Pređi na sadržaj

Abul Hasan Han Gafari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abul Hasan Han Gafari
Puno imeAbul Hasan Han Gafari
Datum rođenja1814.
Mesto rođenjaKašanPersija
Datum smrti1866.
Mesto smrtiTeheranPersija

Abul Hasan Han Gafari (pers. ابوالحسن غفاری), poznat i kao Sani ol molk, bio je slikar, minijaturista, majstor lakiranja i ilustrator knjiga. Bio je jedan od najuticajnijih slikara kadžarske epohe u kojoj je dobio naziv iranski Rafael.

Život[uredi | uredi izvor]

Portret Muhamed-šah Kadžara

Prema postojećim dokumentima rođen je u Kašanu oko 1814. godine. Njegov otac je bio Mirza Muhamed Gafari, talentovani slikar i grafičar. Nakon osnovnog školovanja, oko 1829. godine, pohađa časove slikarstva kod majstora Mehr-Ali Esfahanija, poznatog slikara na dvoru kadžarskog vladara Fateh Ali-šaha. Tokom naredne decenije postigao je brzi napredak. Godine 1842., za vreme vladavine Muhamed-šah Kadžara, kada mu je bilo samo 29 godina, dozvoljeno mu je da naslika portret monarha, i na taj način je postao dvorski slikar. Mirza Abul Hasan Kan je umro 1866. u 52. godini života nakon bolesti.

Stil[uredi | uredi izvor]

Portret Muhamed-šaha sa potpisom Abul Hasan Gafarija iz 1842. godine smatra se njegovim najranijim radom. Do tog vremena je već formirao sopstveni stil koji je, u uljanom slikarstvu, predstavljao rafinaciju stila Mehr Alija. S druge strane, njegove minijature i portreti pokazuju originalnost, naturalizam i tehničko savršenstvo. Njegova jača strana je nesumnjivo bio portret, u kojem njegove briljantne i ponekad nemilosrdne karakterizacije često posmatrača dovode licem u lice sa subjektom[1].

Odlazak u Italiju[uredi | uredi izvor]

Potaknut željom za daljim usavršavanjem, pri kraju vladavine Muhameda Šaha, Mirza Abul Hasan Han odlučuje da otputuje u Italiju, tadašnji umetnički centar Evrope, kako bi se upoznao sa delima velikih i poznatih evropskih umetnika, posebno renesansnih, i njihovim slikarskim metodama. U Italiji je proveo period između 1846. i 1850. godine gde je proučavao i kopirao dela italijanskih majstora u Rimu, Vatikanu, Firenci i Veneciji i posećivao i studirao na akademijama i muzejima u tim gradovima[1].

Rezultat ovog putovanja su kopije nekoliko evropskih slika, među kojima je i Rafaelova čuvena Madona iz Folinja. Smrt vladara Muhamed-šaha, zatekla je Mirzu Abul Hasana Hana u Evropi, a njegov mladi naslednik Nasir el Din Šah Kadžar, koji je živeo u Tabrizu, došao je u Teheran gde je 1848. stupio na presto. Budući da postoji samo nekoliko radova koje je Abul Hasan Kan naslikao 1848. i 1849. godine, a imajući u vidu da je prvi rad po povratku u Iran datiran u 1850-1, njegov povratak kući mora da se dogodio dve ili tri godine nakon što je Nasir el Din Šah stupio na presto.

Portret Nasir el Din Šaha

Godine 1850. Abul Hasan se vratio u Iran gde je neko vreme bio uključen u rad prve moderne visokoškolske institucije, Dar al-Fonun, koju je Nasir el Din Šah uspostavio u Teheranu.

Poslednjih godina života obavljao je više administrativnih dužnosti, uređivao je vladine časopise i nadgledao štamparije u zemlji. Godine 1861. dobio je titulu Sani ol molk, po kojoj je ostao poznat.

Hiljadu i jedna noć[uredi | uredi izvor]

Abul Hasan je proveo 1853. godinu u dizajniranju i nadzoru izrade 1.134 stranica minijatura koje krase izvanredan šestotomni persijski prevod Hiljadu i jedne noći (koji se čuva u biblioteci Golestan), na kome je tim od trideset i četiri slikara radio pod njegovim nadzorom. Radi se o izvanrednom delu i u pogledu papira, korica, kaligrafije, i broja stranica i ukrasa. Međutim, njen najvažniji i najinteresantniji aspekt odnosi se na broj i kvalitet ilustracija koje sadrži, što je uistinu čini remek-delom iranskog minijaturnog slikarstva svog doba. Po rečima Kamal-ol-Molk, ova kopija Hiljade i jedne noći sadrži 3600 različitih scena na 1134 stranice, koje je za sedam godina izvelo 42 umetnika različitih profila. Osim svog posebnog dizajna, kolorita, kompozicije i finoće, slike su najatraktivnije sa stanovišta prikaza iranskog folklora iz sredine 19. veka.

U stvaranju scena koje ilustruju ovu knjigu, Mirza Abul Hasan Han je odlučio da prikaže kakav je bio život u Iranu u njegovo vreme. Zato ilustracije ove knjige predstavljaju autentične dokumente o životu u Iranu sredinom 19. veka.

Brojne živahne i razrađene ilustracije ove dragocene knjige otkrivaju važne i zanimljive kulturne i etnološke aspekte iranskog društva iz tog perioda. Na njima se može, na primer, videti kako su izgledale kuće, prostorije, zidovi, prozori, napravljeni u nedavno uvezenom francuskom stilu, popločano dvorište, bazeni, arkade i bogato zasađeni vrtovi. Može se primetiti i kako je bilo uređeno javno kupatilo za muškarce, sa kupolom, stubovima, stepeništem i zajedničkim bazenima, kao i šta se tamo dešavalo, na primer kako su muškarci brijali glave britvom, prali tela rukavicom za ribanje, stavljali kanu na brade, ruke i noge; i kako su ležali na prostrtoj tkanini na podu kupatila da bi im masirali telo. Može se videti da su u to vreme popularni muzički instrumenti bili tar, kamanče, daf i tonbak, koje su svirali i muškarci i žene, i da su mladići i devojke samostalno ili u paru plesali u sredini soba prateći svojim koracima zvuke pucketanja prstiju. Ilustracije pokazuju da su ljudi obično sedeli na podu, na tepihu ili prostirci od filca naslonjeni na jastuke postavljene po zidovima i na podu soba, a u domovima prinčeva, dvorjana, aristokrata i bogataša korišćen je uvozni evropski nameštaj. Svaki detalj ovih ilustracija prepun je iznenađenja i veoma su korisna referenca u proučavanju iranskog društva iz sredine 19. veka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]