konačno je 1452. godine uspeo da otvori svoju štamparsku radionicu, gde primenjuje novu tehnologiju štampe knjiga.[4][26]

„Sve što mi je napisano o tom čudesnom čoveku viđenom u Frankfurtu [sic] je istina. Ja nisam video kompletne Biblije nego samo nekoliko araka raznih knjiga iz Biblije. Pismo je bilo vrlo uredno i čitljivo, uopšte nije teško pratiti — vaša milost bi mogla pročitati bez napora, i bez naočara.”

Budući papa Pije II u pismu kardinalu Karvahalu, marta 1455.[18]

Prve knjige[uredi | uredi izvor]

Za tri godine odštampao je Bibliju na latinskom jeziku. Štampana je u dve sveske na 641 listu, odnosno 1282 strane (prva sveska 324 a druga 317 listova). Svaka stranica ima dva stupca od po 21 reda, zbog čega se najčešće naziva Biblija u 42 reda. Imitirajući livenim slovima ondašnji gotički krasopis, s ligaturama i skraćenicama, Gutenberg je za ovo izdanje upotrebio 290 različitih znakova.[3] Johan Gutenberg je ovo remek delo štamparstva završio u Majncu, jula 1456. godine. Knjige su odštampane u ukupnom tiražu od 185 primeraka - 150 na papiru i 35 na pergamentu. Do danas je sačuvano 44 primerka (12 na pergamentu i 32 na papiru). Svega 18 primeraka je potpuno.

Druga značajna knjiga koju je Gutenberg odštampao 1454. godine je tzv. Turski kalendar (pravi naslov knjige jeOpomena hrišćanskom svetu protiv Turaka). Kalendar je izašao samo godinu dana posle osvajanja Carigrada i propasti Vizantijskog carstva. Sastoji se od 13 pesama - uvodne i po jedne za svaki mesec. U kalendaru je upućen i apel slovenskim narodima da se odupru prodoru Turaka u Evropu. U pesmi za mart pominju se Dubrovčani, Dalmatinci, Hrvati i Slovenci, za april Česi i Poljaci, a u pesmi za decembar Srbi.[4][27]

Razlaz sa Fustom[uredi | uredi izvor]

Iste godine kada je dovršena Biblija Fust je utužio Gutenberga zbog duga. Ishod parnice nije dokumentovan, ali je gotovo sigurno da je Gutenberg izgubio štampariju, jer Fust već dve godine kasnije, 1457. godine objavljuje elegantno izdanje Majncškog psaltira (Psalterium Moguntinum), na kojem su kao štampari potpisani Fust i njegov zet Peter Šefer, bez Gutenberga. Ova knjiga je značajna i zbog toga što je prva knjiga koja sadrži datum, mesto i imena štampara i ma prvi štamparski znak - grb štamparije.[3][4]

Kasne godine[uredi | uredi izvor]

O daljem Gutenbergovom štamparskom radu ne zna se ništa pouzdano. Veruje se da je, uz pomoć svog advokata, osnovao drugu štampariju. Pripisuju mu se, između ostalih i izdanja Missale speciale, Mainzer Catholicon i poslednja knjiga koju je odštampao, Latinska gramatika sa rečnikom, objavljena 1460. godine.[3][4]

U Bambergu 1457. godine iz štampe izlazi Biblija u 36 redova.[28] Knjigu je u potpunosti završio Gutenbergov pomoćnik Albreht Pfister (Albrecht Pfister), koji je osnovao svoju štampariju i štampao knjige Gutenbergovim slovima.[4]

Posljednje tri godine života proveo je na dvoru kneza izbornika, nadbiskupa Adolfa Nasauskoga u Majncu, živeći od rente koju je uživao kao član kneževe dvorske svite.[3]

Ne postoje Gutenbergove autentične slike i ne zna se kako je izgledao. Godine 1567. pojavljuje se prvi portret Gutenberga, za koji se pretpostavlja da je rekonstrukcija iz mašte. Objavljen je u biografiji poznatih Nemaca Hajnriha Pantaleona (Heinrich Pantaleon). Sve slike, portreti i biste koje širom sveta predstavljaju njegov lik plod su mašte odnosno prvih zamišljenih rekonstrukcija njegovog lika.[21]

Gutenberg u istoriji civilizacije[uredi | uredi izvor]

Gutenbergov izum štampe pokretnim slovima je epohalno, revolucionarno i dalekosežno otkriće u istoriji kulture. Ovaj jedinstveni izum je doprineo da knjiga u samo 40 narednih godina preplavi celu Evropu. Štampa je ukinula monopol na pismenost i znanje i učinila knjigu dostupnom daleko širem krugu čitalaca. Slušaoci „čitanja naglas“ se pretvaraju u čitaoce „u sebi“ i oslobođeni zvaničnih tumačenja slobodno razmišljaju o sadržaju. Time ostvaruju neposrednu komunikaciju sa idejama autora i knjiga postaje novi medijum masovnog komuniciranja.[4]

U Majncu se nalazi Gutenbergov muzej, osnovan 1900. godine na petstotu godišnjicu njegovog rođenja, posvećen istoriji štamparstva. Takođe u Majncu nalazi se i Univerzitet Johana Gutenberga. U Nemačkoj su podignute i brojne statue Johana Gutenberga, a najpoznatija je ona u Majncu, autora Bertela Torvaldsena (1837).

Gutenbergu u čast nazvan je i Projekat Gutenberg, započet 1971. godine sa ciljem da se sve knjige koje su u javnom vlasništvu prebace u elektronski oblik kako bi se sačuvale za budućnost i postale svima dostupne preko interneta.[29]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Johann(es) Gutenberg" in the American Heritage Dictionary.
  2. ^ Childress 2008, str. 14.
  3. ^ a b v g d đ Hrvatska enciklopedija
  4. ^ a b v g d đ e ž z Barać, Dragan (2008). Kratka istorija knjige. Beograd: Nolit.  Nepoznati parametar |svezak= ignorisan (pomoć)
  5. ^ Pogledajte Ljude milenijuma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2012) za pregled širokog priznanja. Godine 1999, A&E Network je rangirao Gutenberga kao br. 1 na njihovom spisku „Ljudi milenijuma” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2010). Godine 1997, Time–Life magazin je izabrao Gutenbergov izum kao najvažniji u drugom milenijumu Arhivirano 2010-03-10 na sajtu Wayback Machine; isto su učinila četiri prominentna SAD novinara u njihovom pregledu iz 1998. godine 1.000 godina, 1.000 ljudi: Rangiranje ljudi i žena koji su oblikovali milenijum Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2012). Johan Gutenbergov rekord u Katoličkoj enciklopediji opisuje njegov izum kao ostvarenje koje napravilo praktično neuporediv kulturni uticaj u hrišćanskoj eri.
  6. ^ McLuhan 1962
  7. ^ Eisenstein 1980
  8. ^ Febvre & Martin 1997
  9. ^ Man 2002 harvnb greška: više ciljeva (3×): CITEREFMan2002 (help)
  10. ^ Sivulka, Juliann. „Soap, Sex, and Cigarettes: A Cultural History of American Advertising”. str. 5.  Nedostaje ili je prazan parametar |url= (pomoć)
  11. ^ Gutenberg’s Invention | Fonts.com
  12. ^ How Gutenberg Changed the World
  13. ^ „The text of the Bible”. bl.uk. British Library. Arhivirano iz originala 25. 10. 2016. g. Pristupljeno 6. 11. 2016. 
  14. ^ Man, John (2002). Gutenberg: How One Man Remade the World with Words. New York: John Wiley and Sons, Inc. ISBN 978-0-471-21823-4. 
  15. ^ Wagner, Bettina; Reed, Marcia (2010-12-23). Early Printed Books as Material Objects: Proceedings of the Conference Organized by the IFLA Rare Books and Manuscripts Section Munich, 19-21 August 2009. str. 11. ISBN 9783110255300. 
  16. ^ St. Christopher's Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2014) – Gutenberg's baptismal church
  17. ^ Hanebutt-Benz, Eva-Maria. „Gutenberg and Mainz”. Arhivirano iz originala 11. 12. 2006. g. Pristupljeno 24. 11. 2006. 
  18. ^ a b Childress 2008, str. 62
  19. ^ „Lienhard, John H”. Uh.edu. 01. 08. 2004. Pristupljeno 15. 08. 2012. 
  20. ^ Wallau, Heinrich. "Johann Gutenberg". The Catholic Encyclopedia. Vol. 7. New York: Robert Appleton Company, 1910. [1]
  21. ^ a b v Tko je bio Johannes Gutenberg Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) SINDIKAT GRAFIČKE I NAKLADNIČKE DJELATNOSTI HRVATSKE - Pristupljeno 6. 1. 2016.
  22. ^ Martin 1995, str. 217.
  23. ^ Dudley 2008, str. 78.
  24. ^ „Gutenberg und seine Zeit in Daten (Gutenberg and his times; Timeline)”. Gutenberg Museum. Arhivirano iz originala 22. 12. 2006. g. Pristupljeno 24. 11. 2006. 
  25. ^ Lehmann-Haupt, Hellmut (1966). Gutenberg and the Master of the Playing Cards. New Haven: Yale University Press. 
  26. ^ Klooster 2009, str. 8
  27. ^ Kelley, Peter. „Documents that Changed the World: Gutenberg indulgence, 1454”. UW Today. University of Washington. Pristupljeno 28. 04. 2015. 
  28. ^ Kapr & Ede 2004
  29. ^ Thomas, Jeffrey (20. 06. 2007). „Project Gutenberg Digital Library Seeks To Spur Literacy”. U.S. Department of State, Bureau of International Information Programs. Pristupljeno 20. 08. 2007. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]